Balade Petrice Kerempuha

Prvo kolo Djela Miroslava Krleže - "Balade" su Krležin magnum opus, zaštitni znak, simbol, brend - klasik

Krležin magnum opus, zaštitni znak, simbol, brend. One su puno više od pjesničke zbirke jer je u njima artikuliran piščev književni, kulturni, jezični i ideološki program. Pojavile su se 1936., u turbulentnom povijesnom trenutku slutnji sveopće infernalizacije (uspon fašizma, građanski rat u Španjolskoj) i zasjale punim sjajem koji nije potamnio do danas. Naprotiv!
U Krležinu opusu Balade nisu nikakav eksces, iznenađenje, corpus separatum, već su nastale kao rezultat duge akumulacije i umjetničkoga sazrijevanja, a bile su na neki način i najavljene u nizu prethodnih ostvarenja.
Uvrštene pjesme različite su duljine, u rasponu od lirskih minijatura, poput primjerice Krave na orehu koja se sastoji od samo triju katrena, do najopsežnije epiloške balade Planetarijom koja ima čak 678 stihova raspoređenih u 150 strofa i zaprema petinu cijele zbirke. Zbirka je kompozicijski uređena u četiri tematska bloka. U prvom su pjesme tužne vedrine, "usidrene" u mirna razdoblja, ali s razvijenom socijalnom slikom klasnog diferenciranja (Petrica i galženjaki, Gumbelijom roža fino diši, Ni med cvetjem ni pravice, Vigilia ali straža nočna, Lamentacija o štibri, Scherzo, Sanoborska, Krava na orehu, Stric-vujc, Turopolska reštauracija i Keglovichiana). Drugi krug čine pjesme koje tematiziraju ratove, vojničke pohode, krv, logorovanja, vješanja i pobune, često s referencijom na konkretne povijesne događaje (Po vetru glas, Lageraška, Khevenhiller, Carmen antemurale sisciense, Harcuvanka, Verböczy, Na mukah, V megli, Pogrebna pesem pilkov pod Siskom i Kronika). Treći kompozicijski blok obuhvaća pjesme karnevaleskne i folklorne inspiracije (Bogečka, Ciganjska, Nokturno, Komendrijaši, Baba cmizdri pod galgama, Sectio anatomica, Kalendarska, Galženjačka, Mizerere Tebi, Jeruzalem i Nenadejano bogčije zveličanje), a Planetarijom čini završni, epiloški čin svih dotadašnjih ljudskih i nacionalnih drama i tragedija.

U zbirci na djelu je avangardist koji revolucionira književne forme: destruira zatečene žanrovske norme, briše granice među književnim rodovima i vrstama (lirsko, epsko, dramsko) i stvara nove, otvorene, prividno neobveznije hibridne miksture. S Krležinim protuilirskim ideologemom usko je povezana i jezična "diverzija" usmjerena protiv kanonizirane standardne štokavštine. Balade su u odnosu prema hrvatskom standardu i akt doista jezične hereze i svojevrsne antidogme. Doduše, točno je da je hrvatsko dijalektalno pjesništvo (i kajkavsko i čakavsko) već u prvoj polovici 20. stoljeća doživjelo svoju estetsku obnovu (Nazor, Domjanić, Galović, Pavić, Ljubić, Gervais), ali kod Krleže je posrijedi posve nov model kajkavskog idioma koji se odmiče od građanskog artizma i idealističke slike simbolizirane sintagmom "dragi naš kaj".

Sve naslove autora u ponudi nađite na: Krleža