Čitajte s djecom: Uloga roditelja određuje dječju ljubav prema čitanju
Ljubav prema čitanju započinje još u djetinjstvu, a pritom roditelji imaju veliku ulogu u tome. Dakako da će se dijete i u vrtiću i u školi sresti s brojnim književno-umjetničkim tekstovima uz pomoć odgajatelja, učitelja i profesora, no teško da će se ljubav prema čitanju održati i kada nas stisnu životne tegobe ako nemamo dobar uzor. Često tek u kasnijoj životnoj dobi shvatimo koliko su roditelji utjecali na nas, bilo pozitivno ili negativno. William Glasser, američki psihijatar, autor realitetne terapije, teorije izbora i teze da svaki učenik može uspjeti s pravim pristupom odgajanju i obrazovanju, bio je mišljenja da djeca iznimno vole čitati knjige kada tek ulaze u svijet slova i tekstova, no da bi se to zadržalo, potrebno je njegovati radost čitanja. I čini se da je to uistinu tako barem do kretanja u peti razred kada se polako gubi interes za čitanje, a popisi lektire postaju nešto zahtjevniji. Stvarnost je takva da se popisi lektire već nekoliko godina nisu mijenjali i da na njih ne ulaze tako lako novi naslovi, kolika god bila njihova umjetnička vrijednost. Primjerice, bile su potrebne godine i godine da "Harry Potter" postane dio čitanki i dio izbornog popisa lektire. U višim razredima osnovne škole u pravilu se čita devet lektirnih naslova kroz nastavnu godinu, s time da su tri određena naslova obavezna za sve škole u Hrvatskoj, dok ostalih šest mogu izabrati učitelji zajedno s učenicima. Dakako, s već postojećeg popisa od dvadesetak naslova prilagođenih razvojnoj dobi učenika.
Djeca vole čitati, samo ih treba usmjeriti i zainteresirati ih za knjigu Tijekom svog rada u školi upoznala sam učenike koji su prema lektiri imali veliki otpor, ali su zato uživali u knjigama po svome izboru i gutali naslove možda čak i na prvi pogled prezahtjevne za njih. Zato smo moja tadašnja mentorica i ja promijenile pristup lektiri i nastojale je učiniti što zabavnijom i privlačnijom učenicima. Bilo je tu druženja na dekici na podu učionice, stvaranja čitateljskih putovnica, održavanja javnih govora o pročitanoj knjizi prema izboru, druženja s književnicima, pisanja pisama likovima romana, izrade stripova prema književnom predlošku i slično. Nikad se sat lektire nije svodio samo na suhoparni razgovor o djelu. Čini se da je to uspjelo privući učeničku pozornost, a neki od njih su s veseljem o tome govorili i svojim roditeljima te nam ispričali kako se sjećaju svojih prvih slikovnica koje su im čitale bake, djedovi, tete i stričevi, no prije svega mame i tate. Upravo je uloga roditelja ključna u tome da bi se zadržao interes za čitanje knjiga, a tome će nastojati pripomoći i ova rubrika naslova "Čitajte s djecom“. Dakako, pritom ne mislimo na to da ćete čitati lektiru umjesto svoje djece, jer se tome oštro protivimo, nego da ćete zajedno s njima uranjati u nove svijetove knjiga, razgovarati s njima o postupcima likova, ukazivati na odgojne elemente i slično. Zašto se ne biste dogovorili sa svojim djetetom da oboje pročitate knjigu, a potom razgovarate o njoj? Dijete će tako ujedno biti puno spremnije za sat lektire, a vi ćete imati uvid u ono što vaše dijete čita i kako razmišlja o određenoj temi. S obzirom da je lektira samo jedan aspekt čitanja, a police knjižara i knjižnica nude i brojne odlične naslove koji nisu nužno dio propisanog popisa, u ovoj ćemo rubrici predlagati sve što smatramo vrijednim čitanja, a ne samo lektiru. Uz svaku ćemo preporuku istaknuti ono najvažnije za dječje razumijevanje teksta te vam dati smjernice kako dijete zaintrigirati za određeni naslov. Veselimo se druženju i zajedničkom istraživanju dječjih svjetova.
Tatjana Barat
