Pet najznačajnijih majčinskih figura u književnosti
Za Čitaj knjigu piše: Tatjana Barat
S obzirom da se svake godine druge nedjelje u svibnju obilježava Majčin dan kojim se odaje počast svim majkama, odlučila sam zaviriti među stranice knjiga kako bih pronašla likove onih majki kojima je djetetova sreća na prvome mjestu, koje svojoj okolini mogu biti uzor i koje su, na kraju krajeva, osvojile čitalačku publiku.
Iako (još) nemam tu sreću biti nečija majka, znam koliko je majčinska figura važna u životu svakog djeteta i koliko je potrebno strpljenja, ustrajnosti, predanosti, ljubavi i hrabrosti za tu najljepšu i najtežu ulogu. Istoga su bili svjesni i neki od najvećih književnika i književnica svih vremena, koji su uglavnom i sami bili roditelji, pa su na stranicama svojih ostvarenja stvorili likove majki koje su sve činile za sreću svoje djece, a nerijetko su bile majčinske figure i tuđoj djeci.
Dakako, izbor koji slijedi tek je kap u moru takvih likova, no dovoljan da vas potakne na razmišljanje o iznimno važnoj ulozi majke.
Gđa Bennet iz romana "Ponos i predrasude" Jane Austen
Primijetila sam da kada se spomene majčinska figura, velikom broju čitatelja odmah pada na pamet gospođa Bennet iz klasika "Ponos i predrasude" Jane Austen. Nigdje u djelu ne saznajemo njezino puno ime, no unatoč tome, uloga koju igra u životima svojih kćeri od presudne je važnosti. Njezina je životna misija dobro udati sve svoje kćeri, a posebno najstarije Jane i Elizabeth. Ponekad nam se možda čini i previše nepromišljena, nagla, nametljiva pa i neumjesna, no kako dobro zna da kćeri neće moći naslijediti obiteljsko imanje zbog nepovoljnog zakona o nasljeđivanju, ona se još za svoga života svim silama želi pobrinuti da svih njezinih pet kćeri uđe u dobar brak. Pritom joj je ujedno važno da njihov odabranik bude ne samo dobro situiran, nego i ugodna i srdačna osoba s kojom će njezine kćeri moći imati dug i sretan brak nakon što nje više ne bude među živima.
Marmee iz romana "Male žene" L. M. Alcott
Još jedna požrtvovna majka, no potpuno različita od gospođe Bennet jest Marmee, odnosno gospođa March iz romana L. M. Alcott "Male žene". Riječ je o majci kojoj udaja njezinih kćeri nije bila na prvom mjestu (treba uzeti u obzir i to da je radnja smještena u drugo vrijeme i prostor nego kod "Ponosa i predrasuda"), nego joj je bilo važnije da svaka od njezine četiri kćeri ostvari svoj potencijal i živi upravo onakav život kakav si priželjkuje.
U samom romanu ona nikada nije u centru događanja, no uvijek je tu kao moralna podrška svojima Jo, Beth, Meg i Amy i neminovno je stup cijele obitelji pa ne mogu ni zamisliti da nema njezinog lika.
Iako je u najosjetljivijim tinejdžerskim godinama svojih kćeri ostala sama s njima dok je suprug bio u ratu, uspjela ih je odgojiti u četiri predivne individue, poštujući pritom afinitete i osobnost svake od njih. Dok je, primjerice, Meg sama odabrala tradicionalnu ulogu žene i majke, Jo je htjela ostvariti svoje želje u pisanju i sama zarađivati za svoj život u čemu je imala majčinu bezrezervnu potporu. Jednaku podršku pružila je i Meg kada se udala pa i Beth u njezinim željama da se školuje kod kuće.
Dolly Oblonska iz Tolstojevog romana "Ana Karenjina"
Kada se spomene Tolstojev roman "Ana Karenjina", rijetko tko u prvi tren može taj roman povezati s požrtvovnom majkom jer Ana u očima mnogih nije bila takva. No, upravo je zato kao protuteža njoj predstavljena Dolly, punim imenom Darja Aleksandrovna Oblonski, Anina šurjakinja i supruga njezinog brata Stive.
Već na samom početku romana saznajemo da je Dolly doživjela bračnu nevjeru zbog čega je zamrznula svoje odnose sa suprugom, no ni u jednom trenutku ne daje do znanja svojoj djeci što joj je njihov otac napravio. Svim se silama trudi održati dnevnu rutinu svoje djece iako joj nije uvijek lako to ostvariti. Na Anin nagovor suprugu oprašta nevjeru, ali je nikada neće zaboraviti. Nije jedna od onih naivnih žena koja vjeruje da se nevjera neće ponoviti i da će od sada njezin muž biti svetac, nego promišljeno donosi odluku da će svome braku dati još jednu priliku. U svemu tome djeca su joj na prvome mjestu, a tek onda bračna sreća.
Zato Dolly ni ne može shvatiti kako je Ana mogla napustiti svoje dijete u potrazi za vlastitom ljubavnom srećom. No, upravo zbog Aninog sina nastoji se zauzeti za Anu kod starog Karenjina, ali bezuspješno.
Iako se s današnjeg gledišta ovo i ne čini kao najmudrija odluka, trebamo imati na umu da je radnja romana smještena u 19. stoljeće konzervativne Rusije.
Molly Weasley iz ciklusa romana "Harry Potter" J. K. Rowling
Potpuno drugačija i pomalo luckasta majka koja je prirasla srcu svim ljubiteljima Harryja Pottera svakako je Molly Weasley, koju u prvom dijelu ciklusa romana upoznajemo kao Ronovu majku i jedan od sporednih likova. No, već je i tada jasno da će i u Harryjevom životu ona imati veliku ulogu, a daljnji nastavci romana to su i potvrdili.
Molly Weasley bila je stroga, no itekako pravedna majka svojoj djeci. Iako im financijski nije mogla pružiti mnogo, odgojila ih je u iskrene ljude koji znaju razlikovati dobro od zla i koji će uvijek održavati iskrene odnose s drugim ljudima. Što se pak tiče Harryja, njemu je gospođa Weasley bila jedina majčinska figura koju je poznavao. Kako je kao beba ostao bez roditelja, do svoje 11. godine živio je s ujakom i ujnom, no s njima nikada nije ostvario prisan odnos niti su ga oni ikada doživljavali kao ravnopravnog člana svoje obitelji. Zato u Molly prvi put vidi kako bi to bilo imati majku. Znakovit je njihov prvi susret kod perona 9 i ¾ kada mu ona daje savjet kako ući u vlak za Hogwarts, a navještava i svu daljnju pomoć koju će mu Molly pružiti baš kao da je njegova biološka majka. Kada se pak Harry vjenča s Ginny Weasley, Harry i formalno postaje dio njihove obitelji.
Branka iz istoimenog romana A. Šenoe
Što se pak tiče hrvatskih klasika, tu je priča ponešto drugačija. Koliko sam god razmišljala, nisam se mogla sjetiti uistinu snažne i dojmljive majke koja je uvijek sreću svoje djece stavljala ispred svoje. Osim u poeziji, likovi takvih hrvatskih majki gotovo da i ne postoje (u klasicima). Naime, za razliku od svjetske književnosti, u Hrvatskoj je stoljećima postojao tzv. Marijin kult, čime je Djevica Marija imala počasno mjesto kao ženski lik epike i lirike. Kasnije su to zamijenile tzv. vile kućnog ognjišta koje su se pokoravale patrijarhatu i muževoj volji, a nakon toga na književnu scenu stigle su fatalne i nimalo pozitivne žene poput Kovačićeve Laure, Krležine barunice Castelli ili pak Kumičićeve Sabine.
Ipak, među njima se izdvaja jedna mlada žena koja usprkos tome što sama nije majka, itekako snažno utječe na djecu kojom je okružena. Dakako, riječ je o Šenoinoj Branki iz istoimenog romana koja predstavlja jedan od najvažnijih likova hrvatske književnosti i u sebi krije heroinu koja ne preže ni pred kakvim preprekama kako bi uspjela u svome naumu – biti najbolja učiteljica svojim učenicima. Došavši u malo hrvatsko selo na novo radno mjesto, susrela se s djecom koja nisu pokazivala zavidno znanje, koja su bila nemirna i nepovjerljiva, no sve je njih uspjela osvojiti svojim pristupom i svojom osobnošću. Često ih je vodila u prirodu, zvala ih svojom djecom i u potpunosti im se davala, što su djeca itekako znala prepoznati. Pokazala je da je za uspjeh presudna velika ljubav prema onome što radimo. Mnogima od svojih učenika bila je prava (nekima i jedina) majčinska figura u koju se mogu ugledati i zato itekako zaslužuje svoje mjesto na ovoj listi.
Gđa Bennet iz romana "Ponos i predrasude" Jane Austen
Primijetila sam da kada se spomene majčinska figura, velikom broju čitatelja odmah pada na pamet gospođa Bennet iz klasika "Ponos i predrasude" Jane Austen. Nigdje u djelu ne saznajemo njezino puno ime, no unatoč tome, uloga koju igra u životima svojih kćeri od presudne je važnosti. Njezina je životna misija dobro udati sve svoje kćeri, a posebno najstarije Jane i Elizabeth. Ponekad nam se možda čini i previše nepromišljena, nagla, nametljiva pa i neumjesna, no kako dobro zna da kćeri neće moći naslijediti obiteljsko imanje zbog nepovoljnog zakona o nasljeđivanju, ona se još za svoga života svim silama želi pobrinuti da svih njezinih pet kćeri uđe u dobar brak. Pritom joj je ujedno važno da njihov odabranik bude ne samo dobro situiran, nego i ugodna i srdačna osoba s kojom će njezine kćeri moći imati dug i sretan brak nakon što nje više ne bude među živima.
Marmee iz romana "Male žene" L. M. Alcott
Još jedna požrtvovna majka, no potpuno različita od gospođe Bennet jest Marmee, odnosno gospođa March iz romana L. M. Alcott "Male žene". Riječ je o majci kojoj udaja njezinih kćeri nije bila na prvom mjestu (treba uzeti u obzir i to da je radnja smještena u drugo vrijeme i prostor nego kod "Ponosa i predrasuda"), nego joj je bilo važnije da svaka od njezine četiri kćeri ostvari svoj potencijal i živi upravo onakav život kakav si priželjkuje.
U samom romanu ona nikada nije u centru događanja, no uvijek je tu kao moralna podrška svojima Jo, Beth, Meg i Amy i neminovno je stup cijele obitelji pa ne mogu ni zamisliti da nema njezinog lika.
Iako je u najosjetljivijim tinejdžerskim godinama svojih kćeri ostala sama s njima dok je suprug bio u ratu, uspjela ih je odgojiti u četiri predivne individue, poštujući pritom afinitete i osobnost svake od njih. Dok je, primjerice, Meg sama odabrala tradicionalnu ulogu žene i majke, Jo je htjela ostvariti svoje želje u pisanju i sama zarađivati za svoj život u čemu je imala majčinu bezrezervnu potporu. Jednaku podršku pružila je i Meg kada se udala pa i Beth u njezinim željama da se školuje kod kuće.
Dolly Oblonska iz Tolstojevog romana "Ana Karenjina"
Kada se spomene Tolstojev roman "Ana Karenjina", rijetko tko u prvi tren može taj roman povezati s požrtvovnom majkom jer Ana u očima mnogih nije bila takva. No, upravo je zato kao protuteža njoj predstavljena Dolly, punim imenom Darja Aleksandrovna Oblonski, Anina šurjakinja i supruga njezinog brata Stive.
Već na samom početku romana saznajemo da je Dolly doživjela bračnu nevjeru zbog čega je zamrznula svoje odnose sa suprugom, no ni u jednom trenutku ne daje do znanja svojoj djeci što joj je njihov otac napravio. Svim se silama trudi održati dnevnu rutinu svoje djece iako joj nije uvijek lako to ostvariti. Na Anin nagovor suprugu oprašta nevjeru, ali je nikada neće zaboraviti. Nije jedna od onih naivnih žena koja vjeruje da se nevjera neće ponoviti i da će od sada njezin muž biti svetac, nego promišljeno donosi odluku da će svome braku dati još jednu priliku. U svemu tome djeca su joj na prvome mjestu, a tek onda bračna sreća.
Zato Dolly ni ne može shvatiti kako je Ana mogla napustiti svoje dijete u potrazi za vlastitom ljubavnom srećom. No, upravo zbog Aninog sina nastoji se zauzeti za Anu kod starog Karenjina, ali bezuspješno.
Iako se s današnjeg gledišta ovo i ne čini kao najmudrija odluka, trebamo imati na umu da je radnja romana smještena u 19. stoljeće konzervativne Rusije.
Molly Weasley iz ciklusa romana "Harry Potter" J. K. Rowling
Potpuno drugačija i pomalo luckasta majka koja je prirasla srcu svim ljubiteljima Harryja Pottera svakako je Molly Weasley, koju u prvom dijelu ciklusa romana upoznajemo kao Ronovu majku i jedan od sporednih likova. No, već je i tada jasno da će i u Harryjevom životu ona imati veliku ulogu, a daljnji nastavci romana to su i potvrdili.
Molly Weasley bila je stroga, no itekako pravedna majka svojoj djeci. Iako im financijski nije mogla pružiti mnogo, odgojila ih je u iskrene ljude koji znaju razlikovati dobro od zla i koji će uvijek održavati iskrene odnose s drugim ljudima. Što se pak tiče Harryja, njemu je gospođa Weasley bila jedina majčinska figura koju je poznavao. Kako je kao beba ostao bez roditelja, do svoje 11. godine živio je s ujakom i ujnom, no s njima nikada nije ostvario prisan odnos niti su ga oni ikada doživljavali kao ravnopravnog člana svoje obitelji. Zato u Molly prvi put vidi kako bi to bilo imati majku. Znakovit je njihov prvi susret kod perona 9 i ¾ kada mu ona daje savjet kako ući u vlak za Hogwarts, a navještava i svu daljnju pomoć koju će mu Molly pružiti baš kao da je njegova biološka majka. Kada se pak Harry vjenča s Ginny Weasley, Harry i formalno postaje dio njihove obitelji.
Branka iz istoimenog romana A. Šenoe
Što se pak tiče hrvatskih klasika, tu je priča ponešto drugačija. Koliko sam god razmišljala, nisam se mogla sjetiti uistinu snažne i dojmljive majke koja je uvijek sreću svoje djece stavljala ispred svoje. Osim u poeziji, likovi takvih hrvatskih majki gotovo da i ne postoje (u klasicima). Naime, za razliku od svjetske književnosti, u Hrvatskoj je stoljećima postojao tzv. Marijin kult, čime je Djevica Marija imala počasno mjesto kao ženski lik epike i lirike. Kasnije su to zamijenile tzv. vile kućnog ognjišta koje su se pokoravale patrijarhatu i muževoj volji, a nakon toga na književnu scenu stigle su fatalne i nimalo pozitivne žene poput Kovačićeve Laure, Krležine barunice Castelli ili pak Kumičićeve Sabine.
Ipak, među njima se izdvaja jedna mlada žena koja usprkos tome što sama nije majka, itekako snažno utječe na djecu kojom je okružena. Dakako, riječ je o Šenoinoj Branki iz istoimenog romana koja predstavlja jedan od najvažnijih likova hrvatske književnosti i u sebi krije heroinu koja ne preže ni pred kakvim preprekama kako bi uspjela u svome naumu – biti najbolja učiteljica svojim učenicima. Došavši u malo hrvatsko selo na novo radno mjesto, susrela se s djecom koja nisu pokazivala zavidno znanje, koja su bila nemirna i nepovjerljiva, no sve je njih uspjela osvojiti svojim pristupom i svojom osobnošću. Često ih je vodila u prirodu, zvala ih svojom djecom i u potpunosti im se davala, što su djeca itekako znala prepoznati. Pokazala je da je za uspjeh presudna velika ljubav prema onome što radimo. Mnogima od svojih učenika bila je prava (nekima i jedina) majčinska figura u koju se mogu ugledati i zato itekako zaslužuje svoje mjesto na ovoj listi.
