Anna

Priča o ljubavi i osamljenosti -  poziv na humanost i ljudskost - pokazuje sva bolna mjesta našeg svijeta i univerzalnost te boli, no ostavlja ipak tračak nade i vjere - koliko smo daleko spremni ići kako bismo preživjeli

Svijet je poharao virus Crvena od kojega su odrasli pomrli, a ostala su samo djeca koja će stupanjem u spolnu zrelost i odrasli život također umrijeti. Budućnost je oduzeta, djeca su sama, odrasli koji su se trebali o njima brinuti nestali su, ljudska vrsta osuđena je na umiranje. Nema struje. Hrane i vode polako nestaje. Diljem zemlje bjesne požari. Anna je djevojčica koja tumara rodnom Sicilijom u potrazi za hranom, brine se o sebi i svom bratu i zajedno s drugom djecom bori se za opstanak. Pokušava preživjeti uz pomoć bilježnice koju je njezina majka, čekajući smrt od virusa, ispisala svim mogućim savjetima za preživljavanje kojih se mogla dosjetiti. Preuzevši brigu o mlađem bratu Astoru, Anna tumara Sicilijom u potrazi za hranom i vodom, a u borbi za opstankom pomažu joj pas Maza i dječak Pietro.

Krhka realnost našeg doba i neodrživ sustav vrijednosti svijeta koji polako ide svome kraju, Ammanitijeva zamišljena distopija današnjem čitatelju neće biti previše apstraktna. Djelići radnje u mnogima bi od nas mogli potvrditi i neke vlastite strahove i bojazni pred prekretnicom na kojoj se čovječanstvo danas nalazi. Dok Anna pokušava preživjeti nemoguće je ne suosjećati s tom djevojčicom, ne razumjeti potrebu djece da ih netko čuva i štiti, da ih vodi, da ih ne napušta.