Čitajte s djecom – uronite u čudesni svijet priča Beatrix Potter
Petar Zecimir, zec Benjamin, Flopsi, Samuel Brk, patka Jasmina, mišica Mrvica, praščić Robinson i mačić Tom neki su od najpoznatijih likova jedne od najcjenjenijih britanskih književnica za djecu, Beatrix Potter. Iako su njezine priče nastajale tijekom prve polovice 19. stoljeća, ni danas nisu ništa manje popularne. Njezino imanje na kojem je stvarala većinu svojih djela godišnje posjeti više od 80 tisuća ljud, a postoji i tematski park s njezinim likovima, dok predmete s tim istim motivima možete naći duž cijele Velike Britanije. Prije nekoliko godina snimljen je i film "Miss Potter" o njezinom životu s Renée Zellweger u glavnoj ulozi, koji preporučam kao uvod u njezino stvaralaštvo.
Priroda kao nadahnuće za priče Ono što Helen Beatrix Potter izdvaja u moru dječjih autora jest tematska dosljednost životinjama engleske prirode. Svaka njezina priča nastala je kao posljedica vremena provedenog u predivnim engleskim pejzažima područja Lake District i okolice, kamo je još tijekom djetinjstva odlazila svakog ljeta sa svojom obitelji. Kako nije imala formalno obrazovanje, nego se školovala kod kuće uz pomoć guvernante, nije imala previše doticaja s drugom djecom. Ona i njezin mlađi brat provodili su sate i sate u igrama s brojnim kućnim ljubimcima, među kojima su bile i ptice, miševi i zečevi, čak i kada su boravili u gradu. Svog brata redovito je zabavljala izmišljenim pričama u kojima su protagonisti često bili njihovi ljubimci. Osim toga, guvernanta je primijetila njezin talent za crtanje pa je mala Beatrix imala privatne sate likovne umjetnosti, a obiteljski prijatelj svećenik Rewenly potaknuo ju je na pisanje.
Spoj slike i riječi Tako su počeli nastajati prvi crteži na kojima je nevjerojatnom vještinom dočarala svoje likove, a potom se ohrabrila da priče iz svoje glave prenese na papir. U njezinim su djelima slika i tekst podjednako važni, što je uočila i izdavačka kuća Frederick Warne & Co, koja joj je prva dala priliku da objavi svoja mala umjetnička djela. Kako je prije toga crtala i slikala samo za potrebe izdavanja i prodaje razglednica, izdavanje njezine prve knjige u 36. godini života činilo se kao ostvarenje sna. Prvotne crno-bijele skice zamijenjene su onima u boji te je prvo izdanje njezine "Priče o Petru Zecimiru" postiglo neočekivani uspjeh. U svemu tome najveća joj je podrška bio njezin izdavač Norman Warne. Između njih se rasplamsala obostrana ljubav te su dogovorene tajne zaruke koje njezina obitelj nije podupirala. Norman je umro svega mjesec dana nakon zaruka, što je Beatrix slomilo, ali i natjeralo da odseli iz roditeljskog doma. Zahvaljujući zaradi od knjiga, mogla je samostalno lagodno živjeti pa je kupila seosko imanje Hill Top na kojem su nastajala sva njezina kasnija djela. Riječ o njezinim djelima širila se i preko Atlantika, a svojim je brojnim obožavateljima često odgovarala na pisma i dodavala razne crteže. Kasnije se udala za poznanika iz djetinjstva, a nakon svoje smrti državi je ostavila nekoliko imanja koje je kupila s ciljem očuvanja autohtonosti engleskog sela.
Ono što sijemo, to ćemo i žeti Na HRT-u se prikazivala serija "Svijet Petra Zecimira i prijatelja", spoj animiranog i igranog. Uvod je prikazivao Beatrix kako slika na selu, a uslijed iznenadnog pljuska trči u svoju kuću i počinje pisati razne priče. Još su me tada zaokupili simpatični likovi engleskog sela i njihove avanture. Ono zbog čega su te priče i danas toliko privlačne djeci jest to što su zaista namijenjene stvarnoj djeci i što su bez iznimke svevremene. Svako dijete vrlo lako može zamisliti kako njegovim vrtom trčkara zec, kako nestašne vjeverice skupljaju lješnjake, kako patka Jasmina traži mjesto za izleći svoja jaja, kako praščić Blaž ide na sajam i slično. Antropomorfne životinje uhvaćene su nevjerojatno lakim potezima Beatrixinih kistova, a evociraju uhvaćeni trenutak, emociju i ekspresiju i to je ono što djeca prepoznaju. Iako su neki zamjerali Beatrix da je u svojim pričama previše stroga pa je, primjerice, Petar ostao bez večere nakon svojih nepodopština, mačak Tom dobio batine nakon što je izgubio odjeću, a Cico Cupkalo bio kažnjen padom u veliku rupu zbog svoje lakomosti, nema sumnje da su upravo to najvažnije poruke koje je Beatrix mogla prenijeti djeci. O kojoj je god priči riječ i kako god ona završava, uvijek se iz nje može izvući poruka da ćemo žeti onako kako smo i sijali. Ipak, sve je to predočeno bez previše moraliziranja i umotano u zanimljive avanture likova, a upravo je to način na koji djeca mogu najviše naučiti. Priče su kratke pa su primjerene već za vrlo ranu dob, dakako, uz roditeljsko čitanje. Već danas možete posjesti dijete u svoje krilo i pročitati mu barem jednu priču za laku noć. Sve ove priče prevedene na hrvatski jezik sakupljene su u jednu knjigu u izdanju Mozaik knjige uz sve originalne ilustracije Beatrix Potter.
Tatjana Barat
