Inšallah, Madona, inšallah

Zbirka priča

Sve priče ... prozni su remiks bosanskih sevdalinki, osim priča Misir, Jid i Lepant, koje su nastale od dalmatinskih klapskih pjesama. Tespih je, pak poseban slučaj. Termin remiks nije pokušaj izmišljanja žanrovske odrednice, nego studijski zapis, s bitno drugačijim odnosom glazbala nego u izvornoj snimci. Pjesme koje sam često slušao, u različitim izvedbama i okolnostima... vazda su me te sevdalinke izazivale razlozima zbog kojih su napisane. Autor im je najčešće nepoznat, izvođači su pjesme mijenjali i prilagođavali sebi, ali je ostala snažna lirska osnova i naslućivao se konkretni životni bol i gubitak iz kojega su ispjevane. Zanimao me događaj koji je stajao iza pojedine pjesme i kako bi bilo da je umjesto nje ispričana priča. ... nastojao sam sačuvati situaciju u kojoj se pojedinačna sudbina pretvara u kolektivni glas, mit, bajku, neobični dokumentarizam bosanskih i dalmatinskih lirskih pjesama, mogućnost da se dogodi čudo.

Sve Jergovićeve naslove nađite ovdje: Jergović

Jergovićeve se priče, one najbolje i najsloženije, odlikuju postupkom paralelizma u kojemu se pred čitateljem odmotavaju vremenski stoljećima udaljene, ali i bliske ili identične sudbine, čime se inzistira na ideji ponavljanja i univerzalnosti, kao i slučajnosti, koja je tako često pokretač velikih, neobičnih, sudbinskih događaja. Priče dobivaju transvremensku i transnacionalnu dimenziju. Česti ekskurzi i digresije karakteristični su za Jergovićevo pripovijedanje. Suvereno šetanje raznim stoljećima i prostorima, ponavljanje obiteljskih sudbina, miješanje zbilje i fikcije, života i snova raskošno je uobličeno u priče u kojima, čak ako se na razini događajnosti i ne zbiva ništa, zapravo se između redaka događa dovoljno da bi se ispričala velika priča. — Sandra Brozović

Ova je fantastična i bajkovita, poetska i dirljiva freska ujedno i lucidna evokacija koja ni na trenutak ne zaboravlja često zastrašujuću povijest, okrutnu, nemilosrdnu zbilju kakva je bosanska. Ispisan gotovo baroknim stilističkim umijećem svojstvenim piscu koji savršeno vlada njemu bliskim lingvističkim instrumentima, posjeduje ležernost koja raspršuje svaku teškoću u čitanju. Miljenko Jergović izaziva tragikomičnim paradoksima čiji jezik, nerazdruživ od stvari, aktivira dubok smisao, najdublji semantički intenzitet. — Libreria Atlantide