Boje i godine NEDOSTUPNO

Roman iz 1912. ugledne mađarske književnice koji oslikava mađarsko društvo na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće

“Magda, kako je vrijeme prošlo! Udaljili smo se jedno od drugoga. Ili je sve to bilo slučajno… zašto zapravo?… Čini mi se kao da smo smatrali kako to nije veoma važno. I znajte, nemojte se smijati, Magda, nije to najvažnije! Vidite… često, kad nisam ni mislio na to, zaklopio bih oči i iznenada vidio dva vaša oka posve živo. Ili, čak ne to… nego, pala bi mi napamet riječ: ‘ žena’, ja sam uvijek i nesvjesno pod tim podrazumijevao vas. U usporedbi s tim, je li važno što nisam dvadeset pet godina bio s vama pod istim krovom? Život, jedan život, nije neka velika stvar, ali negdje, jednom ili više puta, mi smo već bili zajedno. Očaravaju me svi zagrljaji vaših baka u dva oka vaše kćeri.
– Sve je to lijepa pjesma, Endre! Ali pravo govorite. Sve je to lijepo, sve je to dobro! Život doista nije velika stvar, jer je kraj jednak za sve. Kako god da nam je moglo biti, starenje vjerojatno nikome nije ništa lakše. Bože sačuvaj da smo mi živjeli skupa!… Ali to što čovjek može reći jedan drugom, vidite, već znam da je to najviše. Najveći ljudski dar su riječi, riječi!”
Tako su Magda i Endre nakon mnogih prohujalih burnih godina stavili točku na svoju veliku mladenačku ljubav koje se nije mogla ostvariti jer stariji su zapovjedili drukčije: odabrati razumom a ne srcem. No, cijelu nam pripovijest o svome životu smireno i sabrano govori ostarjela Magda koja riječima nanovo gradi svijet svoga djetinjstva, mladenaštva, hlepnji prvoga braka i razočaranja drugoga… U malenom mađarskom gradu, u razdoblju između šezdesetih godina 19. i prvog desetljeća 20. stoljeća jedna žena, puna želja i snova, buni se protiv pravila društva koji se i tako urušava, pokorava se neumoljivosti sudbinskih udaraca i naposljetku spokojno prihvaća dano i zadano joj.

Od prvog objavljivanja prije više od stotinu godina roman Boje i godine doživio je nebrojena izdanja, a svjetska kritika smatra ga najsavršenijim djelom mađarske  moderne, dok Margit Kaffka nazivaju najvećom mađarskom spisateljicom. U kratkom životu od samo trideset i osam godina, stvorila je dojmljiv i raznovrstan opus: bila je vrsna pjesnikinja, nenadmašna novelistica, vrsna pripovjedačica, autorica knjiga za djecu. Bila je snažna i odlučna osoba pa je kako zbog tematike njezinih djela, tako i zbog životopisa uvrštavaju u najvažnije feministkinje početka 20. stoljeća, ali ona je ponajprije nadarena umjetnica riječi koje čitatelja magično prenose u njezin svijet.