Berdži Kristin – Priče iz smeća

"Nikad nisam pročitao ovakvu knjigu", zapisuje čuveni likovni kritičar i književnik John Berger u predgovoru engleskom izdanju ovog romana i nastavlja: "U ovom samoniklom djelu lako zalutate. Ako ostanete s njim, zarobi vas, prisiljeni ste boraviti u njemu i iskustvo postaje nezaboravno. Ako vam nije po volji zalutati, zatvorite knjigu, promrmljajte ‘Gluposti!’ i za vas će ostati zatvorena, vjerojatno zauvijek. Prije ovog djela nijedno naselje straćara nije ušlo u književnost – u pisanu pripovijest – kao entitet za sebe. Ako ih je i bilo, bila su dekor ili pak društveni problem. U Pričama iz smeća zajednica što živi u straćarama postaje središte svijeta, zauzima pozornicu i obraća se nebu. (…) Na brdima smeća zagađeno je sve osim legendarnih imena koja si ljudi priskrbljuju životom i smijeha koji ta imena izazivaju. Na brdima smeća smijeh ide ruku pod ruku sa slomljenim srcem. A smrt je otrovna i sveprisutna. (…) Autorica hoda zavezanih očiju gdje god se ljudi okupljaju na brdima smeća – u tvornici baterija, ciglani, tvornici prediva, tvornici lijekova, kokošinjcima, trgovinama, na sindikalnim sastancima, u džamijama, kartonskim kućama, bordelima. Povezanih i suhih očiju, ona sve čuje i stoga sve vidi."