Imate pretrpane police knjiga koje nikada niste pročitali? Istraživanja pokazuju da je to dobro

Za Čitaj knjigu piše Tatjana Barat Kad uđemo u knjižaru, lako nas zavede miris knjiga, obilje neistraženih svjetova koji se kriju iza njihovih korica, ideja o tome da ćemo u novoj godini pročitati više knjiga nego ikada i time postati bolja osoba. Uzbuđeni kupujemo knjige. Po dolasku kući prelistavamo ih i kujemo planove o tome kada ćemo ih čitati. A onda se dogodi život. Velika količina obiteljskih i poslovnih obaveza, zdravstveni problemi ili nešto četvrto skrenu nam misli s knjiga. Prolaze dani, tjedni, pa i mjeseci, a knjiga još uvijek čeka da joj damo priliku i „oživimo je“ . Japansko „umijeće“ skupljanja knjiga i antiknjižnica U japanskom jeziku za to postoji i poseban izraz – tsundoku. Tsundoku podrazumijeva hrpe knjiga koja smo kupili, a nikada ih nismo pročitali. Nastao je od riječi tsunde što označava nakupljanje hrpe nekog predmeta i dukosho što označava čitanje knjiga. Izraz je nastao još u 19. stoljeću kao svojevrsna šala za učitelje koji su posjedovali mnoštvo knjiga, ali im se zbog nedostatka vremena nisu uspijevali posvećivali. Iako je tada zapravo imala pogrdno značenja, danas se oko riječi tsundoku u Japanu ne stvara nikakva stigma. Fenomena skupljanja knjiga koje skupljamo a ne čitamo dotaknuo se i autor Nassim Nicholas Taleb u svome djelu „Crni labud“, knjizi koja je osvojila svijet. No on uvodi termin koji se mnogima ne sviđa – antiknjižnica. Ipak, ono o čemu dalje progovara vrlo je zanimljivo sa stajališta učenja o samome sebi. On smatra da kupnjom knjiga koje, nažalost, ne stignemo pročitati zapravo izgrađujemo svoju intelektualnu skromnost. Što više knjiga imamo oko sebe, to smo svjesniji činjenice koliko smo maleni u ovom svijetu i koliko je pred nama još neistraženih svjetova. Posljedično, to što smo svjesni toga koliko zapravo malo znamo, a knjige koje gledamo svakodnevno nas na to podsjećaju, potiče nas na to da brže učimo i zanimamo se za svijet oko sebe. Tako ćemo brže moći naći informaciju koju tražimo, brže reagirati u situacijama kada trebamo naučiti nešto novo za potrebe svog posla ili pak naprosto istraživati svijet oko sebe. U svojoj knjizi Taleb kaže: „Privatna knjižnica nije oruđe za osnaživanje svog ega, nego alat za istraživanje. Pročitane knjige mnogo su manje vrijedne nego one nepročitane. Knjižnica može sadržavati koliko god knjiga želite, u skladu s financijskim mogućnostima. Kako starite, tako ćete prikupljati i više nepročitanih  knjiga na polici, ali i biti puniji znanja.“ Odrastanje okruženo knjigama čini dobro Dakako, ova ideja nije naišla na odobravanje u svijetu zaljubljenika u knjigu, no svakako veći broj knjiga u domu, bile one pročitane ili ne, ima svoje prednosti. Dr. Joanna Sikora s Državnog australskog sveučilišta predvodila je istraživanje u kojem je nastojala odgonetnuti vezu razvoja djece i čitanja u roditeljskom domu. Jedan od zaključaka istraživanja bio je da odrastanje u domu ispunjenom knjigama značajno utječe na razvoj djetetovih vještina. Ako se u domu nalazi između 80 i 350 knjiga, dijete će u odrasloj dobi imati bolje komunikacijske vještine i bogatiji rječnik. Naime, potaknuto znatiželjom o tome što se krije iza šarenih korica, velike su šanse da će posezati za knjigama, čak i u početnoj fazi učenja čitanja. Ta će se navika preslikati i na ostatak života. Osim toga, brojna su druga istraživanja pokazala da čitanje značajno smanjuje količinu stresa kojem smo svakodnevno izloženi, a kada jednom steknemo tu naviku, posezanje za knjigom u vlastitom domu može postati dio naše rutine. Pa makar je nikada ne dovršili do kraja. Štoviše, talijanski književnik Umberto Eco bio je ponosni vlasnik kućne knjižnice koja je sadržavala 30 tisuća naslova. Mislite li da ih je sve pročitao? Svime ovime nipošto ne želimo reći da ne treba čitati knjige kada ih kupimo. Upravo suprotno. No ono što je važno jest da si ne predbacujete ako one nikako da dođu na red. Najvažnije je što ste pokazali želju za čitanjem i učenjem. Osim toga, svaka knjiga dolazi na red za čitanje upravo u onom trenutku kada nam najviše treba. Ako je pritom već na našoj polici, još bolje.