Košarica
Izbornik

Izrada kocki pričalica, suvenira, društvenih igara, kvizova, nakita, boca s porukama, istraživanje položaja žena i radijske emisije u OŠ Ivana Lovrića

Izrada kocki pričalica, suvenira, društvenih igara, kvizova, nakita, boca s porukama, istraživanje položaja žena i radijske emisije u OŠ Ivana Lovrića
Za Čitaj knjigu piše Tatjana Barat U moderno uređenoj sinjskoj Osnovnoj školi Ivana Lovrića čiji su učenici redovito sudionici županijskih i državnih natjecanja, a nedavno su se plasirali i na državno natjecanje Čitanjem do zvijezda, vlada sasvim posebna atmosfera na nastavnim satima Hrvatskog jezika. Profesorice hrvatskog jezika Vesna Samardžić i Žana Majić udružile su svoje snage i odlučile stati na kraj prepisivanju bilježaka o lektiri s interneta te čine sve što je u njihovoj moći da kreativnim zadacima i igrama pokažu učenicima kako svatko od njih može pronaći knjigu baš po svojoj mjeri. Više od posla Žana Majić u spomenutoj školi radi osam, a Vesna Samardžić posljednjih devet godina. I jedna i druga slažu se s time da je učiteljski posao mnogo više od samog posla i da to ne bi mogle raditi da ne vole svoje učenike, da ih svakodnevno ne oplemenjuje rad s djecom. Dakako, ponekad ih, kako same kažu, učenici naljute i rastuže, a ponekad nasmiju do suza i upravo je u tome veliko bogatstvo ove profesije. Profesorice u svoje slobodno vrijeme vode i Facebook grupu Hrvatski jezik OŠ Ivana Lovrića, koristeći tako tehnologiju za razmjenu ideja s kolegama. „Nekoliko smo puta čule od kolegica da će i one nastojati raditi lektiru na način na koji i mi to činimo i to mi je drago. Ne mislimo da smo izmislile nešto revolucionarno jer smo i mi učile i učimo od drugih. Mnogo je tu ideja koje nisu izvorno naše, ali to svaki put naglasimo. Smatramo da su primjeri dobre prakse nešto što svakako treba podijeliti s drugima“, pojašnjavaju nam profesorice Majić i Samardžić. Krenule u rješavanje problema nečitanja Obje su profesorice već na samom početku svog radnog vijeka primijetile da čitanje lektire nerijetko predstavlja velik problem učenicima. „Čim sam počela raditi u školi, primijetila sam da djeca ne vole čitati, a posebno im je teško  padalo pisanje bilješki. Te su bilješke uglavnom prepisivali s interneta ili jedni od drugih tako da neke posebne koristi od toga nije bilo. Odmah mi je bilo jasno da nešto treba mijenjati i da lektiru treba približiti djeci. Kako je kolegica Žana Majić razmišljala na sličan način, odlučile smo se poigrati s lektirom“, govori nam prof. Samardžić. No, koji su to točno primjeri dobre prakse koje su one same unijele i koje oduševljavaju učenike? Kreativni uvodni sati I jedna i druga primijetile su da je uvodni tj. motivacijski sat lektire vrlo važan kako bi učenici „zagrizli“ za lektiru koja je predviđena za čitanje tog mjeseca pa su obje uvele dodatni sat lektire. „Jasno u glavi, jasno na papiru  uzrečica je koju sam čula od jedne iskusnije kolegice i to me nagnalo da uvedem još jedan sat lektire. Tako smo na početku mjeseca počeli imati uvodni sat kojim najavljujem lektiru, objašnjavam učenicima sve ono na što bi trebali obratiti pažnju i objašnjavam im zadatak koji će imati za taj mjesec. Nastojim zadatke povezati s ostalim predmetnim područjima, a posebno s jezičnim izražavanjem“, pojašnjava prof. Samardžić. Tako je svojim učenicima predstavila tzv. kocke pričalice, čija je svaka strana predstavljala jedan od kompozicijskih dijelova prema kojima su učenici prepričavali lektiru, lente vremena u kojima su učenici kronološki slagali događaje u djelu. Lektiru je povezala i s likovnim stvaralaštvom pa su učenici izrađivali magnete i ostale suvenire za suvenirnicu Veloga Jože, izradili su ogrlicu u sklopu lektire Tajna ogrlice sa sedam rubina, pisali poruke i stavili ih u ukrašene boce uz Waitapu   i slično. Pritom se, kako sama kaže, drži načela da što je lektira zahtjevnija i djeci dalja, to im zadatak uz tu lektiru mora biti zabavniji. Jednako su kreativni bili nastavni sati i kod profesorice Žane Majić. „Uvodni ili motivacijski sat lektire pokazao se vrlo dobrim jer čitajući ulomke i postavljajući pitanja u učenicima budimo znatiželju i na tom satu im dajemo i mjesečne zadatke. U svim zadatcima koje dajemo učenicima cilj je povezati  Hrvatski jezik s drugim  predmetima, a posebno sa stvarnim životom.  Učenici su tako izrađivali društvene igre uz lektiru Junaci Pavlove ulice, izradili kviz Milijunaš na temu Koka, pisali svoje spomenare i leksikone, vodili Dnevnik uz Dnevnik Pauline P., istraživali položaj žena kroz povijest uz Dugu, imali radio emisiju uz lektiru Dnevnk A. Molea, izradili novine na temu Prosjaka Luke ili Vode i još štošta“, govori nam prof. Majić.   Učinkovit pristup s dozom iznenađenja Dakako, učenici ne kriju svoje oduševljenje ovakvim zadacima, a prof. Samardžić kaže da je to posebno vidljivo u petom razredu gdje učenike iznenadi takav pristup i koji jedva čekaju novu lektiru da saznaju koji će zadatak dobiti. „Za njih je to i malo natjecanje jer prate što su i kako drugi napravili pa drugi put žele biti još i bolji. Znalo se dogoditi da me učenici zamole da svoj rad ponovno naprave jer kad su vidjeli radove drugih učenika  čini im se da mogu bolje“, govori nam prof. Samardžić. Koliko je ovakav pristup učinkovit, potvrđuju i učenici prof. Majić koji je nerijetko mole da ponove određeni zadatak koji im se posebno svidio, a u tome svakako prednjači izrada društvenih igara. Svaki učenik pronađe barem jedan zadatak u kojem uživa Upravo takvi zadaci dopiru i do onih kojima inače čitanje nije najomiljenija aktivnost, a vole pokazati i svoju natjecateljsku stranu. „Učenici se jako vole natjecati i naravno ne vole gubiti tako da bilo kojim oblikom natjecanja s nagradom na kraju, nekako uspijemo doprijeti i do učenika koji baš i ne vole čitati. Čak i oni koji ne vole čitati, pronađu barem nešto što im je zanimljivo“, primjećuje prof. Majić. Učenike profesorice Samardžić pak oduševljava rad u skupinama. „Pri provedbi takvih aktivnosti uvijek naglasim da svi članovi skupine moraju nešto napraviti i da moraju točno objasniti za što su bili zaduženi. Nisu svi učenici oduševljeni svim zadatcima, ali tijekom godine svaki je učenik barem jednom imao zadatak u kojem je uistinu uživao i u kojem se pronašao“, ističe prof. Samardžić. Upravo ih takvi trenuci motiviraju u svakodnevnom radu i potiču ih da istražuju vlastite mogućnosti, kao i mogućnosti svojih učenika. „Sretna sam svaki put kad uspijem doprijeti do učenika, potaknuti ga da pomiče svoje granice, kada vidim sreću i zadovoljstvo  na njegovom licu jer je u nečemu uspio, veselim se njihovim novim pitanjima, pokušajima i nastojim ih ohrabriti da ne odustaju“, kaže nam prof. Majić. Profesorica Samardžić slaže se s time i napominje da je najvažnije neprestano istraživati. „Činjenica je da svako dijete ima nešto u čemu je dobro i da to treba pronaći. Ima djece koja obožavaju crtati, ima onih koji su odlični u izradama raznih igara i kvizova, ima onih koji pišu pjesme, a ništa od toga ne možemo otkriti ako se držimo ustaljenog pristupa i ne odskačemo od njega“, zaključuje profesorica.   Izvor fotografija: OŠ Ivana Lovrića

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-12-08 14:22:48