Apokalipsa radnika

Treći dio tetralogije koja kroz životne priče četiri lika prikazuje cjelokupno vrijeme jednog ljudskog života

svake noći četrdesetogodišnja maria da graça sreće sv. Petra na vratima raja. svakoga dana ona riba podove u stanu gospodina ferreire i trpi njegove ispade požude i njegove pokušaje da joj “oplemeni duh”. kada se vrati kući, ako zatekne muža augusta kako se izležava između dviju plovidbi, juhu mu začini s malo varikine, taman dovoljno da mu zagorča “siestu”, a da ga ne ubije.

kućni budžet podebljava kao profesionalna narikača odlazeći na bdjenja s prijateljicom quitériom. rijeka muškaraca koja je tekla kroz quitériin stančić naposljetku je naplavila zlatni oblutak, mladog ukrajinskog imigranta andrija, s kojim je seks životinjski strastven, a razgovor nemoguć.

priča je to koja bi se u rukama manje nadarena pripovjedača izvrnula u grotesku, ali valter hugo mãe, nižući epizode prožete dahom mračnog humora, sigurnom rukom vodi dvije junakinje i njihove neočekivane izabranike do točke u kojoj se otvaraju srca: onih koji su poput izbjeglica napustili sve i kojima je svijet ponudio malo pa ništa, da bi na kraju dotaknuli ljubav.

valter hugo mãe dobio je 2007. nagradu “José Saramago” koju mu je uručio sâm Saramago, nazvavši njegovo pisanje pravim ‘književnim tsunamijem’.