Boksačka demencija

Stari filmski producent napokon kupuje kuću svog djetinjstva

Osamdesetogodišnji filmski producent Melchior Marmont i film su poput blizanaca – rodili su se u isto vrijeme, zajedno su rasli i, uvjeren je glavni junak romana, u isto će vrijeme i umrijeti: Melchiora će pobijediti vrijeme, a film nametljiva televizija. Prije nego što se to dogodi, Melchior je, nakon više od pola stoljeća producentskog rada, odlučio režirati film o životu čovjeka, koji je bio više-manje preslika njegovog života. Naslov tog autobiografskog filma – Boksačka demencija – shvatio je kao svoj doprinos definiciji čovjeka jer, po Melchiorovu mišljenju, svaki je čovjek nalik na boksača – život mu se "odvija u nekoj vrsti mentalnog ringa" u kojem su fiktivni udarci često bolniji od stvarnih, a sami smo sebi najžešći protivnici.

Kroz Melchiorovo se pripovijedanje i razmišljanja stalno provlači film: od trenutka kad se kao pomoćnik scenografa zapošljava u filmskoj ekipi Cecila B. DeMillea preko rada u vlastitoj producentskoj kući do posljednjih trenutaka života kojima odaje počast Sjöströmovu filmu "Fantomska kočija".
Tih se događaja ostarjeli Melchior prisjeća kada se vraća u kuću iz svog djetinjstva koju je nakon niza godina napokon uspio kupiti: nije mogao vratiti svoje djetinjstvo, kaže , ali je "barem posjedovao mjesto gdje se to djetinjstvo odvijalo". U kuću je došao "kao na ljubavni sastanak", preplašen onime što će se dogoditi između njega i prostora u koji nije kročio više od šezdeset godina. Desetak sati provedenih u kući iz djetinjstva Melchiora će potaknuti da napravi inventuru cijelog svog života: prostranu i devastiranu kuću ispunit će uspomene na bezbrižna popodneva provedena u igri s braćom, na odlaske s ocem u šumu, na majčinu vezu s drugim muškarcem, na djeda i baku koji vođeni snom o boljem životu iz Mađarske odlaze u Francusku, na ljubav i smrt voljene žene te na brojne životne uspone i padove.
Usamljenost, olujna noć, kuća na osami i tama potaknut će Melchiora da "u gorkom i zabavnom tonu izradi saldo udaraca koje je tijekom života zadao i primio", nakon čega će se točno u ponoć popeti u "fantomsku kočiju"” kojom Smrt svake noći skuplja umrle.

Metafora boksačka demencija sugerira saldo udaraca koji je kroz život zadao i primio, a ti fiktivni udarci često znaju biti bolniji od udaraca šakama. Pravilo je boriti se u životu, bez suca i gonga, bez obzira na broj protivnika...