Čitajte s djecom: Milana Vuković Runjić: "Vladimir i Matilda"
Priča o samohranom ocu čarobnjaku i njegovoj kćeri ovijena u staroslavensku mitologiju
Sklad stvarnih životnih situacija, izazova djetinjstva i roditeljstva, magije, staroslavenske mitologije i ilustracija uz dašak suvremenosti najbolji je opis knjige za djecu hrvatske književnice Milane Vuković Runjić kojoj je ovo prvi izlet u područje dječje književnosti.
Milana Vuković Runjić poznata je svim strastvenim knjigoljupcima kao književnica koja iza sebe ima više od dvadesetak objavljenih naslova, vlastitu izdavačku kuću i knjižaru u samom centru Zagreba. Magistrirala je književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, radila kao kolumnistica, urednica, voditeljica škole kreativnog pisanja, a za svoj spisateljski opus primila je i dva iznimna priznanja. Jedno od njih je uvrštavanje pjesma u antologiju hrvatske ratne lirike "U ovom strašnom času", a druga je nagrada Kiklop za urednički rad u nakladi Vuković&Runjić. Često u svojim djelima unatrag nekoliko godina poseže za elementima mitologije i hrvatske baštine, a jednako je bilo i s njezinom prvom knjigom za djecu. Mnogi su mišljenja da je pisanje za djecu najteže jer će ona iskreno i bez kalkulacija procijeniti što im se sviđa, a što ne, no čini se da je Milana svojim iskorakom u dječju književnost zaista uspjela u tome. Možda tajna leži i u tome što je fantastična priča "Vladimir i Matilda" nastala kao rezultat njezinih izmaštanih priča kćeri Antoniji, kojoj je knjiga i posvećena.
Samohrani otac čarobnjak u izazovima roditeljstva Odmah nakon što otvorite knjigu, jasno vam je da vas čeka čarobna avantura. Vladimir i petogodišnja djevojčica Matilda živjeli su u platani na kraju grada. Svoju zelenu kosu prali su zelenim šamponom kupljenim kod frizera za vještice i čarobnjake, u kutu sobe rasle su im zelene čokolade, a Matilda je potajice čarobnim štapićem uvijek oživljavala svoje lutke za čajanke. No, ni tekovine 21. stoljeća nisu im bile strane pa su tako imali televizor ravnog ekrana umjesto čarobne kugle, a Matilda i vlastiti pametni mobitel. Preko puta njih živjele su pak "normalne" djevojčica Antonija i njezina majka. Matilda je htjela baš poput Antonije imati normalnu boju kose, ići u vrtić i, više od svega, imati mamu. Naime, zbog prevare čarobnjaka Mora, Matildina mama Vesna već neko vrijeme ne živi s njima. Mor ju je pretvorio u staru vješticu i izbrisao joj pamćenje… Sada Vladimir nastoji poduzeti sve da vrati Vesnu u njihov dom i donese proljeće svim ljudima, a na putu potrage pridružit će mu se i Matilda, Antonija i patuljak Robert.
Dašak magije i staroslavenske mitologije Djelo ima sve potrebne elemente za uspješnu priču, a magični dodir i nestvarna bića ono su što će svako dijete prikovati uz ove stranice. Velik doprinos toj magiji dala je i Smiljana Čoh koja je maestralno ilustrirala knjigu nježnim, pastelnim tonovima. Što se pak tiče same Vuković Runjić. vrlo je uspješno spojila svakodnevni život s avanturom i staroslavenskom mitologijom. Naime, djelo uvelike asocira na pučke bajke i predaje u kojima gotovo nikada ne izostaje borba dobra i zla, odnosno u ovom slučaju zelenog i crnog čarobnjaka. Tu su i nezaobilazne vještice te imena poput Vesne koja je staroslavenska božica proljeća, dok ime crnog čarobnjaka Mora ima poveznicu s Moranom, proračunatom i hladnom božicom zime, ali i tzv. morama koje su, prema predajama, mogle mijenjati oblike, ulaziti kamo su god htjele te noću napadati djecu kada bi spavala.
Što je to "normalno"? No, ono što je najvažnije u ovoj knjizi jest poruka koju ona nosi. Ne postoji mnogo knjiga za djecu u kojima je jedan od glavnih likova samohrani otac koji se svim silama trudi odgojiti svoju djevojčicu u poštenu osobu koja u životu neće tražiti prečace poput čarobnih štapića, nego će uvijek odabrati teži, ali pravi put. Osim toga, ovo je ujedno i knjiga koja već predškolskoj djeci može objasniti da postoje različite vrste obitelji. Jednako je i sa željom za uklapanje u društvo koja je iskazana kroz Matildin lik. Upravo ti elementi mogu biti odličan povod za razgovor s vašim djetetom nakon čitanja ove knjige. Porazgovarajte s njime o različitostima koje nas okružuju. Osvrnite se na različite rase, različite vrste obitelji, različite pristupe odgoju i stvarima koje volimo. Na kraju krajeva, nitko nema pravo reći nam što je "normalno", a što nije. Poučite dijete tome da uvijek bude autentično te vjerno sebi i svojim odabirima. Okolina koja će nešto proglasiti "normalnim" ili "nenormalnim" ionako ne živi u našim cipelama.
Tatjana Barat
