U OŠ Kraljevica profesorica Natalija Blažević Frlan na svojim satima predvodi parlaonice, sudnice, kvizove i književna jutra
Za Čitaj knjigu piše Tatjana Barat
Da su inovativan pristup lektiri i predanost nastavnika ključni za razvijanje učeničke ljubavi prema čitanju, dokazuje i Natalija Blažević Frlan, profesorica filozofije te hrvatskog jezika i književnosti koja od svog prvog dana u razredu nastoji nastavu učiniti zanimljivom svakom učeniku.
Iako se ona sama kao učenica redovito susretala s klasičnim obrascem obrade lektirnih naslova koji je uključivao pisanje dnevnika čitanja i analizu likova, odlučila je da kao profesorica ne želi lektiri pristupati na jednak način. Zato danas njezini sati uključuju parlaonice, sudnice, dramatizacije književnih djela, crtanje stripova, kvizove, snimanje televizijskih i radijskih reklama, a sve to u okrilju male primorske škole.
Prvo iskustvo u nastavi prof. Frlan stekla je u OŠ Antuna Augustinčića u Zaprešiću, gdje je primila brojne korisne savjete i naučila kako se nositi s problemima na koje neminovno prije ili kasnije nailazi svatko od nas tko se barem jednom našao u učiteljskoj ulozi, a to joj pomaže i na njezinom sadašnjem radnom mjestu.
Danas radi u OŠ Kraljevica nedaleko od Rijeke gdje ima priliku surađivati s vrhunskim i kreativnim kolektivom uvijek spremnim za suradnju i pomoć. Iako u ovoj školi radi na određeni period, svaki radni dan maksimalno koristi kako bi svojim učenicima prenijela znanje na zanimljiv način, u čemu prednjače upravo sati lektire.
Odlučila promijeniti iskustvo lektire koje je imala kao učenica
Kako u svojem osnovnoškolskom i srednjoškolskom obrazovanju nije primjećivala odmak od ustaljenih normi pisanja dnevnika čitanja, znala je da čim stane s druge strane katedre, želi nešto promijeniti.
"Glavni cilj je bio da učenici zavole sate lektire, knjigu, čitanje. Željela sam svakoj knjizi, svakom satu pristupiti posebno, onako kako to djelo zahtijeva. Volim tim satovima dati dozu misterioznosti, na način da učenici, većinom, ne znaju što ćemo raditi pa to u njima budi dodatnu zainteresiranost i uzbuđenje", pojašnjava nam prof. Blažević Frlan.
Prve rezultate svog drugačijeg pristupa lektiri primijetila je već nakon prve godine rada u školi kada su joj na evaluacijskom listiću učenici sate lektire ocijenili kao one najbolje i one kojima se najviše vesele. To joj je dalo dodatni vjetar u leđa te je svake godine osmišljavala nove načine na koje će učenici zavoljeti čitanje.
U prvi plan stavlja grupni rad, a redovito lektiru povezuje i s drugim područjima predmeta Hrvatski jezik, kao i kvizovima koji su učenicima poznati s malih ekrana.
"Timovi se međusobno natječu koji će bolje odraditi svoj zadatak. Kad biste ih sada pitali koji sati su im bili najdraži, vjerujem da bi to bili sudnica, kada smo sat lektire povezali s medijskom kulturom, baš kao i kada smo vrlo lijepo osmislili televizijsku i radijsku emisiju, izdramatizirali i odglumili scenu iz djela, igrali se novinara i napravili male novine kroz koje smo provukli likove, sadržaj, pisca i slično", pojašnjava nam prof. Blažević Frlan.
Književna jutra i parlaonice za kritičko mišljenje
Pritom joj je najvažnije da učenici razvijaju ne samo ljubav prema pisanoj riječi, nego i kritičko mišljenje koje će im biti potrebno i na svim drugim nastavnim predmetima, baš kao i kasnije tijekom života.
"Imaju pravo reći da im se nešto sviđa ili da im je dosadno, no za svaki stav moraju imati argument. Rad na kritičkom mišljenju najbolje dolazi do izražaja na književnim jutrima kada sjednemo u krug i jednostavno razgovaramo o djelu ili na parlaonicama gdje često dođe do žestokih svađa i vrlo jake obrane svog stajališta", iskrena je profesorica.
Poticanje nezainteresiranih učenika
Svjesna je da neće uvijek svi s jednakim žarom prionuti svakom lektirnom naslovu pa zato i one učenike koji ne vole čitanje pokušava privoliti na čitanje barem nekih naslova.
"Često radimo enigmatiku vezanu za djelo, imitiramo kvizove s televizije, crtamo stripove i naslovnice, razne ilustracije. Naravno da im nije svako djelo jednako zanimljivo, ali moj je zadatak da iz svakog sata i iz svakog djela izvučem svoj i njihov maksimum. Najljepši trenutak je kada vidim koliko se oni vesele tim satima jer su tada opušteniji, kreativniji, mogu se izraziti različitim oblicima rada, reći svoje mišljenje, razmjestiti klupe. Naravno da se dogodi da neki učenik ne pročita djelo, no tada mu obično bude žao jer ne može sudjelovati u radionicama. To ih potiče da čitaju", govori nam prof. Blažević Frlan.
Koliko su im sati Hrvatskog jezika važni i koliko uživaju u samom procesu obrade lektirnih djela, dokazuje i to što se o satima lektire govori i danima prije i poslije, a neki se učenici u potpunosti uživljavaju u dodijeljene uloge. Sati na kojima se koristi sudnica kao metoda rada privlače pozornost svih učenika.
"Svaki je učenik uključen, neki su likovi iz djela, neki porota, sudac i odvjetnici, a neki su novinari. Za te sate ipak nam je potrebna prethodna priprema, poput podjele uloga, scenografije i slično Ponekad se toliko užive u svoje uloge da u odjelima dođu u školu kako bi što bolje odradili ulogu odvjetnika", s osmijehom nam kaže prof. Blažević Frlan.
Osjećaj slobode i razvoja
No, nije samo inovativan način u obradi lektire ono po čemu učenici pamte ove sate. Jednako im je važno i to što u bilo kojem trenutku mogu izreći svoje mišljenje, sami predložiti naslov koji žele čitati ili pak podijeliti s drugim učenicima informacije o tome što čitaju u svoje slobodno vrijeme. Nikada se ne osjećaju sputanima i u svakom trenutku osjećaju da njihova profesorica radi sve kako bi oni dali svoj maksimum.
"S učenicima treba biti iskren, dopustiti im da se razvijaju, da slobodno kažu i brane svoje stavove, da razmišljaju. Mislim da ih mnogi od nas sputavaju u tome jer im nameću ono što im je često puta mrsko, a to su besmisleni dnevnici čitanja, ali i činjenica da se profesori ljute ako im učenik kaže da mu je knjiga dosadna, zbog čega idu linijom manjeg otpora pa prepisuju bilješke s interneta i 'viču' kako im je svaka knjiga baš super", zaključuje prof. Blažević Frlan.
U prvi plan stavlja grupni rad, a redovito lektiru povezuje i s drugim područjima predmeta Hrvatski jezik, kao i kvizovima koji su učenicima poznati s malih ekrana.
"Timovi se međusobno natječu koji će bolje odraditi svoj zadatak. Kad biste ih sada pitali koji sati su im bili najdraži, vjerujem da bi to bili sudnica, kada smo sat lektire povezali s medijskom kulturom, baš kao i kada smo vrlo lijepo osmislili televizijsku i radijsku emisiju, izdramatizirali i odglumili scenu iz djela, igrali se novinara i napravili male novine kroz koje smo provukli likove, sadržaj, pisca i slično", pojašnjava nam prof. Blažević Frlan.
Književna jutra i parlaonice za kritičko mišljenje
Pritom joj je najvažnije da učenici razvijaju ne samo ljubav prema pisanoj riječi, nego i kritičko mišljenje koje će im biti potrebno i na svim drugim nastavnim predmetima, baš kao i kasnije tijekom života.
"Imaju pravo reći da im se nešto sviđa ili da im je dosadno, no za svaki stav moraju imati argument. Rad na kritičkom mišljenju najbolje dolazi do izražaja na književnim jutrima kada sjednemo u krug i jednostavno razgovaramo o djelu ili na parlaonicama gdje često dođe do žestokih svađa i vrlo jake obrane svog stajališta", iskrena je profesorica.
Poticanje nezainteresiranih učenika
Svjesna je da neće uvijek svi s jednakim žarom prionuti svakom lektirnom naslovu pa zato i one učenike koji ne vole čitanje pokušava privoliti na čitanje barem nekih naslova.
"Često radimo enigmatiku vezanu za djelo, imitiramo kvizove s televizije, crtamo stripove i naslovnice, razne ilustracije. Naravno da im nije svako djelo jednako zanimljivo, ali moj je zadatak da iz svakog sata i iz svakog djela izvučem svoj i njihov maksimum. Najljepši trenutak je kada vidim koliko se oni vesele tim satima jer su tada opušteniji, kreativniji, mogu se izraziti različitim oblicima rada, reći svoje mišljenje, razmjestiti klupe. Naravno da se dogodi da neki učenik ne pročita djelo, no tada mu obično bude žao jer ne može sudjelovati u radionicama. To ih potiče da čitaju", govori nam prof. Blažević Frlan.
Koliko su im sati Hrvatskog jezika važni i koliko uživaju u samom procesu obrade lektirnih djela, dokazuje i to što se o satima lektire govori i danima prije i poslije, a neki se učenici u potpunosti uživljavaju u dodijeljene uloge. Sati na kojima se koristi sudnica kao metoda rada privlače pozornost svih učenika.
"Svaki je učenik uključen, neki su likovi iz djela, neki porota, sudac i odvjetnici, a neki su novinari. Za te sate ipak nam je potrebna prethodna priprema, poput podjele uloga, scenografije i slično Ponekad se toliko užive u svoje uloge da u odjelima dođu u školu kako bi što bolje odradili ulogu odvjetnika", s osmijehom nam kaže prof. Blažević Frlan.
Osjećaj slobode i razvoja
No, nije samo inovativan način u obradi lektire ono po čemu učenici pamte ove sate. Jednako im je važno i to što u bilo kojem trenutku mogu izreći svoje mišljenje, sami predložiti naslov koji žele čitati ili pak podijeliti s drugim učenicima informacije o tome što čitaju u svoje slobodno vrijeme. Nikada se ne osjećaju sputanima i u svakom trenutku osjećaju da njihova profesorica radi sve kako bi oni dali svoj maksimum.
"S učenicima treba biti iskren, dopustiti im da se razvijaju, da slobodno kažu i brane svoje stavove, da razmišljaju. Mislim da ih mnogi od nas sputavaju u tome jer im nameću ono što im je često puta mrsko, a to su besmisleni dnevnici čitanja, ali i činjenica da se profesori ljute ako im učenik kaže da mu je knjiga dosadna, zbog čega idu linijom manjeg otpora pa prepisuju bilješke s interneta i 'viču' kako im je svaka knjiga baš super", zaključuje prof. Blažević Frlan.
