Istina o slučaju Harry Quebert - Joel Dicker

Ova knjiga je prava poslastica i za mene knjiga godine. Potpuno me obuzela i preuzela. Napeta je od prve do zadnje rečenice. Čitatelja odmah vjerno odvede u "taj neki drugi svijet". A to je ono što najviše tražimo od knjiga u koje uranjamo. Osim što je napeta je i pravo književno djelo, lagano je pisana s vrlo pedantnim opisima mjesta događaja,  ljudi, njihovih međusobnih odnosa i povezanosti. Prava je analiza Amerike, suvremenog društva, književnosti, pravde i medija. Nije čudo da je proglašena literarnim krimićem koji je uzdrmao europsku književnu scenu. Nabavite je što prije i krenite s čitanjem. Iako ima skoro 700 strana nećete je pustiti  iz ruku, ista situacija kao i sa knjigom "Muškarci koji mrze žene" od Larssona. Čak je i tema na početku slična. Ali, samo na početku. Glavni lik, mladi pisac (ne novinar kao kod Larssona) Marcus Goldmann istražuje i rasvjetljuje događaje iz ljeta 1975. Djevojčica Nola Kellergan  nestala je 30. kolovoza te godine,  a tijelo je pronađeno,  zakopano u dvorištu imanja Harrya Queberta, u malom mjestu Aurori (New England) 12. lipnja 2008. zajedno s rukopisom Harryjeve popularne knjige "Porijeklo zla". Upravo taj naziv knjige znakovit je za njezin kraj. Ovo je knjiga o knjizi. Marcus Goldman, koji je postao nova mlada  zvijezda američke književnosti,  od newyorškog izdavača Schmidt&Hanson dobio je iznos od milijun dolara za prava objavljivanja knjige pod naslovom "Slučaj Harry Quebert". Goldmann je vrlo blizak Harryju Quebertu. Bio je njegov student, obožavatelj i prijatelj. U proljeće 2008. godine  ponestalo mu je inspiracije za daljnje pisanje zbog čega ga je hvatala panika te otkriva da je profesor a istovremeno i jedan od najuglednijih domaćih pisaca Harry Quebert  bio u vezi s petnaestogodišnjom djevojčicom Nolom kad je ovaj imao trideset i četiri godine. Sve se zbilo upravo tijekom ljeta te davne 1975. godine. Skandal kakav taj kraj ne pamti! Marcus ne vjeruje da je Harry na bilo koji način upleten u nestanak a kamo li u ubojstvo mlade i prekrasne Nole. Nakon što dolazi u Auroru posjećuje Harrya u zatvoru i tako započinje vlastitu privatnu istragu. Pri tom dolazi do sve važnijih otkrića. Saznaje da je Nola Kellergan bila nesretna djevojčica koju su tukli, mučili i koja je učestalo izvrgavana simulaciji utapanja. Upravo su joj prijateljstvo i bliskost sa starijim Harryjem Quebertom ulijevali osjećaj sigurnosti koji dotad nije poznavala i koji joj je omogućavao da sanja o boljem životu. Saznaje nevjerojatne stvari koje su se događale tog ljeta a vezane su uz Nolu ali i ostale stanovnike Aurore. Kao da sve počinje i završava s Nolom. Ovo je istovremeno i  priča o jednoj zabranjenoj i neostvarivoj ljubavi jer se između starijeg Harrya i mlade petnaestogodišnje Nole razvijaju čudesni osjećaji koji vjerojatno jedini daju pravi smisao života. Kroz cijeli roman osjeća se  iznimna  kemija iako je sve trajalo tek nekoliko mjeseci. "Ljubav se, Marcuse, događa samo jednom u životu. Ako mi ne vjerujete to znači da još niste voljeli", objašnjava Harry mladom piscu Marcusu svoj odnos s Nolom. U odnosu na Harrya mladi Marcus odista nema nikakvog iskustva s ljubavi. On je meni u romanu prava protuteža svim ostalim likovima o kojima tako pedantno piše. Jedino Marcus ne čezne za ljubavi. Niti je do sada ikoga volio niti mu ljubav nedostaje niti ga određuje. Njegova opsesija usmjerna je samo prema uspjehu, završetku svog drugog romana i ispunjenju očekivanja izdavača i čitatelja. Svi naime očekuju taj njegov drugi veliki roman. Osim toga on će mu omogučiti lagodan život, ostvarenje američkog sna. Stan na Manhattanu i lješkarenje na Bahamima. I odnosi svih ostalih stanovnika Aurore vrte se oko ljubavi. Ljubav je ono što nas oblikuje, određuje i održava na životu. To je u ovom romanu itekako naglašeno osim u slučaju glavnog junaka Marcusa. Istovremeno ovo je i  prava psihološka krimi priča koja me itekako podsjeća na Twin Peaks. Jer, na kraju, ništa nije onakvim kakvim se čini. Dalje vam ne smijem prepričavati jer sve te zamršene odnose unutar malog gradića u New Englandu morate krenuti otkrivati sami. Bit će napeto i razigrano do kraja.  

Frankofoni Švicarac Joel Dicker rođen je u Ženevi 16. lipnja 1985. u obitelji koja korijene vuče iz Francuske i Rusije. Godine 2010. na Sveučilištu u Ženevi diplomirao je pravo, a 2009. počinje pisati roman "Posljednji dani naših očeva"  u kojem donosi istinitu i malo poznatu priču o ogranku Britanske tajne službe što su ga tijekom Drugoga svjetskog rata činili pripadnici Francuskog pokreta otpora. Roman osvaja nagradu za najbolji neobjavljeni rukopis, a u knjižarama se pojavljuje početkom 2012. Njegov prvi roman "Tigar" nagrađen je 2005. na međunarodnom natjecanju mladih autora. Romanom "Istina o slučaju Harry Quebert", Dicker je ostvario svoju želju da napiše pravi američki roman. Za njega je dobio Grand prix za roman Francuske akademije. U njemu prikazuje Ameriku koju dobro poznaje  jer je po njoj puno putovao i u njoj dugo boravio. Uspoređuju ga s Philipom Rothom, Vladimirom Nabokovom i Stiegom Larssonom. Istina o Slučaju Harry Quebert međunarodni je književni fenomen, roman preveden na 38 svjetskih jezika i objavljen u više od 50 zemalja.