Čitajte s djecom: Vjekoslava Huljić –„ Moja sestra je mrak“
Za Čitaj knjigu piše: Tatjana Barat
Kada naiđete na stranice književnosti koje ne samo da zabavljaju djecu, nego im i iz prve ruke pomažu nositi se s teškim životnim situacijama, znate da je riječ o knjizi vrijednoj čitanja. Upravo je takvo djelo „Moja sestra je mrak“ hrvatske književnice Vjekoslave Huljić.
Vjekoslava Huljić postaje snažno ime dječje književnosti
Ova diplomirana pravnica i književnica autorica je zbirke pjesama „Jutrooki“, knjiga bajki i priča „Čampro“ i „Lonac za čarolije“ te romana za mlade „Maksove šumotvorine“, „Oči uočiš nebom“, „Moj tata je lud za mnom“, „Moja baka ima dečka“ i najnovijeg „Moji misle da ja lažem“. Njezine je priče ekranizirala Hrvatska televizija, a bajka „Čampro“ zaživjela je i na kazališnim daskama splitskog Gradskog kazališta lutaka.
Priznajem, znajući da stoji iza brojnih hitova zabavne glazbe u kojima je rima jedino (upitno) mjerilo kvalitete, skeptično sam posegnula za njezinim romanima, no već je prvim iščitanim stranicama svaka sumnja u ispravnost te odluke bila odagnana.
Djevojčici Niki mijenja se cijeli svijet povratkom oca u njezin život
U romanu „Moja sestra je mrak“, objavljenom 2015. godine, autorica vrlo pitkim jezikom iznosi priču suvremene četrnaestogodišnje Splićanke Nike, koja nakon završetka osnovne škole saznaje da se u njezin život vraća otac kojeg nije vidjela deset godina, a događaji koji slijede zauvijek će je promijeniti.
Niku je odgojila njezina majka Ksenija, trenutno nezaposlena profesorica hrvatskog jezika i književnosti koja ni uz stotine poslanih molbi diljem škola ne može dobiti stalni posao (hm, baš kao ni ja). Na njezinoj se kćeri vidi da je imala snažan književni uzor od svojih najranijih dana pa bez problema barata književnim i filozofskim pojmovima te životopisima pojedinaca za koje većina njezinih vršnjaka nije nikada čula. Kada su joj bile četiri godine, njezin otac Edi napustio je nju i majku te preselio u Zagreb, a razloge odlaska Nika nikada nije saznala. Vidjela je koliko je njezina majka patila na sam spomen oca pa joj nikada nije htjela postavljati dodatna pitanja, čak ni godinama kasnije kada je dobila i dvije sestre iz majčinog novog braka s Goranom, jedinom pravom očinskom figurom koju je poznavala.
Međutim, sve se mijenja telefonskim pozivom kojim je isplanirano Nikino ljeto – morat će ga provesti s ocem u Jelsi na Hvaru. Odlazak u Jelsu Niki će donijeti nova poznanstva, ulogu statista u filmu koji se snima na Jadranu, upoznavanje slavnih glumaca, prve ljubavi, spoznaju da je i njezin otac samo čovjek od krvi i mesa, ali i saznanje koje će joj promijeniti život. Naime, Nika ima sestru Marinu svojih godina, plod očeve prevare njezine majke.
Slojevito okarakterizirana junakinja preispituje složene odnose s ostalim likovima
Formom tzv. nepouzdanog pripovjedača odnosno pripovijedanja glavne junakinje u prvom licu jednine koja pristrano i subjektivno iznosi sve pripovjedne situacije, upoznajemo se sa živopisnim stanovnicima Jelse i Splita, a rečenice pisane južnočakavskim dijalektom čakavskoga narječja doprinose socijalnoj i geografskoj uvjerljivosti likova.
Svaki od njih utjecat će na Nikino prihvaćanje promjena koje su je snašle, no posebno ju je zaintrigirala njezina vršnjakinja Marina iz Zagreba za koju ni ne sluti da joj je sestra. Na prvi pogled potpuna joj je suprotnost, odijeva se samo u crno, opsjednuta je vampirima i šišmišima (primjećujem igru riječima u žargoniziranom naslovu), no u sebi skriva veliku bol zbog smrti majke. Baš kao što je Nika provela cijelo desetljeće bez oca, Marina ga je provela bez majke.
Osim s odnosom s novootkrivenom sestrom, koju joj nije lako odmah prihvatiti, Nika se bori i sa svojim osjećajima prema ocu. Njezine emocije variraju od ljutnje, poricanja, pregovaranja do depresije i prihvaćanja, odnosno prolazi sve faze žalovanja zbog toga što je najveći dio svog dosadašnjeg života provela bez oca. Čak i u trenucima kada joj on priredi nešto lijepo, poput kupovanja narukvice, Nika mu ne želi pokazati da joj se sviđa dar jer mu još uvijek zamjera odlazak.
U jednom se trenutku Nika pita: „Tko je on da mu pravim društvo? Ne dam mu priliku da čačka po mom životu, u kojem nije sudjelovao ni jednim mirkogramom pažnje i ljubavi. A to što je slao novac za mene, može objesiti mačku o rep. Gdje je bio kada sam operirala krajnike? Kada sam recitirala na državnom natjecanju? Kada sam slomila ključnu kost prvog dana osnovne? (…) Gdje je bio kada sam se od grmljavine skrivala u ormaru?“
Razdvajanje roditelja mijenja dječji svijet
Iako ova četrnaestogodišnjakinja pokazuje vrlo zrelo razmišljanje i s vremenom prihvaća nove osobe u svome životu, nije svoj djeci uvijek tako. Rastava nevjenčanih ili vjenčanih roditelja svakome djetetu predstavlja veliku promjenu, neovisno o njihovoj dobi. Moraju se prilagoditi novom načinu življenja, često praćenom financijskim problemima poput onih koje ima Nikina samohrana majka prije stupanja u novi brak, pa sve do prihvaćanja novih osoba koje odjednom ulaze u njihov život kao što su novi partneri roditelja i polubraća.
U takvoj je situaciji pristup roditelja od ključne važnosti za daljnji djetetov emocionalni razvoj. Nikina mama nikada se nije miješala u odnos svoje kćeri i njezina oca, niti joj ikada govorila loše o njemu, već je pustila da ona sama izgradi odnos s ocem. Uvijek je bezrezervno bila tu za nju i pružala joj toplinu, ljubav i sigurnost, što je rezultiralo odrastanjem njezine kćeri u hrabru, otvorenu i empatičnu tinejdžerku, a ujedno i u osobu koja je shvatila da njezina nova polusestra nije kriva za događaje iz prošlosti.
Ako se i sami nalazite u sličnoj situaciji ili poznajete koga takvog, vjerujem da će ova knjiga pomoći djetetu u prihvaćanju nove polubraće i prihvaćanju činjenice da i roditelji griješe. Vrijedi svake utrošene minute čitanja.
Knjigu možete nabaviti putem Abrakadabra internetske trgovine
