Candide ili Optimizam : filozofska pripovijest TRENUTNO NEDOSTUPNO

Slavni filozofski roman još slavnijeg francuskog književnika i filozofa Voltairea

Candid mora otićiu svijet i upoznati se s brojnim životnim situacijama i ljudskim karakterima. Svako je poglavlje tema za sebe, komentar na neki događaj (ono što danas nazivamo udarnim vijestima). Likovi su stereotipizirani te se ponašaju poput marioneta. Autor, francuski književnik, povjesničar i filozof, u ovom djelu otkriva kako je svijet besmislen (candide na francuskom znači naivan, bezazlen). 

Često ne znamo odgovoriti na pitanje koje to umjetničke vrijednosti treba imati jedno djelo da bi, kroz stoljeća, ostalo među najpopularnijima u svom žanru. Candide nam itekako pomaže u traženju rješenja. Jedan od najslavljenijih romana svih vremena donosi neponovljivu mješavinu ozbiljnosti i humora. Pripovijedajući o pustolovinama svojih junaka – a one gotovo da obuhvaćaju sav svijet – uspijeva zabaviti svojega čitatelja, ali ga ujedno i poučava. Napisan u XVIII. stoljeću, Candide se odlučno suprotstavlja lakomislenom optimizmu svojega doba. I to tako što polazi od pretpostavke da nas jedino nezadovoljstvo onime što nas okružuje nuka na koristan rad. Uvijek prepoznatljivo, uvijek prihvaćeno, i kao nada i kao savjet.

"Svi se događaji nadovezuju jedan na drugi u najboljemu od mogućih svjetova; jer, napokon, da niste zbog ljubavi prema gospođici Kunegundi bili iz krasnoga zamka istjerani snažnim udarcima noge u stražnjicu, da niste dospjeli pred Inkviziciju, da niste propješačili Ameriku, da niste barunu zadali onako pošten udarac mačem, da niste izgubili sve ovce iz dobre zemlje El Dorada, ne biste sada ovdje jeli kandirane cedrate i pistacije.
– Dobro rečeno – odgovori Candide – no nama valja obrađivati svoj vrt."

Voltaire, pravim imenom François Marie Arouet (1694. – 778.) je bio francuski književnik, povjesničar i filozof te središnja figura prosvjetiteljstva u Francuskoj i pripadnik francuskog kruga enciklopedista, uz Diderota, D’Alemberta i drugih. Kao filozof je primarno popularizarao filozofske misli i kritizirao je vjerski fanatizam. U filozofiji spoznaje razvija postulate engleskog empirizma, a bitniji doprinos daje filozofiji povijesti. Njegov roman Candide, pisan u sarkastičnom i parodijskom tonu, kritika je Leibnizove filozofije optimizma.