Louis Braille - sretan rođendan!
U mjestašcu Coupvray, nekih 30-ak km od Pariza rođen je dječačić 4. siječnja 1809. Živio je s majkom Monique i ocem Simon-Reneom i tri starije sestre, Monique Catherine, Louise-Simone i Marie Celine, na tri hektara zemlje s vinogradima. Otac je imao uspješan posao kožara koji je izrađivao konjsku opremu. U početku je sve bilo dobro. Djeca su bila zdrava, od malena su se igrala s alatom koji je bio po kući, bušili su rupice u koži, igrali se sa zapravo opasnim stvarima. Jednog je dana komadić šila s kojim je bušio kožu pogodio dječaka u oko. Lokalni je liječnik povio oko i uredio da sljedeći dan ode na pregled liječniku u Parizu, ali nitko mu nije mogao pomoći. U strašnim bolovima koji su trajali tjednima, s okom koje se inficiralo i infekcijom koja je ubrzo zahvatila i drugo dječak je do pete godine života, nakon bolnih zahvata potpuno izgubio vid. Roditelji su pokušali sve - prvo liječenjima tada mogućim, a potom, pomireni da im je dijete slijepo, odlučili su odgojiti sina najnormalnije što su mogli. Otac je izradio štap s kojim se maleni mogao kretati po selu, po livadama. Louis je bio pametno i kreativno dijete, a učitelj i svećenik bili su toliko impresionirani da su se založili da dijete dobije obrazovanje. Do desete je godine Louis učio u rodnom mjestu, a kako je bio uporan, pametan i vrijedan dobio je rijetku priliku - školovanje u jednoj od prvih škola za slijepu djecu u Nacionalnom institutu za slijepu mladež u Parizu. U školu je otišao u veljači 1819. i iako je škola imala financijskih problema i dalje je omogućavala djeci obrazovanje kao nijedna do tada. Braille je želio čitati, učiti, ali tada je slijepac bio - slijepac. Ili su ga sakrivali u kući, ili su oni obrazovaniji roditelji djecu pokušali osposobiti za život. Srećom, Brailleovi su spadali u drugu grupu. U institutu su učili po metodi utemeljitelja Valentina Hauya koji nije bio slijep, ali je bio predani filantrop koji je svoj život posvetio slijepima i slabovidećima. Dizajnirao je i sam napravio malu knjižnicu za slijepe s tehnikom papira s ispupčenim slovima pa su čitatelji prstima prelazili preko slovnog teksta. Braille je malo pomalo usavršio ideju i stvorio svoje pismo, 1829. i to tako praktično i pametno da je ono danas međunarodno priznato pismo. Osim ideje Hauya iskoristio je i sustav šifriranja koji je koristila francuska vojska tzv. "noćno pisanje" - kako se ne bi na fronti palilo svijetlo (šibica, svjetlo) i tako otkrilo položaj: na papir bi sustavom točkica i crtica utisnuli poruku. Trebalo je poboljšati sistem, jer su na ovaj način bila svega jedna ili dvije rečenice na jednoj stranici. Braille je mislio kako je ideja s točkicama bila dobra, ali su mu smetale crtice, a i vojsci je bio prekompliciran. Sjetio se tatinog alata, i onog kobnog šila i na papir je počeo "ispupčavati" rupice. Tako je nastala brajica kako je zovu kod nas, a gotovo je nevjerojatno da je Braille imao dvadesetak godina! Abeceda ima skupine od po šest točaka, po tri u dva okomita reda. Na debljem papiru točke su ispupčene tako da svako slovo ima određeni red točkica koje su znak tog slova. Izumio je i brojeve i matematičke znakove za slijepe, sustav glazbenih znakova jer je obožavao glazbu. Danas postoje tiskare koje izrađuju knjige na Braillovim pismu. Braille je umro 6. siječnja 1852 u Parizu i tek je tada njegovo pismo zaista zaživjelo: dvije godine nakon njegove smrti i osam godina nakon što je jedna škola u Amsterdamu počela koristiti pismo "s točkicama" kao prvo pismo njegova je škola usvojila brajicu kao pismo doduše i zbog učenika koji su tražili da im se uvede Brailleove pismo. Do kraja 19. stoljeća sve su škole usvojile brajicu osim SAD-a gdje je ušla u sustav tek 1916. Na brajici danas slabovidne i slijepe osobe mogu pročitati sve. Osim audio kazeta i diskova danas je naći knjigu - lako. Na tisuće je knjiga otisnuto na brajici, a sve zahvaljujući dječaku koji je nesrećom izgubio vid, ali koji je toliko želio čitati i učiti da nije priznao prepreke. Star Trek, Danielle Steel ili John Grisham, Jules Verne, Jane Austen, Dickens, Sherlock Holmes, Shakespeare, Biblija, kuharice, poezija, dječje knjige, Agatha Christie, Sumrak saga, Star Wars, Hemingway, H. G. Wells, one za mladež, klasici, popularne, hitovi - kako izlaze u uobičajenom obliku, ukoričene tako izlaze i na brajici. Još 1960-ih u Americi je 50 posto djece školske dobi, slabovidne i slijepe moglo čitati brajicu. Danas se smatra da je u Americi 85 000 slijepe djece od kojih 90 posto čita brajicu i zaposlena su. Kod odrasle populacije posao ima jedan od troje. Kod nas su statistike lošije, ali entuzijasti i filantropi rade na mijenjanju na bolje. Uvijek je problem sredstava što ne bi trebalo biti ni pitanje ali, jest iako kažu da je popis knjiga dobar, da se brzo knjige prilagode. Škola Vinko Bek najpoznatija je škola za slijepe i slabovidne, imamo i hrvatski standard za brajicu na kojoj se tiskaju udžbenici jer je u nas još 1969. osnovana Brajeva tiskara. Prva knjiga tiskana na brajici bilo je Bonton iz 1973. , neki časopisi, a izdan je i Klaićev Rječnik stranih riječi i Biblija.. U knjižnicama je i književni fond na brajici, prva je bila "Fran Galović" iz Koprivnice a zatim desetak gradova, Zagreb, Šibenik, Karlovac, Požega, Sisak, Zadar... Preko tisuću zvučnih knjiga, taktilne slikovnice, i knjige od Dostojevskog do Karla Maya, Pamuka ili Pavličića, Čapeka, Zagorke, Balzaca i Shakespearea knjige su tu. Godišnje izađe 120 do 130 novih knjiga, u fondu je otprilike 5000 naslova. Lijepo je da nikada nije bilo problema s autorskim pravima iako pitanja copyrighta kod nas nije do kraja uređeno. I Harry Pottera su brzo prilagodili za slijepe. Zgodno je i ovo: glumac varaždinskog HNK Zvonko Zečević najviše "čita" za audio knjige - od Cesarića do Selimovića i Andrića. Osim njega čitali su i Željko Duvnjak, Mirjana Sinožić, Danijel Ljuboja i rekorderka Marica Vidušić. Naravno, i nekoliko spikera s HRT-a. Kod nas knjige se mogu nabaviti i preko Hrvatskog saveza slijepih. Na uvećanom tisku mogu čitati nekoliko knjiga poput Hlapića, Krležinu "Bitku kod Bistrice Lesne" i "Na rubu pameti", Lovrakov "Vlak u snijegu", Šenoinu "Seljačku bunu" i Nazorovog "Kurira Lodu" a mnogo je knjiga izdano u audio formatu. U svijetu su i telefoni i bankomati prilagođeni na brajicu, u mnogim je hotelima i brajica kao i na nekim novčanicama - meksičkim, indijskim, izraelskim i ruskim. Kod nas su oznake i na nekim lijekovima a prvi časopis koji izdaje i na brajici su "Meridijani".
Pohvale! https://www.brailleinstitute.org/child-and-youth/special-collections.html https://www.savez-slijepih.hr/hr/kategorija/knjige-casopisi-7/
Pripremila i napisala: Sandra Veić Sukreški
