Biljar u Dobrayu

Istinit i potresan prikaz grada koji puca pod teretom povijesti -

Kraj Drugog svjetskog rata već se naslućuje. Sredinom ožujka 1945. godine nekad dobrostojeći židovski trgovac Franz Schwartz vraća se u Mursku Sobotu iz logora, preživjevši holokaust. Svoj grad i sugrađane jedva prepoznaje. U hotelu Dobray križaju se putovi vojnika i civila koji bi samo htjeli da taj kaos već jednom prođe, da se nekako spase i da se nekako izbrišu stvari zbog kojih bi mogli biti prozvani. Itekako se dobro zna tko je poražen, a tko je pobjednik, a u Murskoj Soboti, na granici Horthyjeve Mađarske i okupirane Slovenije, u hotelu Dobray oficiri i vojnici odlučuju o životu i smrti, dame noći i obični građani samo čekaju da sve prođe, a da i oni ne dožive sudbine svojih susjeda Židova. I dok povijest navlači zavjesu, dok se čini da je vrijeme za lov u mutnome, neke stvari, a prije svega međuljudski odnosi savršeno su osvijetljene.

Ispripovijedan iz perspektive glavnoga junaka koji preživljava Holokaust, ali u njemu ostaje bez obitelji, roman o propasti svijeta u kojem se ne biraju krivi i nevini i koji tolike sudbine i svakodnevice svojim padom povlači za sobom u mrak i ništavilo. Duboko emotivan, prepun detalja koje zapaža promatrač koji u sudbonosnim događajima sudjeluje i samom svojom prisutnošću istinit je i potresan prikaz grada koji puca pod teretom povijesti. U romanu premreženom kontrastima svjetla i tame, kulture i nekulture, krajnje realističnog i snovitog, Dušan Šarotar ispisuje skladnu simfoniju užasa u kojoj svaka nota, svaki ulomak, svaki lik besprijekorno odzvanja u odnosu prema drugima.

Roman Biljar u Dobrayu istinski ponovo otvara pitanje literarnoga pristupa postojanju u Drugom svjetskom ratu. - Bernard Nežmah, Mladina

Teško je pronaći literarne usporednice za ovaj segment Šarotarove proze. No padaju mi na pamet filmske usporednice, među kojima su mađarski majstor sporosti Béla Tarr i scenarist László Krasznahorkai. - Petra Vidali, Večer

Biljar u Dobrayu knjiga je u kojoj se ogleda autorovo izvanserijsko umijeće. Šarotar ne žuri, a njegova naracija polagano klizi između priča, ljudskih sudbina i pejzaža; knjiga je lišena bilo kakve radikalnosti. - Matej Bogataj, Literatura

Specifična poetička vrijednost Šarotarova pisanja jest istaknuta sinergija lirskoga i proznoga ritma. Uz guste apokaliptične slike, poetska kvaliteta jezika preuzima ulogu priče. - Petra Jager, Sodobnost