Košarica
Izbornik

John Steinbeck - velikan američke književnosti

John Steinbeck - velikan američke književnosti
Neke knjige na nas ostave dubok dojam. Kao da se utisnu u nas. Jer neki pisci kao da pogode neke naše strune za koje i nismo znali da postoje u nama, sve dok nismo uronili u stranice. Takav pisac je John Steinbeck i ako niste do sada čitali "O miševima i ljudima", "Tortilla Flat", "Istočno od raja" ili "Plodove gnjeva" topla preporuka i krenite u knjižnicu ili knjižaru što prije. Za "Zimu našeg nezadovoljstva" uvijek samo hvalospjevi. Nesumnjivo je on jedan od najvećih, a ovo su neke sitnice iz života Johna Steinbecka. Salinas Steinbeck je rođen 1902., odrastao je u Salinasu u Californiji, uz tri sestre, dvije starije i jednu mlađu. On je bio ljubimac. Mama je bila učiteljica, a tata državni rizničar. Porijeklom je to njemačko-englesko-irska obitelj,a djed koji je doselio u Ameriku zvao se Johan Adolf Großteinbeck. Mama je imala pune ruke posla s djecom i na njih je prenijela ljubav prema umjetnosti i književnosti, pa je već kao klinac Steinbeckova najdraža knjiga bila Maloryjeva "Le mort d'author". Na farmi je bilo malo vremena za čitanje jer je John bio zadužen za baliranje sijena. Završio je doduše srednju školu u Salinasu, par godina studirao na Stanfordu, ali nije diplimirao. Od malena je znao da želi biti pisac pa je 1925. je otišao u New York, li se brzo se vratio jer nije imao uspjeha. No, nije odustao već je i dalje pisao sve do proboja, s romanom "Cup of Gold" koja je dobila odmah zlatnu medalju kao najbolji roman. Za vrijeme Drugog svjetskog rata radio je kao dopisnik za novine, a najviše ga pamte po temama koje su povezane s velikom depresijom i o ljudima koji se bore za život. Omiljeni Steinbeck i zgode oko romana koje su ga prslavili Steinbeck je bio voljen pisac a čak po 17 njegovih romana snimljeni su filmovi. Napisao je 27 knjiga, 16 romana, pet zbirki priča, šest knjiga, dobio mnogo nagrada, no slavu nije volio. Mrzio je javne nastupe, pokušavao zadržati mir i intimnost. Smatraju ga jednim od najvećih američkih pisaca i do danas se to nije promijenilo. A i neće tako skoro. Zgodna je priča da je rani rukopis "O miševima i ljudima" pojeo Max, jedan od Johnovih pasa. Šala koja kruži od tada je da je Steinbeckov pas bio njegov prvi kritičar. To je naravno, samo šala jer je "O miševima i ljudima" Steinbeckovo remek-djelo u kojem opisuje piščeve doživljaje iz 1920.-ih kada je kao bindlestiff, radnik koji putuje po zemlji i radi od mjesta do mjesta, putovao po Americi koja je bila obavijena krizom. Ime romana dolazi iz pjesme Roberta Burnsa "To a Mouse": ‘The best laid schemes o’ mice an’ men / Gang aft agley’ (or ‘go often awry’). Prvi je naslov trebao biti "Something That Happened". Kada je pisao "Istočno od raja" Steinbeck je potrošio 300 olovaka. Znalo se da dnevno potroši 60 olovaka, običnih, jer je više volio pisati tako nego li penkalom, naliveprom ili tipkati na mašini. To je preferirao i Hemingway koji nije pisao olovkama već ih je, dok je razmišljao, šiljio. To mu je pomagalo u koncentraciji, rekao je, pa navalio tipkati.  Steinbeck je za razliku od Ernesta bio tip baš za "olovke". Steinbeck je napisao i knjigu o kralju Arthuru. Iako se proslavio s pisanjem djela koja je smjestio u vrijeme Velike depresije, zaronio je u prošlost, u doba vitezova Okruglog stola i kralja Arthura. Nije bio usamljen jer su o Arthuru pisali i T. H. White, autor nastavka "The Once and Future King", koji počinje s "Mačem u kamenu", i lord Tennyson  koji je napisao dug roman i stihovima, slavni "Idylls of the King". Steinbeck je za inspiraciju imao ep iz 15. stoljeća koji je pak napisao Sir Thomas Malory, "Smrt kralja Arthura" (Le Morte d’Arthur). Počeo je "The Acts of King Arthur and His Noble Knights" pisati 1956. i nije ga do kraja završio ali je knjiga objavljena 1976. Jedno od najljepših ljubavnih pisama u književnosti, a ima ih mnogo, napisao je upravo Steinbeck. Njegovo je pismo zapravo o zaljubljivanju a napisao ga je 1958. sinu Thomu. Mladi se Thom strašno zaljubio u djevojku, Susan, dok  je bio u internatu i tata mu je napisao pismo i o osjećajima i što može napraviti: "..i ne brini ako izgubiš. Ako je prava stvar dogodit će se. Ne treba požurivati. Dobre stvari ne nestaju..." Kad ti savjet da tata koji je dobio Nobelovu nagradu za književnost, 1962. i kada je knjiga "Plodovi gnjeva" objavljena 1939. do sada prodana u 20ak milijuna primjeraka, savjet nije za baciti. (link na pismo: https://www.theatlantic.com/entertainment/archive/2012/01/john-steinbeck-on-falling-in-love-a-1958-letter/251375/) Ženio se tri puta. Prva žena, Carol sa Steinbeckom je bila u braku 12 godina, druga, Gwyndoline samo pet a dobili su dva sina, Thomasa i Johna. Bila je 20 godina mlađa i pjevačica. Cathy, lik iz "Istočno od raja" stvoren je po njoj naime, nije joj skroz oprostio kad je stavrao roman. Cathy ga je varala. Strašno ga je pogodila smrt prijatelja Eda Rickettsa koji je teško stradao kad je njegov automobil pregazio vlak. Nekoliko sati prije nego je Steinbeck stigao Ed je preminuo. Godinu je dana bio u teškoj depresiji, a nije pomoglo ni što se u tom periodu od njega razvela druga žena, Gwyn. No kako ljubv uvijek nađe način, u jednom je restoranu upoznao Elaine i to je bio njegov treći i posljednji brak. Bila je glumica, udata u vrijeme kad je upoznala Steinbecka, razvela se od muža, udala za Steinbecka. Ona je i izvršiteljica njegove oporuke, a poslije njegove  je objavila i njegove knjige i zbirke pisama. Danas Elaine počiva kraj njega. Steinbeck je umro 20. prosinca 1968. od srčanog udara u New Yorku. Njegov je pepeo položen u Salinasu, u obiteljskoj grobnici - u ožujku. Steinbeck je za života posjetio Tel Aviv odnosno farmu na Mount Hopeu koju jeosnovao njegov djed. Djedovog su brata ubili Arapi 1858. što je danas poznato pod imenom "Outraged of Jaffa". Zgodne stvari oko Steinbecka su ponekad nevjerojatne. Na primjer, slavna Route 66, cesta koja spaja Chicago i Los Angeles duga je 2 448 milja i znaju je kao majku svih cesta. U "Plodovima gnjeva" obitelj Joad jedna je od tisuća obitelji koji su emigrirali u Californiju bježeći od gladi i očaja koje je vladalo u tzv. Dust Bowl states, (jugoistočni Colorado, južnozapadni Kansa, Texas i Oklahoma te dio New Mexica a bile su najsiromašnije države u 1930-ima) mnogi su putovali tom cestom: "66 je majka svih cesta, cesta svjetla" npisao je. I tako je "krstio" Route 66. "Plodovi gnjeva" koji su razgnjevili mnoge Kao malo koji suvremeni pisac John je doživio da se knjige koje je napisao proganjaju i spaljuju. Udruženje farmera Californije knjigu su okarakterizirali kao "hrpu laži" i "komunističkom propagandom" i zabranilo "Plodove gnjeva". Isto su učinili u SSSR-u pod Staljinom jer je KP SSSR smatrala da je dosta užasavajuća činjenica da i najsiromašnija familija u Americi može imati automobil. Steinbecku su toliko prijetili smrću da ga je čuvao FBI. Knjigu su izbacili iz mnogih knjižnica i diljem Amerike su gotovo ritualno spaljivani primjerci "Plodova gnjeva". Jedan od najuspješnijih proizvođača pamuka, W.B. Camp spaljujući knjige u Bakersfieldu rekao je: "Ljuti smo ne zato jer smo napadnuti već jer smo napadnuti knjigom koja je opscena i to u najekstremnijem smislu te riječi." A "Plodovi gnjeva" svjetlo su dana ugledali u petak, 14. travnja 1939. kad su u kina pustili film "Orkanski visovi" s Merle Oberon i Laurenceom Olivierom. Premijera u New Yorku bila je događaj godine a isti je dan predsjednik Roosevelt pisao Hitleru:"Jeste li spremni dati jamstvo da vaše oružane snage neće napasti ili osvajati teritorij ili imovinu sljedećih neovisnih nacija" a na listi su bili Poljska, Engleska, Irksa, Francuska i Belgija. Dan je svakako upamćen po tom pismu i izlasku baš Steinbeckove knjige. Doduše, pisanje nije bilo lagan proces za ovog pisca. Pisao je knjigu pet mjeseci, od lipnja do listopada 1938. i u dnevnicima (Radni dani: Dnevnik Plodova gnjeva) vidi se kako on gubi i kontrolu i samopouzdanje. Vrijeme kad je pisao bilo je obilježeno tugom - umro mu je šogor, on je sam dvojio o poslu, rat je kucao na vrata i trebao je prodati kuću. Nagomilani svakodnevni i intimni problemi kidali su mu živce i želio je nestati na neko vrijeme. „Sve te stvari izluđuju me. Nadam se da neću dobiti živčani slom. Čini mi se da će se knjiga raspasti. A ako se raspadne, i ja ću.....". Kada je knjiga bila gotova zapisao je: "Nije velika knjiga kako sam želio da bude" , ali se prevario. Donijela mu je 1940. Pulitzerovu nagradu. Dok je pisao "Plodove gnjeva" posjetio je i Arvin Federal Government Camp blizu Bakersfielda koji je u knjizi opisao kao "Weedpatch Camp". Taj kamp koji je bio sedmi krug očaja i pakla postoji i danas i koriste ga migranti. Steinbeck je bio ponosan na svoja istraživanja koja su bila obimna, precizna a to što nije davalo sliku Amerike kakvu bi neki željeli imati, druga je priča. Danas je ovo zaista kultna knjiga. A ako kojim slučajem imate prvo izdanje koje je izdao Viking Press čuvajte ga. Tvrdi uvez,  619 stranica ( 260 000 riječi), koštao je 2.75 dolara, a ilustraciju prašnjave jakne napravio je Elmer Hader. Tiskano ih je  50 000. Samo godinu dana kasnije i to u veljači tiskalo se 11. izdanje, a prodano je  428 900 primjeraka. Danas ta knjiga vrijedi, u britanskim funtama, 15 000! Ako se pitate od kuda naslov Grapes of Wreath, odnosno u nas " gnjeva" to je stih pjesme. Abolicionistkinja Julia Ward Howe napisala je himnu 1861. (The Battle Hymn of the Republic) a riječi idu ovako: Moje oči vidješe slavu dolaska Gospodnjega; On gazi berbu gdje pohranjeno je grožđe gnjeva..."). "Sviđa mi se pjesma", rekao je Steinbeck, "jer je koračnica, marš a cijela je knjiga neka vrsta marša. Od tuda i naslov knjige." Steinbeck nije bio jedini književnik koji je koristio ime "Plodovi gnjeva" već je još 1917 Boyd Cable napisao knjigu priča s tim naslovom i podnaslovom "24 sata u životu vojnika", a 2003, Lewis Perdue napisao je knjigu "The Wrath of Grapes", (Gnjev grožđa) bf63976d2f517a317025fba5c33143cao vinarskoj industriji. Filmska adaptacija Naravno da je snimljen film, i to dobar film istoimenog naslova. Darryl Zanuck kupio je prava za 75 000 dolara, režiser je bio John Ford a Henry Fonda glumio je Toma Joada. Plašeći se reakcije i svjestan kontroverzi Zanuck je odlučio da premijera bude u New Yorku, i mogao je odahnuti jer su kritike bile sjajne. Steinbecku se sviđalo kako je Fonda utjelovio Toma i rekao kako je "vjerovao vlastitim riječima" dok ih je gledao na velikom platnu. Steinbeck i Fonda postali su i ostali prijatelji a na pogrebu Steinbecka upravo je Henry Fonda čitao pjesmu Lorda Tennysona "Ulysses"  1968. bf63976d2f517a317025fba5c33143caBrončanu bistu Johna Steinbecka ima - Bruce Springsteen koji je dobio nagradu Steinbeck 1996. na San Jose State University u Californiji. Springsteena su inspirirale pjesme Woodyja Guthrieja o doba Dust Bowlera, ali i Steinbeckov roman. Pjesmu za koju ga je inspirirala knjiga "Plodovi gnjeva" zove se "The Ghost of Tom Joad". (link na YT: Bruce Springsteen - The Ghost of Tom Joad)   Za vas pripremila i napisala: Sandra Veić Sukreški

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-12-01 02:03:00