Mario Benedetti: „Talog kave“ uvući će vas u vrlog urugvajske književnosti

Za Čitaj knjigu piše Tatjana Barat Ime Marija Benedettija praktički je nepoznato u Hrvatskoj, no riječ je o jednom od najboljih urugvajskih književnika 20. stoljeća. U svom bogatom opusu s više od osamdeset objavljenih knjiga prevedenih na dvadesetak jezika i nizom osvojenih književnih nagrada, Benedetti je ime koje svakako vrijedi upamtiti. Sada je po prvi put u izdanju biblioteke Čitaj knjigu i izdavačke kuće Iris Illyrica njegovo djelo prevedeno na hrvatski jezik. Riječ je o romanu „Talog kave“, svojevrsnom, slobodno možemo reći, bildungsromanu (romanu o odrastanju) putem kojeg upoznajemo dječaka Claudija, a potom pratimo njegovo odrastanje i stasanje u mladića koji otkriva svijet. Od nogometa na kvartovskom igralištu do traženja sebe Claudio odrasta u glavnom gradu Urugvaja, Montevideu, seleći svakih nekoliko godina s roditeljima i sestrom iz jednog podstanarskog stana u drugi. Iako njegova obitelj nije materijalno bogata, imaju sasvim pristojan život i veliku dozu međusobne ljubavi i poštovanja, sve dok majčina bolest i smrt iz temelja ne uzdrmaju dječakovu obitelj. Iako svjestan toga da je smrt sastavni dio života, o čemu govori i mlađoj sestri, Claudiju teško padaju promjene koje dolaze s time: od toga da ga ljudi drugačije gledaju i sažalijevaju pa sve do očeve odluke koja mijenja njegov daljnji tijek života: selidbe iz voljenog stana u četvrti  Capurro, mjesta u kojem je po prvi put imao vlastito drvo smokve, prave prijatelje i prvu dječju simpatiju – djevojčicu Ritu koja će odigrati veliku ulogu u njegovom životu. Kada je već bio stasao u pravog mladića, Claudiju je gatano iz taloga kave te mu je rečeno da će njegov život obilježiti jedna žena i jedno drvo. Dakako, on je mišljenja da je riječ o drvu smokve i Riti. Iako često misli na nju, svjestan je njezine nestalnosti i nepouzdanosti pa nastavlja otkrivati svijet kao mladić. S očevom podstanarkom doživljava prvo seksualno iskustvo, a pravo ljubav upoznaje s djevojkom Marianom. Uza sve to nosi se i s promjenama koje donosi očev novi brak, ali i vlastito istraživanje života i traženja svog mjesta pod suncem. Jedan sudbonosan let pokazat će pak je li čitanje taloga kave bilo ispravno... Spoj maestralnog pripovijedanja i mrve magijskog realizma Ovaj će vas roman uvući u čaroliju pisane riječi već od prvog poglavlja. Kako je Benedetti prije svega bio pjesnik, vidljiv je njegov pomalo poetski pristup pisanju romana. No to ne znači da je riječ o suviše složenom tekstu; upravo suprotno. Čitava priča teče tako glatko da samo želite još. Autor maestralno isprepliće pripovjedne tehnike naracije i opisivanja, te uspješno balansira između dvaju pripovjedačkih lica. Tako nam o svome životu djelomično govori sam Claudio, a djelomično sveznajući pripovjedač. Pritom je Benedetti vrlo vješto napravio i ono što izmiče velikom broju stranih i domaćih književnika – jezik pisanja prilagodio je određenoj dobi svog junaka. Primjerice, kada se prisjeća svog djetinjstva, Claudio koristi rečenice primjerene dječjem govoru, bez „velikih“ riječi, te u skladu s time prati govornu karakterizaciju lika kako on stasa u mladića. Tako možemo pratiti njegov napredak nakon čitanja filozofskih i ruskih književnih klasika pa sve do stasanja u uspješnog odraslog pojedinca. Kao i u svakom bildungsromanu, na protagonista snažno utječe i sociemska narativna figura, odnosno njegovo okruženje, ali ujedno je autor sjajno prikazao i ontemsku figuru, odnosno ideje i koncepte u podlozi knjige. Pokazao je da odrastanje u siromašnim četvrtima i nepotpunim obiteljima ne mora nužno loše djelovati na pojedinca niti ga obilježiti za čitav život. Osim što je kao jedan od ponajboljih pripadnika urugvajske književnosti jasno pokazao kako treba razvijati karakter, u svoje je djelo upleo i djelić magijskog realizma, karakterističnog za brojne latinoameričke književnike. Magijski realizam je književno-umjetnički smjer u kojem se stvarnosti isprepliće s elementima fantastike, no pritom čini tako skladnu i objektivnu cjelinu da je teško odrediti gdje je granica. Najprisutniji je upravo kod latinoameričkih pisaca poput Marqueza ili Laure Esquivel, no njegove su karakteristike prisutne i u njemačkom i engleskom govornom području. Benedetti u sferu magijskog realizma ulazi u samo nekoliko navrata, najčešće vezanih uz lik Rite. Međutim, to opet čini tako vješto, makar samo u naznakama, da ni sami nećete biti sigurni sanja li naš junak povremeno ili ne. Zaključno, jedino što ćete poželjeti nakon što odložite ovo štivo jest čitanje još Benedettijevih djela. Preostaje nam nadati se da na hrvatske police stiže još njegovih prijevoda.