Emily Dickinson američka je pjesnikinja koju mnogi Amerikanci znaju naizust.

Danas joj je rođendan. Sjetimo se Emily.

Nije čudno jer je i danas jedna od najomiljenijih i svakako najvećih američkih poetesa. Ona koja je za života, u 56 godina objavila samo sedam pjesama poslije smrti otkrila je blago – preko tisuću pjesama. U tri je knjige izašla zbirka “The Poems of Emily Dickinson” tek 1955.  no kod nas je jako malo prevođena. Nosila je uvijek bijelo, povukla se iz javnosti, a toliko se o njoj ne zna da je i danas jedna od najizučavanijih osoba. Sprovod je bio skroman i nije dugo trajao a njen je prijatelj pročitao pjesmu Emily Bronte “Moja duša nije kukavica” koju je Emily voljela. I kovčeg je bio bijele boje ali ga do groba nisu dovezli već su ga prenijeli kroz polje zlatica. Na nadgrobnoj je ploči ime, datum i “called back”:  to su riječi koje je napisala u posljednjem pismu i to, “Mala rođakinjo, Called Back, Emily” što je sve napisano rođakinji. A riječ je o poznatom romanu Hugha Conwaya kojeg je ona  jednom opisala kao impresivnog. Na prvom je spomeniku imala samo inicijale “EED” ali je njena nećakinja kasnije stavila ime, prezime, datume i taj “called back”. Dakle, ona je u posljednjem pismu preporučila knjigu. Nešto kao “Čitaj knjigu” iz 1886.

(Iz zbirke odabranih pjesama Emily Dickinson “Tiše Od Sna”. Uredio, priredio i preveo Dražen Dragović. Izdavač: Modernist nakladništvo, Varaždin, 2008.)

Za vas pripremila Sandra Veić Sukreški