Božić velikih čuda ili Želje, pisma, čokolade

Topla božićna priča o dječaku koji je bio malo sebičan...

Neke priče odrasli čitaju djeci, neke djeca sama sebi, a ovu neka djeca čitaju odraslima – stoji u prologu ove priče koja nas na pripovjedački iznimno vješt ali i vrlo nepretenciozan način poučava o najvažnijoj lekciji iz matematike: dijeljenje je množenje.

Dječak Ivo iz Ivansela u Ivanzemlji dobar je kao dobrota, marljiv kao marljivost, ali siromašniji od - crkvenog miša! Kao i svako drugo dijete, i on ima božićne želje koje marljivo piše malom Isuseku. Međutim, njegove su vrlo skromne jer se Ivo boji da se želje ne smiju previše trošiti. Tako je ovaj put poželio od maloga Isusa samo jednu kocku male čokolade. Ipak, te se večeri dogodilo nešto neobično. Čarobna vreća puna čokolade koja se nalazila pokraj jelke poučila je dječaka nekim važnim životnim lekcijama: što se događa kada se primljena sreća dijeli, a što kada se pojavi sebičnost koja te tjera da od sebe ne vidiš druge.

Priča o dječaku kojem se u bajkovitom ozračju toplog obiteljskog doma ukazuje veliko iskušenje o obliku velike vreće čokolade koja se sama dopunjava kad se njen sadržaj nesebično dijeli drugima. Zamka sebičnosti u koju se zapetljao dobrodušni dječak Ivo otpetljava se poučnom lekcijom koja je univerzalna bez obzira na uzrast. Stoga je ova slikovnica iako pisana jezikom priče za djecu svojom svevremenskom porukom upotrebljivo gradivo u školi života za svakog čitatelja, bez obzira na uzrast. Zapravo je svejedno čitaju li je odrasli djeci ili djeca odraslima, u oba slučaja namijenjena je onom koji čita jednako kao i onomu kojem se čita.