Lincoln u bardu

Mislio sam da znam sve o Abrahamu Lincolnu, ali tek sam sad shvatio kako se Lincoln slamao pod bremenom tuge i odgovornosti

Veljača 1862. U Americi bijesni Građanski rat bjesni, a američka nacija svjesna je da će krvava stvarnost potrajati. Predsjednik Abraham Lincoln proživljava osobnu tragediju: njegov voljeni sin Willie umire u veljači 1862. u dobi od jedanaest godina. Lincoln je, kažu povijesni izvori, bio tako potresen gubitkom da je u noći nakon pogreba nekoliko puta dolazio na groblje Georgetown do kripte i grli sinovo beživotno tijelo... Taj je dirljivi detalj nadahnuo roman Georgea Saundersa Lincoln u bardu, ovjenčan nagradom ­Man Booker 2017.

Bardo iz naslova mjesto je između života i smrti gdje prema tibetanskoj Knjizi mrtvih umrli čekaju daljnju sudbinu. U takvu se međuprostoru odvija dramatična borba za dušu dječaka koju nam donosi šarolik niz pripovjedača, od sablasnih stanovnika barda do stvarnih svjedoka tog vremena. Preminulog dječačića tako zatječemo u svojevrsnom čistilištu, gdje duhovi pokojnika pate, suosjećaju i iščekuju iskupljenje. Taj mitski topos, prema tibetanskoj tradiciji poznat kao Bardo, poprište je bitke za Willijevu dušu. Formalno eksperimentalnim djelom, Saunders kreira kaleidoskopsku i teatru nalik panoramu glasova koji postavljaju bezvremensko pitanje - kako živjeti i voljeti kada znamo da je sve prolazno?

U iznimno originalnoj višeglasnoj rapsodiji isprepliću se glasovi živih i mrtvih, izmišljenih i zbiljskih likova, koji strastveno, osjećajno, a katkad i komično, govore o ljubavi, boli, životu i smrti u nastojanju da odgovore na vječno pitanje: kako možemo živjeti i voljeti kad znamo da će svemu doći kraj?