Bijela božica: povijesna gramatika pjesničkog mita

Jedna od najosebujnijih i najkontroverznijih knjiga 20. stoljeća

Istovremeno pustolovina povijesne detektivske istrage, vrtoglava potraga kroz šume polovice svjetskih mitologija, pjesnički uvod u poeziju, kritika zapadne civilizacije, rasprava o odnosu između muškarca i žene te prerušena autobiografija, ova osebujna i kontroverzna knjiga izvorno je objavljena 1948. i sadrži Gravesovu kontroverznu i neortodoksnu teoriju mitologije, istodobno intuitivnu i utemeljenu na istraživanju pretklasičnih religija. Djelo je izazvalo brojne polemike, posebice s obzirom na njegovu bazičnu feminističku premisu. Prema Gravesu, jednom od najuvaženijih i najutjecajnijih engleskih
pjesnika 20. stoljeća koji je kao prozaik ostvario velik uspjeh popularizirajući povijesne teme na posve netrivijalan način, Bijela božica – žensko načelo – u sebi sadrži sile ljubavi, destrukcije i pjesničke imaginacije. Vladala je tijekom razdoblja matrijarhata prije no što su je zamijenili patrijarhalni bogovi, predstavnici hladnog razuma i logike. Graves tvrdi da je to bila prijelomna točka u kojoj je počela dominirati akademska poezija. Tvrdi također da se utjecaj Bijele božice ponovno osjetio u razdoblju romantizma, a da je najbolji pjesnici štuju i danas.

".. Nakon niza odbijenica knjigu je odlučio objaviti T. S. Eliot u izdavačkoj kući "Faber i Faber". To je bio hrabar potez urednika koji je znao kakve rizike nosi objavljivanje te kontroverzne dekonstrukcije uvriježenih religijskih mitova. Riječima samoga Gravesa: prvi urednik koji je odbio "Bijelu božicu" preminuo je u kratkom roku od zatajenja srca; drugi je tvrdio kako je knjiga bez glave i repa, i on je uskoro umro; treći je bio Eliot koji je autoru pisao da se knjiga mora objaviti pod svaku cijenu – i uskoro dobio Red za zasluge, Nobelovu nagradu i veliki hit na Broadwayu. Jer Graves tvrdi nešto šokantno - da je u kasno pretpovijesno doba Europom i Srednjim Istokom vladaoo matrijahalni kult Trostruke božice, koji je "priznavao muške bogove samo kao njezina sina, bračnog druga ili obrednu žrtvu", ali je "podčinjen od agresivnih pobornika patrijahata koji su žene svrgnuli s vladarskih položaja te rekonstruirali mitove i rituale da prikriju ono što se zbilo".... Predivno ostvarenje koje je od trena objavljivanja u stalnom dotisku, suvereno prevedeno perom Dinka Telećana, trebalo bi biti dijelom svake ozbiljnije osobne biblioteke, jer nezajažljivo rezonira istinom." (Neven Vulić )