Azijada

Poluautobiografski tekst temeljen na piščevu dnevniku iz 1876. i 1877. godine

Poluautobiografski tekst temeljen na piščevu dnevniku iz 1876. i 1877. godine, kad je kao mladi francuski mornarički časnik boravio u Grčkoj i Istanbulu.
Neuobična kombinacija dnevnika i epistolarnog romana u kojoj se naći zanimljivi opisi istanbulskih eksterijera i interijera - ulica, trgova, kuća, bazara, kavana, džamija, groblja itd. - u kojima dolazi do izražaja Lotijevo divljenje prema turskoj kulturi. U toj "orijentalnoj fantazmagoriji" odvija se ljubavna veza Azijade, mlade žene iz harema, i engleskog časnika Lotija koja se iznenada prekida: u predvečerje tursko-ruskog rata Loti dobiva zapovijed da se na svom brodu vrati u Englesku, a kad po povratku u Istanbul sazna da je Azijada umrla od tuge za njim, prijavljuje se u tursku vojsku i pogiba u bitci kod Karsa…

Lotijev roman nastao je u vrijeme francuske kolonijalne ekspanzije, no njegovu junaku nije svojstven kolonijalni duh već mladi engleski pomorski časnik uči turski jezik, Istanbulom šeće u turskoj odjeći, u kavanama puši nargilu i razgovara s lokalnim muškarcima, a svoju kućicu u Ejubu uređuje u turskom stilu. Pored milosnice Azijade, društvo mu rade dvojica Turaka – sluge Samuel i Ahmed. Jedina komunikacija između Lotija i Europljana je preko pisama koja povremeno razmjenjuje sa svojom sestrom i dvojicom prijatelja.