Beren i Lúthien

Priča o ljubavi smrtnika i vilenjakinje - obvezatno štivo za ljubitelje Tolkiena - Junačko-vilinska romanca - novi prijevod

Koliko je J. R. R. Tolkienu bila važna priča o ljudsko-vilinskim ljubavnicima Berenu i Lúthien, najbolje pokazuje podatak da na nadgrobnim pločama supružnika Tolkien ispod njihovih imena piše "Lúthien" i "Beren". Junačko-vilinska romansa posvećena zadivljujućoj snazi ljubavi jednog smrtnika i besmrtne kćeri vilenjačkoga kralja obvezatno je štivo za sve ljubitelje slavnoga oca fantasyja. Najnoviji je to naslov u Lumenovoj raskošno opremljenoj biblioteci djela J. R. R. Tolkiena u kojoj su dosad objavljeni romani Gospodar prstenova (trilogija), Hobit, Silmarillion, Húrinova djeca i Pad Númenora.

U novome prijevodu Marka Marasa i Mate Marasa čitamo nekoliko verzija priče koje je priredio i uredio autorov sin Christopher Tolkien. Iz njih je vidljivo kako se priča razvijala i mijenjala tijekom godina, u prozi i stihovima, te stvarala nove poveznice dok se nije posve uklopila u širu povijest. Priča Beren i Lúthien ključna je pripovijest u nastanku Silmarilliona, Tolkienove zbirke mitova i legenda o Prvome dobu svijeta, a smještena je u vrijeme otprilike šest i pol tisuća godina prije zbivanja iz Hobita i trilogije Gospodar prstenova. Nastala je 1917. nakon što se poručnik Tolkien vratio iz Prvoga svjetskog rata i oporavljao uz voljenu Edith.

Uredio Christopher Tolkien; ilustrirao Alan Lee

Sva djela Tolkiena (i o Tolkienu) nađite na: Tolkien

U Povijesti Međuzemlja nije lako pratiti priču o Berenu i Lúthien kao jedinstvenu i jasno ocrtanu pripovijest. U jednom pismu iz 1951.Tolkien je naziva "glavnom pričom Silmarilliona", Berena naziva "odmetnutim smrtnikom kojem uspijeva ono što nije uspjelo silnim vojskama i ratnicima". Jer, ljubav Berena i Lúthien odvija se u sjeni njihove kobi: Beren je smrtnik, a Lúthien je besmrtna djeva vilenjačkoga i kraljevskoga roda. Njezin je otac vilinski kralj koji ne voli Berena, pa mu daje nemoguć zadatak: želi li se vjenčati s Lúthien, mora prodrijeti u uporište neprijatelja i domoći se jednog od silmarila iz Željezne krune Crnoga neprijatelja, zlog boga Morgotha. Očajni Beren pristaje, a neustrašiva Lúthien bježi od oca i pridružuje se svojoj ljubavi u strašnom pothvatu. Nakon mnogo obrata, uspjeha i nesreća, Beren i osvaja Lúthieninu ruku i ostvaruje se prvi brak između smrtnika i besmrtnika, a Lúthien mora birati između besmrtnosti i ljubavi.
Junačko-vilinska romanca nastala je 1917. Kad se 1916. vratio iz Prvog svjetskog rata, gdje se borio na rijeci Sommi, poručnik Tolkien oporavljao se uz ženu Edith. Njezin ples na jednom cvjetnom proplanku nadahnuo ga je za prvi susret ljudsko-vilinskih ljubavnika, a sasvim je poistovjetio svoju ljubav prema Edith s likovima: na nadgrobnim pločama Tolkienovih ispod njihovih imena piše Lúthien i Beren. Tolkienov sin Christopher, priređivač i urednik Berena i Lúthien, vjerno slijedi očeve rukopise i daje nam nekoliko verzija iste priče, pa se vidi kako se priča neprestano razvijala i mijenjala tijekom godina, i u prozi i u stihovima, stvarala nove poveznice dok se snije posve uklapila u širu povijest.

Ovo izdanje Beren i Lúthien sadržava brojne prizore, opise i čudesne likove koji su se izgubili u verziji koja je završila u Silmarillionu. Na primjer, Berenov je neprijatelj isprva demonski mačak, zatim »Negromant« i konačno Sauron, koji će se vratiti u Gospodaru prstenova."Ovu sam pripovijest izabrao in memoriam jer je bila duboko ukorijenjena u njegovu životu", rekao je Christopher Tolkien, "i što je (tata) mnogo razmišljao o vezi između Lúthien, koju je nazivao najvećom od Eldara, i smrtnika Berena, o njihovoj sudbini i o njihovu drugom životu. U mojem životu ona seže daleko u prošlost jer je to moja prva stvarna uspomena na neku priču koja mi je pripovijedana, a ne samo sjećanje na sâm prizor pripovijedanja. Otac mi je početkom 1930-ih pričao tu priču, ili njezine dijelove, a govorio je napamet. Dio priče koji mi je ostao kao duševna slika jesu oči vukova koji su se pojavljivali jedan po jedan u mraku Thuove tamnice", navodi Christopher Tolkien u predgovoru.