Apneja

Istinita priča lišena patetike i tabua, priča invalida -o paklu ovisnosti o drugim ljudima

Lorenzo Amurri ima dvadeset šest godina i živi u Rimu s djevojkom Johannom. Glazbenik je, svira gitaru u rock bendu i živi punim plućima. Tog mu se jutra nikako nije dalo ustati iz toplog kreveta da bi otišao na skijanje s prijateljima. Ipak je ustao i to je bio posljednji put da je stao na vlastite noge. Od pada na skijalištu potpuno mu je uništena kralješnica i izgubio je osjet od struka naniže. Kao tetraplegičar u potpunosti je ovisan o pomoći drugih ljudi. Mladi čovjek otvoreno i iskreno piše o tome kako je živjeti u kavezu vlastitoga nefunkcionalnog tijela, o paklu ovisnosti o drugima, o svim nijansama toga neravnopravnoga odnosa u kojemu je invalidna osoba ta koja neprestano mora rušiti komunikacijske barijere. Nakon borbe za život i mjeseci rehabilitacije u švicarskoj klinici vraća se u obiteljski dom i započinje ono što liječnici groteskno nazivaju "normalnim životom". Nakon što su mu se svi snovi rasplinuli u trenutku snježne bjeline, piše  kako je živjeti i preživjeti u zatvoru vlastita tijela.

 Autobiografska priča - kako je jedan čovjek pokušavao prihvatiti sebe u novonastaloj tjelesnoj ograničenosti. Debitantski roman nagrađen Nagradom Europske unije za književnost 2015., čiji je autor preminuo od iznenadnih zdravstvenih komplikacija 2016.