Čitajte s djecom - Terry Pratchett: "Šešir pun neba"

Ako je vaše dijete ljubitelj magije kakvu pružaju djela poput "Harryja Pottera", a istodobno zaljubljenik u vile, prirodu i vještice, kao i djela koja pružaju životne lekcije poput "Malog princa", ne dvojite ni trenutka o ovoj knjizi. Spoj narodne književnosti, tegoba odrastanja i spomenute vještičje magije prikovat će uz  stranice romana "Šešir pun neba" Terryja Pratchetta svako dijete od 10 do 12 godina, a i mi stariji možemo mnogo naučiti.

Terry Pratchett počeo pisati u tinejdžerskoj dobi Engleskog književnika Terryja Paratchetta (1948.- 2015.) smatra se jednim od najvažnijih suvremenih pisaca engleskog govornog područja, čiji su romani doživjeli filmske i scenske obrade. Dobitnik je niza nagrada, među kojima se ističe medalja Carnegie, te je za svoj doprinos književnosti odlikovan viteškom titulom Reda Britanskog Carstva. Da je već vrlo rano prepoznao u sebi talent za pisanje, dokazuje i to što mu je prva priča bila objavljenja kada je imao svega 15 godina, a od honorara koji je primio za to, kupio je rabljeni pisaći stroj. U odrasloj dobi godinama je radio kao novinar i do savršenstva izbrusio svoj talent za pisanje, a 1971. objavio je svoju prvu knjigu, humorističan fantastični roman "The Carpet People". Od 1987. u potpunosti se posvetio pisanju knjiga i napisao 50 romana (da, dobro ste pročitali) o Svijetu Diska od kojih su četiri namijenjena djeci. Jedan od njih je i "Šešir pun neba". Izvan toga napisao je i sjajni roman "Good Omens" s Neilom Gaimanom 1990., koji godinama nije silazio s ljestvice najprodavanijih knjiga, a jednako je bilo i s njegovim romanom "Nation". Do sada su njegova djela prevedena na 36 jezika i prodana u više od 70 milijuna primjeraka, a kada pročitate barem jedan njegov roman, bit će vam jasno i zašto.

Jedanaestogodišnjakinja u potrazi za svojim moćima "Šešir pun neba", nedavno objavljen u izdanju Lumena, drugi je dio priče o 11-godišnjoj djevojčici Tiffany koja živi na Svijetu diska, svijetu koji nije toliko različiti od našeg, ali se nalazi na ravnoj ploči na leđima slona te u njemu osim ljudi obitavaju i vilenjaci, čarobnjaci, patuljci, vještice i brojni drugi. Tiffany je u prvom dijelu sasvim slučajno, ni sama ne znajući kako, pobijedila vilinsku kraljicu zbog čega je dobila šešir koji je bio nevidljiv drugima, no njoj vrlo vrijedan. U trenutku kada je susrećemo u ovoj drugoj knjizi, Tiffany ima 11 godina te je vrijeme da ode iz roditeljskog doma i uči vještičarenje kod gospođe Jakoja. Iako u početku nije ni najmanje impresionirana time jer nema magije i čarolija, već samo pomaže seljacima u liječenju njihovih bolesti, uskoro se sve mijenja jer u Tiffany ulazi tzv. rojilo, podmuklo bestjelesno biće koje u potpunosti mijenja njezinu osobnost. Nac Mac Feeglei, mala crvenokosa humoristična stvorenja plave kože visoka 15 cm, kreću u njezini spašavanje kako bi vratili svoju tzv. babuskaru, kako je oni zovu, koja im je veoma prirasla srcu.

Spoj narodne književnosti, magije i preispitivanja samog sebe Osim magije i elemenata narodne književnosti koji se mogu prepoznati u vješticama, njihovim okupljanjima i kušnjama, te i Nac Mac Feeglei, a ono što ovo djelo čini toliko posebnim jest i virtuozna karakterizacija likova. Tiffany je okarakterizirana vrlo slojevito, kao prava djevojčica od krvi i mesa koja ima i dobre i loše strane, koja se ponekad bori sama sa sobom kako bi napredovala na svome putu i koja, u konačnici, uči kako nadvladati tamnu stranu koju svi mi imamo. Nije idealizirana i baš se zato svako dijete može poistovjetiti s njome. Ima svoje strahove, svoje dileme, svoje rituale, svoje preokupacije i jednostavno uči kako se nositi sa svime što joj se nađe na putu.

"Kad se previše bojiš da ćeš skrenuti na krivi put, nećeš nikamo stići" U njezinoj je priči iskorišten dobro poznat motiv odlaska od kuće, najčešće korišten u tzv. bildungsromanu, kojim se prikazuje put odrastanja i učenja o samome sebi. Iako joj je teško napustiti svoj Krš, sve ono što je proživjela na svome putu čini je snažnijom nego ikada prije. Prihvaća svoje vještičje sposobnosti naslijeđene od bake Cuke, no istodobno se ne želi razmetati njima. Zato na kraju romana, unatoč svim svojim uspjesima, ne želi nositi razmetljivi vještičji šešir, već šešir pun neba, sastavljen od zvijezda, vjetra i magije, vidljiv samo njoj. Na svome putu Tiffany preispituje svoje odluke, pita se što je učinila ona sama, a što spomenuto rojilo u njoj. Shvaća da mora otići od kuće kako bi mogla učiti i napredovati, kao što i shvaća da svako njezino djelo sa sobom nosi posljedice koje, htjeli mi to ili ne, trebamo prihvatiti i pokušati ispraviti ono loše što smo možda napravili. Riječ je o iznimno zreloj jedanaestogodišnjakinji koja sve nas može poučiti važnim životnim lekcijama, posebno u trenucima kada se bojimo napraviti sljedeći korak za koji dobro znamo da nam može koristiti. Na koncu Tiffany kaže: "Zašto odlaziš? Da se možeš vratiti. Da možeš novim očima i novim bojama vidjeti mjesto odakle si došla. Kad se vratiš tamo gdje si započela, to nije isto kao da nikad nisi otišla." 

Tatjana Barat