Anđeo zaborava: roman

Nadahnuto napisan povijesni roman

Priča djevojčice je i životna priča slovenske nacije. Sjećanja su to na jedno djetinjstvo u malom selu u koruškim brdima nastanjenog pripadnicima slovenske manjine. Djevojčice počiinje shvaćati obitelj i ljude jer, iako je rat završen, u Slovenci osjećaju posljedice u svakodnevnom životu. Priča nam o vlastitoj obitelji i sudbini i drugiih sunarodnjaka koji su, kao Slaveni, bilii žrtve nacista. Saznaje mnogo od svoje najdraže bake koja u mnogočlanoj obitelji preuzima brigu o njenom odgoju. Baka joj priča iz večeri u večer kako je bilo u njezino vrijeme, uči je sasvim praktičnim vještinama, ali i iskonskim vrijednostima u odnosu prema ljudima, tradiciji i prirodi. Presudnom će se pritom pokazati bakina odluka da s unukom podijeli i sjećanje na dvije mučne godine svojeg života koje su je najdublje obilježile, one provedene u koncentracijskom logoru Ravensbrücku. Nakon bakine smrti u prvi se plan probija odnos djevojčice spram oca koji zbog ratnih trauma iz djetinjstva ne nalazi smisao svog života i time uništava sve oko sebe. Na primjeru njegovog užasa vidimo kako politika može ljude zaključati u podrum prošlosti gdje ih napadaju i truju vlastita sjećanja. Bivši pobornici nacizma, naime, cinično ga podbadaju da bi on i tada i sada živio mirnim, blaženo prijetvornim životom da mu otac nije otišao u partizane i da se nije borio protiv Hitlera, a za Slovence. Šetnja šumom nije samo bijeg u osamu, već i prisjećanje na skrivanje od nacista, Holokaust, partizanski otpor protiv domaćih nacista i okupatora. Tko nije uspio pobjeći, njemu su prijetili uhićenje, smrt, logori... Iako rođena dosta godina nakon rata on njezinu obitelj i ljude iz kraja (pa i nju samu) drži zarobljene svojim smrtnim krhotinama...