U boju sutra na me misli

Zadivljujuće štivo Javiera Maríasa još jednom odvodi čitatelja u čaroliju iz koje neće poželjeti izaći

Víctor Francés, TV scenarist i anonimus ili pisac u sjeni, zadužen je za pripremanje govora važnim ali neobrazovanim osobama. Na večeru ga u svoju kuću poziva Marta Téllez, majka dvogodišnjeg djeteta, čiji je muž na putu u Londonu. Nakon romantične večere muškarac i žena prelaze u spavaonicu. Ali, Marta Téllez iznenada umire u potresnom prizoru agonije. Neostvarena nevjera tako se pretvara u bajkovito nevjerojatnu priču sa stvarnim i teškim pitanjima: što učiniti s tijelom, treba li koga obavijestiti ili ne, kakva je razlika između života i smrti? Víctor Francés brzo će donostiti odluke, ili ih neće donijeti nego će se prepustiti da ga vode čas dobronamjerni čas podli porivi…

Maríasa postiže napetost pišući o onom skrivenom, o djelima i namjerama, o onome što činimo i ne znajući, o volji koja se gotovo nikada ne ostvari, o tome kako znamo iznevjeriti osobe koje smo nekada voljeli, o zaboravu koji čini da se sve kreće prema svom laganom iščeznuću, o neodlučnosti, o rastanku i, na kraju, o prijevari, koja je možebitno naše prirodno stanje, i stoga nas možda ne bi trebala toliko boljeti. A Shakespeareova zlokobna misao U boju sutra na me misli, i nek mač ti bez brida ispadne; očajavaj i umri, stalno se ponavlja kao kletva ili kao upozorenje.