Klasik mjeseca – F. Scott Fitzgerald: “Veliki Gatsby”

Za Čitaj knjigu piše: Tatjana Barat

U vrijeme kada nastojim drastično promijeniti svoje potrošačke navike i primijeniti minimalizam na sve aspekte svog života, ponovno iščitavanje jednog od najvećih klasika svih vremena i jednog od najboljih američkih romana uopće došlo mi je kao naručeno pa mi još jednom dalo do znanja koliko želja za lažnim, blještavim snovima može biti pogubna. Sjaj visokog društva, probranih delicija, ljetnih zabava, skupih automobila i haljina svakako zvuči primamljivo i to je ono čemu teže mnogi. Nekih davnih dana ni ja nisam bila izuzetak, baš kao ni Jay Gatsby, protagonist romana “Veliki Gatsby”  F. Scotta Fitzgeralda.

F. Scott Fitzgerald otvoreno govori o zamkama modernog svijeta

Scotta Fitzgerlada smatra se jednim od najboljih američkih književnika 20. stoljeća. Pripadao je skupini autora koja se nazivala “Izgubljenom generacijom”. Činili su je književnici poput Hemingwaya, Ezre Pounda, Eliota, Getrude Stein i drugih, a svi su oni otišli u Europu u kojoj su se okupljali u raznim salonima i gdje su zbog tadašnje liberalnosti Europe mogli otvoreno govoriti o problemima koje su primjećivali oko sebe. Na jednom od tih okupljanja Gertrude Stein im je rekla da su svi oni izgubljena generacija i tako je navodno grupa dobila ime, a tu je rečenicu spomenuo i Hemingway u svom romanu “A sunce izlazi”. U Europi je Fitzgerald otvoreno progovarao o američkim problemima i u svojim se djelima oštro suprotstavljao materijalizmu i besmislu modernog svijeta. To je najviše došlo do izražaja u njegovom najpoznatijem romanu “Veliki Gatsby”. Autor je u njemu dao dramatičan prikaz života američkih bogataša u razdoblju nakon Prvog svjetskog rata koje je po raskalašenosti  i dekadenciji ostalo upamćeno kao razdoblje jazza.

Karenval ljudskih sudbina

Radnja romana s elementima društvene kronike, ljubavnog romana i romana karaktera odvija se oko Jaya Gatsbya, čiju nam životnu priču pripovijeda Nick Carraway, bratić lijepe Daisy Buchanan u koju je Jay godinama zaljubljen. Upravo on u godinama nakon Prvog svjetskog rata organizira grandiozne zabave u svojoj vili koja se nalazi točno preko puta zaljeva kuće u kojoj živi Daisy sa svojim suprugom Tomom i kćeri. Sve te zabave koje postaju legendarne i na kojima nema kraja rastrošnosti osmisljene su s ciljem privlačenja Daisy. Naime, pet godina prije nego što započinje radnja romana, Jay je bio siromašan mladić, a Daisy privilegirana članica visokog društva koja je umjesto siromašnog Jaya odabrala siguran brak s Tomom. Kako bi je ponovno osvojio, Jay (James) u potpunosti mijenja svoj identitet i postaje dijelom američkog visokog društva. Tada započinje njegov put u dekadenciju i prohibiciju.

Grandioznim jezikom koji je, prema mišljenju mnogih kritičara, gotovo na razini epskog djela Fitzgerald donosi životne priče potpuno različitih ličnosti, a svijet u kojem se one odigravaju na trenutke nam djeluje poput karnevala, poput izmaštane bajke koja nema veze sa stvarnošću. Dok su Tom, Daisy, Jordan i Nick pripadnici visokog društva postali svojim rođenjem, Jay se rodio kao radničko dijete koje je za sebe zamislilo veliku i svjetlu budućnost. Daisyin brak s drugim muškarcem, i to onim bogatim, u njemu je učvrstio želju za bogatstvom. Čak i kada to uspije ostvariti, nikada mu nije dovoljno. Uvijek želi još, ali ne samo što se tiče materijalnog, nego i što se tiče odnosa s Daisy. Nije mu dovoljna njezina blizina, nego i želi da se proteklih pet godina potpuno izbriše iz njezinog pamćenja te da mu kaže da ama baš nikada nije voljela Toma. Njemu je ona začarano svjetlo poput onog zelenog svjetla na doku, čijim će hvatanjem izbrisati sve neželjeno i živjeti život iz snova.. Poznata je njegova rečenica: “Ne možeš ponoviti prošlost? Ma naravno da možeš!”. U njoj je zapravo sažeto sve čemu Jay teži, no i taj san ima svoja ograničenja.

Limiti “američkog sna”

Ono što su Fitzgerladu mnogi Amerikanci zamjerali kada je ovo djelo objavljeno jest to što je prikazao dvoličnost američkog društva, što je trčanje za materijalnim bogatstvom, zbog kojeg su uostalom mnogi i selili u Ameriku, prikazao isključivo kao korupciju i nemoral koji na koncu završavaju smrću. No, očito ne za svakoga. Na kraju je Jay kao novostvoreni milijunaš jedini snosio posljedice pa i nepravedno bio osumnjičen za ubojstvo i ubijen, dok su Nick, Daisy, Tom, Jordan i svi ostali “plave krvi” nastavili voditi svoje blistave, isprazne živote. Znakovito je što je on kao pripadnik izvorno radničkog sloja po tko zna koji put u povijesti preuzeo krivnju bogataša, dakako, bez ikakve zahvale. Iako ga mnogi smatraju jednim od najarogantnijih likova svjetske književnosti, što nesumnjivo i jest, u njemu ima nešto zbog čega ga naprosto žalimo. Dok je on barem pokušao nešto napraviti od svog života i doseći taj poznati američki san, mada nije birao sredstva, Daisy je uvijek birala samo ono što joj je u datom trenutku najviše odgovaralo i ono što neće remetiti njezin život na nivou svojevrsne princeze. Za mene je ona jedan od najispraznijih likova s kojima sam se ikada susrela. Iako je skrenuo na svom putu za uspjehom, Jay je sve to radio samo za Daisy, no trčanje za snovima koji toga nisu vrijedi moralo ga je dovesti do tragedije.

Neka nas njegov primjer poduči tome što je u životu uistinu važno. Nemojmo da pred sam kraj svog životnog vijeka zaključimo da se trčanje za bogatstvom ipak nije isplatilo.

Fitzgeraldova književna djela možete nabaviti putem internetske trgovine Abrakadabra.