Kako spojiti minimalistički način života i ljubav prema knjigama?

Za Čitaj knjigu piše Tatjana Barat Prije nekih godinu dana, pa i više, dobra prijateljica iz djetinjstva, koju uživo nisam vidjela godinama, rekla mi je da imam savršen život. Ostala sam u šoku jer moj život nije savršen, a posebno nije bio u trenutku kada mi je to rekla i nisam ni mogla zamisliti da bi itko to ikada pomislio o meni. Lažna slika društvenih mreža Tada sam shvatila da je taj dojam o meni stekla putem Facebooka. Pokoji izlet u  Hrvatskoj  i inozemstvu (jednodnevni), nova torba tu i tamo, namješteni osmijeh od uha do uha, fotografije privlačne hrane po zagrebačkim restoranima i slastičarnicama, pažljivo iskombinirana odjeća, naizgled savršeni partner i slično dali su dojam da mi je itekako dobro u životu. Međutim, nikada nisam bila nesretnija kao te duge  3-4 godine nakon diplome. Nisam ni znala što želim u životu, nisam mogla dobiti normalno plaćani posao (kad kažem normalni, mislim na onaj koji se može dobiti bez raznih veza i koji može barem pokriti najjeftiniju stanarinu, režije i hranu i na kojem šef nije psihopat), ali bila sam uvjerena da je sreća negdje tamo iza prvog ugla. K vragu, pa već bi joj i bilo vrijeme da se pokaže, zar ne? Svu tu prazninu koju sam osjećala, jer sam sebe vidjela kao potpuno promašenu osobu čiji su dani uspjeha završili u trenutku kada sam izašla iz profesorovog kabineta nakon obrane diplome, nastojala sam popuniti stvarima. Nije mi bilo važno je li u pitanju neki komad odjeće sa sniženja iz Zare ili pak nešto iz second hand trgovine ili ukrasni predmet za dom, ali morala sam to imati. Ako bi se pojavio novi trend, morala sam to imati jer sam se inače osjećala manje vrijedno. Osim toga, neprestano sam se uspoređivala s ljudima koji su išli sa mnom u gimnaziju, pametno odabrali fakultet i živjeli divne živote. Ili sam barem tako mislila. Cijelo to vrijeme imala sam razne povremene i honorarne poslove jer nisam jedna od onih koje partner ili roditelji financiraju, niti sam ikada željela pristati na takvo što. Potom mi je u prosincu prošle godine ponuđeno uredničko mjesto na jednom internetskom portalu za 2.600 kn, bez troškova prijevoza i sličnih "beneficija". Da, uredničko mjesto s punim radnim vremenom (i prekovremenim) s enormnim odgovornostima za plaću manju od onih koje imaju radnice u našim dućanima kojih mi je užasno žao. Minimalizam kao način života i put prema sreći Istog dana sasvim sam slučajno pogledala dokumentarac o minimalizmu "Minimalism: A Documentary About the Important Things" i tada se sve u meni promijenilo. Shvatila sam da apsolutno nikada neću biti sretna nastavim li raditi ono što ne želim i ako ću samo kupovati stvari koje me čine sretnom na dvije minute u trgovini i to s ono malo novca koji sam imala. Odbila sam ponuđeno mjesto za sramotnu plaću te iste večeri, kada sam već bila ušuškana u krevet, osjetila sam potrebu da ustanem i napišem iskreni mail Alis Marić koju sam tada već neko vrijeme pratila. Toliko podrške i pozitivne energije godinama nisam osjetila ni od koga kao od Alis. Dogovorile smo suradnju, a sve ostalo je povijest. Također, u narednim tjednima na svoj sam život primijenila sve što sam naučila iz brojnih videa i članaka o minimalističkom načinu života. Prodala sam, darovala ili bacila gotovo 50 % svojih stvari koje mi nisu donosile sreću, koje mi zapravo nisu ni trebale i osjetila sam kao da mi se s ramena podignuo ogroman teret. Prestala sam kupovati jeftinu trendovsku odjeću, trošiti na hrpe kava i nepotrebnih stvari, a stanje na bankovnom računu naglo se popravilo. Novac sam umjesto toga odlučila potrošiti na ono što mi je zaista važno kao na, primjerice, putovanja ili nova iskustva pa sam tako ovog ljeta letjela balonom iznad Hrvatskog zagorja. Prvi put nakon dugo vremena proteklih sam mjeseci u nekim trenucima zaista osjetila istinsku sreću. Dakle, to je taj osjećaj! A što s knjigama? Cijeli taj proces smanjivanja materijalnih stvari tekao je bez ikakvog problema, no jedino gdje sam zastala bile su knjige. Kako se riješiti knjiga i zašto bih ih se uopće riješila? Što s knjigama koje sam dobila na poklon?  Što s onima koje sam jednom u životu otvorila? Što s onima koje mi se ne sviđaju, ali bi mi jednom mogle zatrebati? Teška pitanja i odluke za jednog diplomiranog kroatista i velikog knjigoljupca. No, trebalo se uhvatiti i toga pa danas mogu podijeliti svoje savjete kako spojiti minimalistički način življenja s velikom ljubavlju prema knjigama jer naprosto bacanje knjiga ne dolazi u obzir. 1.Učlanite se u knjižnicu Neovisno o tome pokušavati li živjeti minimalistički ili ne, svaki bi knjigoljubac trebao biti učlanjen u knjižnicu. Godišnja članarina ni u sveučilišnim bibliotekama ne prelazi sto kuna, a imate neograničen pristup knjigama. To je odličan način na koji možete vidjeti jeste li zaista oduševljeni nekom novom knjigom pa je tek kasnije kupiti ako želite da bude dio vaše stalne kolekcije. 2.Posuđujte od drugih i dijelite s drugima Na posuđivanje u knjižnici nadovezuje se i posuđivanje od prijatelja, kao i dijeljenje knjiga s drugima. Znam da neki ljudi ne posuđuju knjige olako, a i sama sam se nekoliko puta opekla, dok sam s druge strane bila počašćena kada bi mi ih posudio netko za koga znam da iznimno pazi na svoje knjige i vrlo je strog po tome pitanju. Također, u mom rodnom mjestu postoji tzv. Mala besplatna knjižnica, mala drvena kućica u koju možete staviti knjige koje su vam višak, kao i uzeti one koje su vam zanimljive, što je odličan način razmjene knjiga. 3.Tematski organizirajte knjige Kako biste zaista znali koliko knjiga imate i koje su vam od njih zaista drage, najbolje je smjestiti ih sve na hrpu, a potom ih tematski organizirati. Pogledajte koliko imate krimića, koliko trilera, koliko klasika, koliko dječje književnosti, koliko poezije i slično. Tada iz svake hrpe odvojite one koje su vam zaista drage i bez kojih ne možete zamisliti svoj život. Ostale darujte ili prodajte. Osim toga, pozabavite se i onom hrpom koja čeka na noćnom ormariću ili stolu. Dobro znate na koju mislim. Na onu koja se lako može nazvati "knjige koje ću pročitati kad budem imala vremena". Ako vam mjesecima nisu bile zanimljive ili "niste stigli", vjerojatno ih nikada nećete pročitati. Proslijedite ih onome tko ih želi. 4.Riješite se kopija knjiga Sjećate li se vremena kada su se uz naše dnevne tiskovine mogle kupiti cijele zbirke knjiga i enciklopedija, a prvi primjerak je uvijek bio besplatan? E, imala sam nekoliko takvih duplića jer bi mi jedan donijela mama, drugi bih kupila ja ne znajući da me već čeka, za treći bi se sjetio netko od poznanika da meni to možda treba i slično. Ako imate takvu situaciju, riješite se kopija. Darujte ih lokalnoj knjižnici, onima za koje znate da im treba ili ih prodajte. 5.Odvojite svoje najdraže knjige Da vas netko upita koje biste knjige sa sobom ponijeli na pusti otok, koji bi bio odgovor? E, upravo ti naslovi vam očito najviše znače i uz njih ste emocionalno vezani. Njih obavezno zadržite jer su to knjige kojima ćete se uvijek vraćati i koje će vam pomoći u najtežim životnim trenucima, kao što su to vjerojatno već činile. Ta hrpa knjiga je neprocjenjiva. 6.Imajte na umu svoje zanimanje Kada vas jednom uhvati ta navala energije koju osjećate prilikom pospremanja i vraćanja svog života u balans, u nekim ćete trenucima poželjeti baciti i više nego što treba. Tada stanite i dobro razmislite jer neke od knjiga vam itekako uvijek trebaju, posebno one koje su vezane uz vašu struku ili zanimanje. Primjerice, nema šanse da sam mogla baciti bilo koji klasik koji je dio školske lektire, leksikone književnih pojmova, edicije pregleda povijesti književnosti, normativne priručnike hrvatskog jezika i slično. One imaju svoje posebno mjesto i to se ne dira ni pod koju cijenu. 7.Pokušajte s elektroničkim knjigama Sama nisam ljubitelj knjiga u digitalnom obliku, a kad se tek sjetim čitanja stotina stranica Zoranićevih "Planina" u PDF-formatu jer nisam imala drugog izbora… Jao! No, neki koje poznajem imaju Kindle i kunu se u njega. Ako volite čitati na svim tehnološkim napravama koje nam 21. stoljeće nudi, to će vam znatno smanjiti broj fizičkih knjiga na policama. Na koncu zaključujem da mi knjige itekako donose radost i vrijednost u moj život i nikada ih se kao minimalist ne bih odrekla. No, nije baš nužno svaku knjigu fizički i posjedovati. Zato novce mudro trošim na one zaista meni posebne, a za sve drugo tu je uvijek knjižnica i posudba od prijatelja.