Ruta Tannenbaum

Roman nastao iz želje da se obilježi život i stradanje slavne hrvatske glumice židovskog porijekla koja, s fikcionalnom Rutom Tannenbaum iz romana i njenom obitelji nema sličnosti, no mjesto i vrijeme su autohtoni. Radnja se odvija u godinama pred Drugi svjetski rat u vrijeme holokausta u Zagrebu. Rutu je društvo, kao veliki dječji glumački talent, obožavalo do trenutka uspostave NDH i promjene društvenog identiteta. Tada Ruta postaje mala Židovka koju se mora poslati na "put" kojim je poslana i njena obitelj.

Sve naslove autora nađite ovdje: Jergović

Lea Deutsch bila je hrvatska dječja glumica židovskog podrijetla koja je ubijena za vrijeme holokausta, najmlađa glumica koja je stala na daske zagrebačkog Hrvatskog narodnog kazališta. Često su je nazivali čudom od djeteta i hrvatskom Shirley Temple koja je u to doba bila hollywoodska glumačka zvijezda. U Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu s pet godina u dječjoj kazališnoj skupini Dječje carstvo, ubrzo je postala popularna dječja glumica, a prva joj je uloga bila Prisku u Freudenreichovim "Graničarima". Za nju piše Tito Strozzi a Josip Deči uglazbljuje operetu Čudo od djeteta. U Zagrebu početkom listopada 1935. francuska je filmska tvrtka Pathé snimila Leu u raznim kostimima i atraktivnim točkama, pozvali je na jednogodišnji boravak u Parizu kako bi naučila francuski što je Lea, zbog priprema za premijeru nove operete pisane za nju, odbila. Posljednji nastup Lea je ostvarila vodeći scenski prikaz "Šahovska igra" u HNK 15. ožujka 1941. godine. Ali.
Godine 1941. osnovana je Nezavisna Država Hrvatska koja je donijela rasne zakone, prema kojima Lea kao Židovka više nije smjela glumiti. U nadi da će izbjeći progon obitelj Deutsch prelazi na katoličanstvo, a otac Stjepan skriva se kao liječnik u Bolnici Sestara Milosrdnica. Za obitelj Deutsch angažirali su se mnogi poznati i nepoznati Zagrepčani, glumci Tito Strozzi, te par Vika Podgorska i Hinko Nučić, ali nisu je uspjeli spasiti. Obitelj je živjela u Zagrebu, a Lea je sa 16 godina uhićena i sa svojim mlađim bratom Sašom i majkom Ivkom i poslana u Auschwitz. Umrla je u stočnom vagonu, iz kojeg je od 75 ljudi umrlo njih 25 - među kojima i Lea. Majka i brat umrli su u logoru, dok se otac izvukao zahvaljujući dr. Pancu, koji ga je skrivao u bolnici.

Bosansko-hrvatski autor poput kakvog modernog Josepha Rotha inscenira ponovno uskrsnuće nekadašne habsburške i sada jugoslavenske višenacionalne države u svom potpunom obilju, ali i u cijeloj svojoj ambivalentnosti. — Janika Gelinek, NZZ am Sonntag

Mislim da je Ruta Tannenbaum Miljenka Jergovića najbolja knjiga o Holokaustu koja je ikada napisana. Čitao sam njegovu biografiju. Miljenko nema nikakve veze sa Jevrejima ni sa Holokaustom. Eto, pokazalo se da se najbolje knjige o tim strašnim stvarima pišu kada ste neko izvan toga. — Ivan Ivanji, prevoditelj, pisac, preživjeli zatočenik Auschwitza

Nema ovdje jednostavnog ili simpatičnog karaktera, na stranicama knjige Ruta Tannenbaum među protagonistima nema heroja, čak je i Ruta antiheroina, jedna bezobrazna, zločesta i razmažena djevojčica. Na taj način autor osvjetljava činjenicu koja je jezivo istinita: žrtve nacističkog užasa nisu bili samo dobri ljudi; neki od njih imali su sve, bilo je krasnih, ali i lukavih, isto tako nisu ni svi ustaše, članovi nacističkog pokreta, bili demonski izvanzemaljci, što opet ne znači da je Holokaust bio manje okrutan i manje prožet mržnjom. S druge strane, Jergović upućuje na kolektivnu odgovornost svih iz doba uspona Hitlerova režima, koji su ga omogućili, podržavali i pomagali. Ukratko rečeno, Ruta Tannenbaum apsolutno je čudesna knjiga briljantnog proznog pisanja i izvanrednog stila. — Javier Vayá Albert, španjolski pjesnik i kritičar

E, to je priča o Ruti Tannenbaum: nije to roman “o Zagrebu” (ili “protiv” njega), o Jevrejima, Hrvatima ili ne-znam-kome. Ne, to je priča o tome kako čovek drugom čoveku lako, odviše lako postane nevidljiv. I kako se iz toga rađa svako zlo. I kako je nepodnošljivo lako pristati na to, zatvoriti jedno oko, posle i drugo... O tom se ciljanom slepilu radi u Ruti Tannenbaum: Zagreb je bio zahvalna pozornica jednog košmarnog sveta, ali ne brinite, taj je košmar odavno na svetskoj turneji. — Teofil Pančić

Mislim da je Ruta Tannenbaum Miljenka Jergovića najbolja knjiga o Holokaustu koja je ikada napisana. Čitao sam njegovu biografiju. Miljenko nema nikakve veze sa Jevrejima ni sa Holokaustom. Eto, pokazalo se da se najbolje knjige o tim strašnim stvarima pišu kada ste neko izvan toga. — Ivan Ivanji, prevoditelj, pisac, preživjeli zatočenik Auschwitza

Nema ovdje jednostavnog ili simpatičnog karaktera, na stranicama knjige Ruta Tannenbaum među protagonistima nema heroja, čak je i Ruta antiheroina, jedna bezobrazna, zločesta i razmažena djevojčica. Na taj način autor osvjetljava činjenicu koja je jezivo istinita: žrtve nacističkog užasa nisu bili samo dobri ljudi; neki od njih imali su sve, bilo je krasnih, ali i lukavih, isto tako nisu ni svi ustaše, članovi nacističkog pokreta, bili demonski izvanzemaljci, što opet ne znači da je Holokaust bio manje okrutan i manje prožet mržnjom. S druge strane, Jergović upućuje na kolektivnu odgovornost svih iz doba uspona Hitlerova režima, koji su ga omogućili, podržavali i pomagali. Ukratko rečeno, Ruta Tannenbaum apsolutno je čudesna knjiga briljantnog proznog pisanja i izvanrednog stila. — Javier Vayá Albert, španjolski pjesnik i kritičar