Molitva za Owena Meanyja – John Irving

Izdavač: Lektira

“Molitva za Owena Meanya” svjetski je bestseler i obvezna lektira u američkim gimnazijama. U preporuci ćete  saznati zašto!

U ovoj priči je prvenstveno riječ o prijateljstvu pripovjedača Johna s dječakom Owenom koji zaostaje u rastu. Irving je, kao i uvije,k zauzet temom ljubavi  i laži, erotikom, nasiljem i misticizmom a u ovoj knjizi i oštrom kritikom politike što je novi moment kod njega.

Irving je ovdje zaista u najboljoj formi i njegova je priča istovremeno zastrašujuća i beskrajno komična. Osim događanja iz Vijetnama i pojave religijskog čuda, “Molitva za Owena Meanya” također je roman o izgubljenom djetinjstvu a što je istaknuto kroz gubitak prijatelja iz djetinjstva. U Irvingovim romanima ljudi uvijek nekoga gube – ili prst, ili majku ili brak ili najboljeg prijatelja.

U knjizi su dva nezaboravna lika. Owen ima problem s rastom, njegov ten ima boju nadgrobne ploče, koža mu je istovremeno upijala i odbijala svjetlost, poput bisera pa se, s vremena na vrijeme, činila gotovo providnom pogotovo na sljepoočnicama na kojima su se plave vene vidjele kroz kožu i uz nevjerojatan stas se vidjelo da je rođen puno prerano. Tako ga opisuje Irving.

Život Owena Meanya je dotakao Bog. Owen je od malena svjestan svoje preodređenosti a nosi strašan teret predviđanja vlastite smrti. Njegova bezuvjetna vjera govori mu kako čak i njegova smrt – poput njegove veličine, glasa ili vježbanja udarca ima neki viši razlog.

John Wheelwright je drugi lik, povučenog i mirnog dječaka  čiji je život dotaknuo Owen. Zajedničko druženje i školovanje, od nesreće koja ih povezuje s tajnom koju otkrivaju odrastajući, pa sve do mučeništva koje slijedi, istkat će od njihovih života najfiniju čipku prijateljstva, odanosti, žrtvovanja i vjere. U ljeto 1953. jedanaestogodišnjaci Owen i John igraju utakmicu Male bejzbolske lige. Owen udari aut loptu koja u publici pogađa i ubija Johnovu majku! Ono što se događa u idućih 15 godina neizrecivo je i zastrašujuće…….

U romanu je ogroman broj kulturnih i književnih referenci, no ipak je najvidljiviji utjecaj “Limenog bubnja” Güntera Grassa i, kao i uvijek kod Irvinga, Charlesa Dickensa čija su “Velika očekivanja” koje je priočitao kao petnaestogodišnjak zauvijek promijenila njegov život.

Irving se nalazi na samom vrhu svjetskog literarnog vrha. Uz Paul Austera jedan je od meni najdražih i najboljih pisaca. Njegovi romani bukte pričama, likovima, argumentima, neobičnostima i slikama koje nam pomažu objasniti svijet u kojem živimo. Svijet Irvinga doista je “svijet prema svakome”.

Kao film “Simon Birch”, knjiga “Život Owena Meaneya” oživio je na filmskom platnu a glume Ashley Judd, Jim Carrey, Oliver Platt, David Strathairn i djeca Joseph Mazzello i Ian Michael Smith kao Simon. Irving je sam predložio da se promijeni naslov smatrajući kako će kompleksnost knjige biti teško prebačeno na film, pa je izmjenjen i kraj i još poneki djelovi knjige. Mali glumac Smith ima Morquio sindrom i zato je i odabran za ulogu a predložilo ga je njegov liječnik a roditelji su pristali nakon što su pročitali knjigu.

John Irving je kao dječak bio je osobito povučen (kao i John u knjizi), imao je urođenu ljubav za samoću što je, po njegovoj ocjeni, bilo presudno da postane pisac. Od malena je znao da će to i postati. Teško je čitao i imao je poremećaj učenja koji bi danas vjerojatno  nazvali disleksijom. Unatoč tome,  postao je oduševljeni čitač i student književnosti. Nakon diplome postaje profesor engleskog jezika i ubrzo počinje objavljivati romane razožuravajući publiku i kritiku diljem svijeta.

Irving je napisao trinaest romana u kojima opisuje kontraverzna teme, istovremeno hrabro i duhovito. Opisuje vjenčane parove koji zamjenjuju partnere, feminizam, zlostavljanja djece, biseksualnost, homoseksualnost. U njegovim su knjigama i medvjedi  i puno djeca i roditelji koji štite ili traže jedni druge. Autobiografski elementi su u temama hrvanja, odsustva oca i seksualnih maštarija mladića.

Irving nosi tenisice, kratke hlače, crvenu Adidas majicu jer ima sastanak u večernjim satima na teniskom terenu. Živi u drvenoj kući u brdima iznad Manchestera u američkoj državi Vermont. Na ulazu, s unutarnje strane visi plakat : “Doista velik pripovjedač”. U kući ima bazen, tu je i tenisko igralište i gimnastička dvorana. U uredu je IBM pisaći stroj na kojem prepravlja i redigira svoje tekstove čije prve nacrte piše – rukom. Ima kuću i u Torontu te Pointe au Baril. Dijagnosticiran mu je rak prostate 2007. i imao je radikalnu prostatektomiju. Godine 2010. objavio je kako je bratić asistentice profesora Amy Bishop koja je dobila doživotni zatvor nakon što je ubila troje kolega na University of Alabama. Kao mladić bio je hrvač.

Zašto često piše o potrazi za roditeljima? Odrastao bez oca koji je bio pilot čiji je avion srušien iznad Burme u Drugom svjetskom ratu a o čijem herojstvu nije ništa znao do 1981. Nikada nije upoznao oca.

Studirao je s Vonnegutom.

S prvom ženom ima dva sina, s drugom, svojom književnom agenticom, još jednog sina.

Pet je njegovih knjiga prebačeno na filmsko platno, a za “Kućna pravila”, u originalu “The Cider House Rules”, dobio je i Oscara za scenarij, uz sedam nominacija i Oscara i za Michaela Cainea kao najboljeg sporednog glumca.

Za ovu knjigu mogu Vam reći samo ovo: odmah nađite vremena i čitajte, čitajte, čitajte “.