Košarica
Izbornik

Najbolja djela klasične književnosti ispod (originalno) 100 stranica

Najbolja djela klasične književnosti ispod (originalno) 100 stranica

Ne tako davno zavlačili smo se u neki svoj najdraži kutić i – čitali. Danas je pronaći svoje vrijeme teže jer su nam mobiteli počeli "krasti" vrijeme, a životni ritam često nam ne dozvoljava da se prepustimo knjizi koja nije "mala". Zato, ako nemate vremena, a žudite za dobrim štivom, evo nekoliko djela - manjih po obujmu stranica, ali svakako velikih. Brzo ćete ih pročitati, recimo - ovog vikenda?

Životinjska farma, George Orwell, 1946., stranica 56 - 57

Bez obzira jeste li je čitali u svojim mladim i nježnijim godinama, vrijeme je da jedno popodne je ponovo pročitate. Danas smo pametniji, stariji, mudriji i malo više ljuti na svjetsku i domaću politiku odnosno njihove promašaje, pa se ovo svakako čini jako, jako dobrim izborom. Alegorijski svijet političkih vođa i borbe za vlast Orwell seli na farmu – i ovo je gotovo savršen komad pisanja i književnosti. Životinje na farmi pobune se protiv svog gazde pijanice zbog kojeg njihov dom propada. I na početku, kad tek preuzmu farmu sve je sjajno - trbusi su puni, svi zajedno rade, no ciljevi postaju sve maglovitiji jer iako su u početku sve životinje bile jednake i donijele su Sedam zapovijedi, nešto se mijenja. No one napisane bijelom bojom (sve su životinje jednake, nijedna neće piti alkohol, nositi odjeću, spavati u krevetima, ubiti četveronožno biće, svi na četiri noge i s krilima su prijatelji, a dvonožna su bića neprijatelji) blijede. Svinje su pametne i ubrzo traže privilegije, mijenjaju sedam zapovijedi kako bi opravdali nasilje i pohlepu i na farmi ponovo žive iscrpljene i gladne životinje kojima upravljaju četveronožni. Jer neki su jednakiji od jednakiih...

Pisar Bartleby, Bartleby, The Scrivener; A Story of Wall Street, Herman Melville, 1853., 58 stranica

Iako je stari, dragi Herman poznat po jednom od najslavnijih, a često nazivanim i najboljim romanom ikada napisanim, nije priča o bijelom kitu jedino sjajno što je napisao. Naravno, "Moby Dick" zasjenio je ostala djela, ali barem jedno (kratko) Melvilleovo djelo pročitajte – ono o pisaru Bartlebyju. Jer ovo djelo ima iznenađujuće modernu priču - slijedi neimenovanog odvjetnika na Manhattanu  koji u korporativnom stroju funkcionira kao zupčanik. Jednog dana, on, kao i svi koji bi to željeli, kaže svom šefu da više ne želi raditi… I to nije sve, jer on zapravo počinje živjeti u zgradi. Sve to nam opisuje pripovjedač koji pokušava pomoći tvrdoglavom Bartlebyju koji jednostavno više nije želio biti dio sustava… Priča je kratka, ali ostavlja snažan dojam. Danas je, naravno, svi tumače na svoj način. Neki smatraju da je to kritika korporativne kulture, dok drugi to misle da je to zapravo personifikaciju depresije, no ne zaboravite da je gotovo proročanska jer je objavljena 1853.

Zov divljine, The Call of the Wild , Jack London, 1903., 72 stranice

Vrlo često reći će kako je ova knjiga za djecu, zbog naslovnice i crteža u knjizi u većini izdanja. No, "Zov divljine" je sjajna knjiga i nije samo za djecu i mlade već jedna od onih za sve generacije. Za sve one koji žude za malo više avanture u životu, za ljubitelja životinja, ili one koji cijene vještinu dobrog pripovijedanja i pisanja, "Zov divljine" dat će svakom čitatelju snažnu, srčanu i beskrajno stvarnu priču o životu psa Bucka kojeg su iz ugodnog života na ranču u Dolini Santa Clara oteli, pa siroti pas završi u okrutnom komadiću svijeta -  kanadskom Yukonu za vrijeme Zlatne groznice tzv. Klondike Gold Rush. Hoće li udomaćeni, kućni pas pronaći divljinu u sebi kako bi preživio? Recimo i da je Jack London bio heroj i Hemingwayu i Kerouacu, ali je isto tako bio i ostao veća faca – u samo 40 godina napisao je niz sjajnih romana, a uz to se ludo zabavljao po meridijanima i paralelama našeg svijeta sve dok ga nisu dokrajčili alkohol i droga. Pustolov bez premca znao je pisati – i to kako pa ne čudi da i danas djecu usred svih mobitela i računala London sasvim lako i elegantno - osvoji.

O miševima i ljudima, Of Mice and Men, John Steinbeck, 107 stranica

Dirljiva priča o Lennieju i Georgeu, jednom sasvim neobičnom paru ukrast će van srce. George je malen, brz, crnomanjast, a Lennie je div. George je bistar momak, a Lennie ima um djeteta. Njih su dvojica obitelj, zajedno se drže, čuvaju, paze i putuju, zajedno probijaju usamljenost i otuđenje u koje su se oboje, svaki za sebe iz svojih razloga, zaogrnuli. Rade kako i gdje mogu i kad ih prime, putuju od farme do farme i iako to nije lagan život, tjera ih njihovo zajedništvo i san – da imaju svoj komadić zemlje i kolibu koju mogu nazvati svojom, koju mogu nazvati svojim domom. Kad stignu do doline Salinas, kraja s kojim je Steinbeck i te kako povezan, san je gotovo na dohvat ruke. Ali žena koja uživa u flertu prava je opasnost od koje Lennieja ne može sačuvati George. Posljedice su strašne…

Mali princ, Le Petit Prince, Antoine de Saint-Exupéry, ovisno o izdanju, od 83 do 96 stranica


Toliko se čita i ponovo čita "Malog princa" da je malo što o knjizi francuskog plemića i pilota ostalo neotkriveno. Mnogi će reći kako to nije knjiga za djecu – i nije, ali i djeca su je prigrlila. Dječak s tajanstvene planete uči starijeg pilota čiji se avion srušio u pustinji o važnim stvarima – ljubavi, tragediji odrastanja, o mašti. Lijepa svetkovina osjećaja, slatke nevinosti djetinjstva i neodoljivi crteži zagriju srce i u najhladnijoj noći.

Preobražaj, Die Verwandlung, Franz Kafka, 1915., 60 stranica

"Metamorfoza" je, kao prvo, jedna od najboljih knjiga ispod 100 stranica, ali kao drugo, jedna od najboljih knjiga svih vremena – tako će vam strastveno tvrditi u mnogim književnim krugovima. Objavljena je 1915. i knjižica je -  čudna, toliko čudna da je ta neobičnost postala poznata i kao Kafkaesque. Manje je čudna, a više čudesna njena jednostavnost koja vodi do fascinantne priče. Glavni je lik trgovački putnik Gregor Samsa, ne previše sretan svojim poslom, koji ima despotskog šefa i rado bi da ne radi, ali nema izbora – on jedini privređuje, uzdržava roditelje i sestru, i otplaćuje očeve dugove. Jednog se jutra probudio i shvatio da se u noći, nekako, pretvorio u insekta ili kako ga Kafka opisuje ungeheures Ungeziefer, "monstruoznu štetočinu", (ali ne žohara; Kafka inzistirao da na naslovnicu ne stavljaju sliku kukca, a kamo li žohara što nije kasnije poštovano) i naučio se prilagođavati onome što se dogodilo. Ali, ne i njegova obitelj koju on zapravo hrani –  sada, kad ne može raditi svojima postaje smetnjom i izvorom užasa svojoj obitelji. Samo se mlađa sestra brine za njega... Kafka je jedan od onih poznatih autora koje ljudi samo poznaju, a da nikada nisu čitali njegovo djelo, ali one koji žele malo okusiti Kafku, "Metamorfoza" će im pružiti Kafku na kratak i zaista veliki način.

Zapisi iz podzemlja, Записки из подполья , Fjodor M. Dostojevski, 1864., 96 stranica

Treba čitati Dostojevskog, iako vam to može izgledati kao zastrašujuća zadatak. No neka vas ne obeshrabri to što vam možda  u školi nije "sjelo" njegovo najbolje djelo, "Zločin i kazna". Ova knjižica dovodi u pitanje našu opsesiju uništenjem i kaosom, a samo je jedna mala (da ne kažemo kratka) novela iz zbirke "Zapisi iz mrtvog doma". Prvi je dio filozofska rasprava o čovjeku, a drugi dokazuje sve napisano u prvom djelu. U drugom djelu i počinje radnja. Sve je dragi F. M. Dostojevski izmislio, no karakterizacija glavnog lika briljantan je komad književnosti jer čovjek nikada nije sretan s onim što ima, nije savršeno biće, a i svaki je kukavica. I premisa o kojoj se može uvijek raspravljati – društvo čovjeka čini čovjekom…

Ostajem u tami, Je ne suis pas sortie de ma nuit, Annie Ernaux, 1997., 94 stranica Dok je većina čitatelja čula za Kafku ili Melvillea, vjerojatno mnogi nisu čuli za Ernauxovu. Francuska je spisateljica posljednjih 30ak godina postala sve poznatijom upravo zbog ove male, ali snažne knjige, no još uvijek nije prepoznata među mnogim čitateljima. Vrijeme je da se to promijeni, jer ova će vas priča udariti šakom u trbuh. U njoj Annie detaljno opisuje gubitak majke i pokušava se pozabaviti s temom kako se borimo s prihvaćanjem stvari koje jednostavno ne možemo prihvatiti. Knjiga je sitna, ali lako jedna od onih koja će vas drugo tjerati na razmišljanje, da ne kažemo da će vas proganjati. I to nije jedina njezina knjiga koja se bavi svima nama bliskim stvarima: odnosom s ocem i odrastanje u malom (francuskom) gradiću, kombinira povijesna i osobna iskustva autorice pa tako bilježi društveni napredak svojih roditelja, svoju adolescenciju, brak, strastvenu vezu s istočnoeuropskim muškarcem, pobačaj, Alzheimerovu bolesti majke i rak dojke… Annie je napisala i povijesni memoar Les Années 2008. koji je francuska kritika vrlo dobro prihvatila, a mnogi je smatraju njezinim magnum opusom. Ernaux u njoj piše o sebi u trećoj osobi (elle) po prvi put pružajući živopisan pogled na francusko društvo neposredno nakon Drugog svjetskog rata do početka 2000-ih. Zanimljiva autorica.

Smrt u Veneciji, Der Tod in Venedig, Thomas Mann, 1912.,  58 stranica

Sjajno! I kad to kažemo teško je mnogo toga dodati – poznati ostarjeli pisac dolazi u Serenissimu, grad koji je povremeno upadao u kal i bijedu ljudskog zla, koji stoji na vodi i za koji je pisac uvjeren da će mu ponoći da razbije blokadu. Ali, postaje žrtva opsesije očaran ljepotom dječaka… Nakon smrti Thomasa Manna njegova se žena Katia prisjetila kako se njen muž na plaži zagledao u prelijepog dječaka i bio fasciniran njegovom ljepotom. Nije ga mogao prestati promatrati. Nije pratio dječaka, nije imao prema njemu, tako je tvrdila, nikakvih seksualnih želja (iako se kasnije raspravljalo o Mannovoj seksualnosti), no zato je svom junaku Gustavu von Aschenbachu, piscu, dao glas – njegovo putovanje u Veneciju počinje u Münchenu. Gustav živi asketski, usamljen je usred grada koji je dekadentan, morbidan, u kojem u luksuznim hotelima na Lidu odsjeda svjetska buržoazija. Pojava prelijepog Tadzia inkarnacija je savršene ljepote. Taj dječak od svega 14 godina u priči opsjeda pisca koji ne želi napustiti grad u kojem je to savršeno biće, čak ni kad se nad Veneciju nadvila strašna prijetnja…

Okretaj zavrtnja, The Turn of the Screw,  Henry James, 1898., 78 do 96 stranica stranica

S ovom knjižicom ovako stoje stvari: jedno je od klasičnih djela svjetske književnosti, jedna od najpoznatijih horror priča, ali neka vas to ne prestraši. No, ako ćemo biti iskreni, bili ili ne ljubitelji strave i užasa, ovo je zaista poslastica, samo… čitajte po danu jer je atmosfera takva da kihne li susjed u kući do, neće vam biti lako. Ovo je i živi dokaz da strašne priče ne moraju imati krv koja lipti sa zidova, kao i da priča o duhovima ne treba imati zveckanje lanaca, barem jednog demona ili nekakav strašan preokret. Priča je jednostavna – nova  guvernanta dolazi na englesko imanje kako bi brinula o djeci, bratu i sestri. Dvoje siročadi Miles i Flora na početku oduševe guvernantu, draga su i slatka djeca. No, malo po malo ona će shvatiti da nešto nije u redu… je li moguće da su djeca opsjednuta duhovima? Jer duh njezine prethodnice i njen ljubavnik počnu se pojavljivati pred stanarima kuće, pa tako i njoj. Polako, ali sigurno, u priču ulazi čarolija intenzivnog psihološkog terora koji dokazuje da su ponekad najstrašnije stvari one koje nikada nisu u potpunosti objašnjene. Ovo je i jedna od najpoznatijih i najintrigantnijih priča o sablastima, te jedno od najkontroverznijih Jamesovih djela.

Srce tame, The Heart of Darkness, Joseph Conrad, 1899.,  ovisno o izdanju od 72 do 80 stranica

Poljak Teodor Józef Konrad Nałęcz Korzeniowski je engleski naučio u svojim 20-ima i to tako dobro da ga se smatra jednim od najvećih maga engleskog jezika i književnosti. Poznatiji nam je kao Joseph Conrad, i svakako nas je zadužio. Možda ste čitali "Srce tame" pa pamtite onu rečenicu: "Užas! Užas!". Ako niste, podsjećamo da je remek-djelo filmske umjetnosti "Apokolipsa, sada" Francisca Forda Coppole adaptacija ove knjige od zaista malo strana. Ali kakvih! U knjizi glavni junak Marlow radi za kompaniju koja trguje s bjelokosti/slonovačom, a plovi uz rijeku Kongo u tadašnjoj belgijskoj koloniji. Belgijska trgovačka tvrtka brutalno eksploatira afričke starosjedioce, pa Marlow putuje do postaje slavnog pukovnika Kurtza koji je, shvatiti će vrlo brzo, poludio i zapovijeda malim plemenom kao da je njihov bog. Marlow je u romanu kapetan riječnog broda, (Conrad je bio kapetan parobroda) koji treba bjelokost s Kurtzove postaje ukrcati i dostaviti u centralu, ali malo po malo postaje zaluđen tim tajanstvenim luđakom. Kad otkrije Kurtzovo teško zdravstveno stanje, Marlow čini sve da bi ga vratio kući. U filmu su i Kurtzov uzvik "Istrijebite zvijeri!" i posljednje riječi "Užas! Užas!" točno prenesene iz Conradovog romana. Možda nećete otkriti istinu o civilizaciji, ali Conrad će svakako otvoriti teme o kojima ćete razmišljati..

Najopasnija igra, The Most Dangerous Game, Richard Connell, 1924., 48 stranica

Fascinantna kratka priča, puna mističnosti i neizvjesnosti. S pametnim tempom gradi napetost i akciju u priči u kojoj lovac postaje lovina. Ova je knjiga objavljena i kao "Zaroffov lov", (The Hounds of Zaroff). Kratka priča Richarda Connella prvi je put objavljena u časopisu "Collier" 19. siječnja 1924. i od tada je na cijeni. I ne samo to. Sanger Rainsford je lovac na veliku divljač. Iz New Yorka s prijateljem plovi prema amazonskim prašumama gdje će, vjeruje, uloviti jaguara. Slučajno jedne noći Sanger padne s jahte. Pliva prema kopnu, otoku, za koji misli da je napušten i izoliran od svijeta. Ali, taj otok u Karibima ima dva stanovnika, Kozaka, generala Zaroffa, nekada velikog lovca, i njegovog nijemog slugu Ivana. Zaroff je ovdje doselio kako bi lovio brodolomce kojima daje "izbor": svaki koji izbjegne tri dana potjeri čopora Zaroffovih lovačkih pasa i Ivanu bit će oslobođen. Do sada, usput budi rečeno, to nikome nije uspjelo. Život je za snažne, tvrdi Zaroff, a ne želi li Sanger zaigrati ovu krvoločnu igru, predat će ga Ivanu koji je za cara radio kao bičevatelj (!). Sanger, nemaj izbora i pristane, dobije tri sata prednosti i - lovac postane lovina. Priča je inspirirana safarijima za lov na divljač u Africi i Južnoj Americi koji su bili posebno popularni među bogatim Amerikancima 1920-ih. Priča je mnogo puta adaptirana, a najpoznatiji je film iz 1932., "The Most Dangerous Game" u kojem je glumio tad velika zvijezda Joel McCrea, a 1943. "Suspense", a u radio drami glumio je Orson Welles. Nazvana je "najpopularnijom kratkom pričom ikad napisanom na engleskom jeziku" i sigurno ste vidjeli barem jedan film koji se nadahnuo ovom pričom.

Flatland: Romantika mnogih dimenzija, Flatland: A Romance of Many Dimensions, Edwin A. Abbott, 1884., otprilike 119 stranica

Jedan od najboljih načina da se od kratkih priča napravi najupečatljivija kratka priča svih vremena jest napisati je krajnje originalno jer je tada jednostavno svi moraju - primijetiti. To je recept s jednostavnim sastojcima, ali teško je "ispeći" ovakvu poslasticu. Edwinu A. Abbottu to je pošlo za rukom. Kad govorimo o "Flatlandu" najlakše je opisati priču kao jedinstvenu. Društvena satira koristi dvodimenzionalne oblike kao likove, ali i kako bi ih podijelila u različite klase: žene su jednostavni linijski oblici, a muškarci poligoni s različitim brojem stranica. Pripovjedač je – Kvadrat, član je kaste gospode i profesionalaca i vodi nas kroz život u kojem živi, dvodimenzionalni naravno. Upoznajemo kako se tamo živi i kakva je povijest bila do 1999. godine, uoči trećeg Milenija. U novogodišnjoj noći Kvadrat sanja o posjeti jednodimenzionalnom svijetu, Linelandu koje naseljavaju – točke. Te sjajne, blještave točke sve oko sebe, pa i Kvadrata vide kao skup točaka, a on ih vidi kao krugove, sfere koje levitiraju kroz svoj svijet i sve je to Kvadratu čudno, nije baš uvjeren u ono što vidi sve dok ne vidi – Spaceland, trodimenzionalni svijet… On sada ima težak i gotovo nemoguć zadatak: uvjeriti druge u ono što je vidio, a kazna za takvo što je zatvor ili čak pogubljenje, no Kvadrat ne odustaje… Ludo je originalna priča, a opet tako razumljiva. Dakle, "Flatland" je satirična priča engleskog učitelja Edwina Abbotta koju je prvi put objavio 1884. londonski izdavač Seeley & Co. Knjigu je učitelj objavio pod pseudonimom A Square, Kvadrat (sic!), a izmišljenim dvodimenzionalnim svijetom Flatlandom zapravo komentira hijerarhiju viktorijanske kulture. Trajniji doprinos romana je ispitivanje dimenzija. Po priči je snimljeno nekoliko filmova, uključujući igrani film "Flatland" (2007.), a bilo je i niz kratkih ili eksperimentalnih filmova, uključujući jedan koji je pripovijedao Dudley Moore…

Ethan Frome, Edith Wharton, 1911., 77 str

Iako je opisivala život bogatih krugova, i danas treba čitati knjige Edith Wharton jer je savršeno precizno ocrtala karaktere – duge haljine i balovi, raskošne kuće samo su okviri unutar kojih se odvijaju ljudske sudbine. Osim "Doba nevinosti" tu je i "Ethan Frome", priča o mladiću koji je uhvaćen u ljubavnu mrežu. Ovaj ljubavni trokut ima, jasno, tri kraja – druga dva drže njegova žena i njezin ljubavnik. Sve se događa u izmišljenom gradu Starkfieldu u Massachusettsu, a roman je Edith počela pisati kao dio vježbe kompozicije kad je studirala je francuski u Parizu. Priču je nosila sa sobom, preslagivala je i na kraju je sve što je osjetila u Novoj Engleskoj i svom slavnom domu The Mount u Lenoxu utkala u ptiču. A nakon što je čula o aferi koja je uključivala petoro ljudi - četiri djevojke i jednog mladića koji su se sanjkama zabili u svjetiljku. Poginula je izvjesna Emily Haye, a priču je Edith čula 1904. od svjedokinje: preživjele djevojke koja je trajno ozlijedila kuk i imala unakaženo lice. Upoznale su se u knjižnici i priča je u Edithinoj glavi polako počela dobivati oblik… Ethana Fromma upoznajemo kao usamljenog muškarca koji je možda ruina, ali i dalje izaziva pažnju svojom pojavom. On je starac koji sasvim slučajno postaje naš pripovjedač. Dvadeset i četiri godine prije, on je oženjen vječno ogorčenom Zeenom, a potres u njihove živote donosi njezina lijepa i vesela rođakinja Mattie. Ethan se zaljubi u djevojku, a kad Zeena odluči otpustiti Mattie i uzeti nekog drugog da pomaže u kući i na farmi on je prvo izbezumljen, ali onda se prisjeti svega dobroga što je sa Zeenom imao. Vodi Mattie na vlak, a ona predloži samoubilački pakt – zaletjet će se sanjkama u drvo i tako zauvijek ostati zajedno, sjedinjeni u smrti…

Mrtvi, The Dead, iz zbirke Dublinci (Dubliners), James Joyce, 1914., 70 stranica

T. S. Eliot je vjerovao da je ovo posljednja i najbolja priča iz Joyceovih "Dublinersa" (Dublinci). Vrti se oko epifanije o životu i smrti, a da u tom mišljenju Eliot nije bio usamljen govori i činjenica da je ovo po mnogima jedna od najvećih kratkih priča ikada napisanih. Priča se vrti oko Gabriela Conroya, profesora koji povremeno ocijeni pokoju knjigu i koji razmišlja o svom odnosu s članovima svoje obitelji i prijateljima. Sa ženom Grettom kasni na božićnu zabavu koju su pripremile njegove tete, Kate i Julia. Gabriel mora održati govor i brine o akademskim referencama jer nije siguran da će ih publika shvatiti. No, večera idem nekim svojim tokom, doduše, ima i neka iznenađenja… Gabriel se veseli noćenju u hotelu, ali Gretta nije raspoložena za ljubav nakon što je na večeri čula pjesmu koja je vraća u mladost… Iako ima najviše riječi, točnije 15,952 od ikoje priče iz zbirke, ovo je stvarno sjajnih skoro 16000 riječi ili svega 70ak stranica. Ovdje epifanija označava trenutke u kojima je pisac, Joyce izložen tzv. zračenju duše svakodnevnih, malih, sasvim običnih stvari ili ljudi, ta prisutnost svega oko nas što nam tako lako promakne..

Čudnovati slučaj dr. Jekylla i gdina Hydea, The Strange Case of Dr. Jekyll and Mr. Hyde, Robert Louis Stevenson, 1886., 64 stranica

Iako je ova priča dobro poznata, mnogi nisu zaista pročitali sjajno djelo Škota Stevensona. Jedna od najstarijih priča svih vremena govori o borbi dobra protiv zla, no u ovoj, malo drugačijoj verziji Dobro i Zlo su u jednom čovjeku i kao dva vuka se tuku za primat. Dobar, ugledan muškarac ima svoj alter ego, opasnog i nemilosrdnog gospodina Hydea – naime, dr. Henry Jekyll eksperimentira s napitkom, serumom koji bi ga trebao izliječiti od zlih nagona u njegovom karakteru kojih se plaši i koje želi uništiti. Ali, napitak ima drugačiji učinak. Dr. Jekyll se pretvara u fizički deformiranog, nasilnog i potpuno izopačenog "gospodina Hydea". Ova priča na svega 60ak stranica je, odmah nakon objavljivanja, doživjela ogroman uspjeh, a danas je i najpoznatije Stevensonovo i jedno od najpoznatijih djela horor i SF književnosti. Izraz "Jekyll i Hyde" je ušao u jezike kao sinonim za dvostruku ličnost, odnosno neobjašnjive promjene u nečijem karakteru. No, to nije sve: ova knjiga govori i o riziku eksperimenata jer serum koji je Jekyll smiješao ima, na kraju krajeva, svoju volju kad zahvati njegove loše osobine, pa je jasno da snaga volje može daleko učinkovitije, uz okruženje i obrazovanje, promijeniti neke stvari nego li napitak. 

Starac i more, The Old Man and The Sea, Ernest Hemingway, 1952., 99 stranica

Ukratko? Priča je ovo o starcu i moru koje nije uvijek na strani ribara. Priča je to i o snazi, upornosti, o tome kako je čovjeku teško prihvatiti da ne može sve kontrolirati. Santiago je ostarjeli ribar kojeg je ostavila sreća, a kako ga je napustila sreća, jedino bi s njim isplovio dječak… Tko odustaje, a tko ne, kakva je riba marlin to ćete saznati dok gutate sjajnu priču za koju je Hemingway dobio Pulitzera. Priču je napisao na Kubi 1951., godinu dana kasnije je objavio i to je posljednje veliko djelo ovog Amerikanca s ukletom sudbinom i bremenom psihičke bolesti zbog koje je okončao svoj život. Možete nastaviti i sa "Snjegovima Kilimanjara" nevelikom i sjajnom knjigom u kojoj je deset kratkih priča.

Napisala: Sandra Veić Sukreški

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-12-08 12:56:22