Izdavač: Profil
Ova je knjiga za mene veliko iznenađenje. Naravno, ugodno. Oduševljena sam i dajem joj čistu peticu. Mala, kratka ali slatka priča.
Jocelyne ima 47 godina i vodi kitničarsku radnju u sjevernoj Francuskoj, u Arrasu, gradiću koji broji 42.000 stanovnika, ima četiri hipermarketa, 11 supermarketa, četiri restorana brze hrane, nekoliko srednjovjekovnih ulica i jednu memorijalnu ploču. Udata je za Jocelyna (razlika u imenima nje i njenog muža je u slovu e) koji radi u tvornici sladoleda Haagen Dasz. Jocelyn je njen prvi i jedini dečko za kojeg se udala odmah nakon gimnazije. Imaju dvoje odrasle djece koja su već napustila dom. Kćer u Londonu gradi karijeru kao režiserka kratkih video filmića, a sin konobari po Francuskoj. Jocelyn se stalno pita je li to život kakav je sanjala sa sedamnaest godina. Jocelynina sva strast postaje njen sve uspješniji internet blog na kojem piše o vezenju, šivanju i štrikanju. Broj pratitelja bloga se iz dana u dan povećava. Ljudi vole njena piskaranja o naizgled beznačajnim aktivnostima i s njom, putem bloga, uspostavljaju veliku prisnost. Nekima na taj način promijeni i živote. Lokalna novinarka o tom fenomenu želi napisati ozbiljnu reportažu. Blog počinje biti i financijski isplativ. Jocelyne voli svoj mali, običan život, voli i svog „običnog“ supruga sve dok na Eurojackpotu na koji su je nagovorile prijateljice i kojeg je prvi puta odigrala ne osvoji 18 milijuna eura. Tada se sve iz korijena mijenja.
„Željela bih biti te sreće da mogu odlučivati o vlastitom životu, mislim da je to najveći dar što nam ga itko može dati.“
Jocelyn zapravo ne želi ništa promijeniti. Za to nema niti potrebe. Uočava koliko je sretna i zadovoljna. Unovčava dobiveni iznos ali ček sprema na sigurno. Popis želja svakodnevno mijenja:
“Popis stvari koje mi trebaju:
- Svjetiljka za stolić u predsoblju
- Vješalica za kapute (poput onih u buffetima)
- Plitica za odlaganje ključeva i prispjele pošte
- Dvije teflonske tave
- Nova mikrovalka
- Pasirka za povrće
- Nož za kruh
- Nožić za guljenje krumpira
- Kuhinjske krpe
- Posuda za pripremu kus-kusa
- Papuče za Joa
- Putna karta za London (i jedna za Joa – najmanje za dva dana)
- Mali radio za kuhinju
- Pegla
- Blackberry (zbog bloga)
- Nova torba (Chanel? Pogledaj i u Dioru)
- Novi kaput ………..”
Tko nije sanjao o toliko puno novca? Što se sve s toliko novaca može napraviti, promijeniti i započeti? Jocelynine prijateljice znaju da je ženska osoba iz Arrasa osvojila jackpot ali ona im to naravno taji . Tu činjenicu taji čak i od svog supruga i svoje djece. Ono što proizlazi iz toga i ono što slijedi tjera vas da „bjesomučno“ brzo čitate ovu knjigu do samog kraja koji će vas itekako šokirati.
Mene je još k tome šokirala činjenica koju sam shvatila tek na kraju knjige. Gregoire je – pisac – muškarac a knjiga je pisana u ženskom prvom licu. Jako je dobra ta transformacija.
Preporučam ovu dirljivu i pomalo bajkovitu priču koja itekako ima pouku.
Ovaj roman je u Francuskoj prodan u više od milijun primjeraka, a preveden je u više od 35 zemalja. Grégoire Delacourt je rođen u Valenciennesu, u Francuskoj 1960. godine . Njegov prvi roman , „L’Ecrivain de la Famille“, izdan je 2011. i osvojio je nekoliko književnih nagrada. Delacourt živi u Parizu gdje zajedno sa suprugom vodi uspješnu marketinšku agenciju.
Nadam se da ovo nije zadnje što sam pročitala od ovog zanimljivog i talentiranog pisca.
