Čitajte s djecom: Lyman Frank Baum: "Čarobnjak iz Oza"

Gotovo da i ne postoji osoba koja se ne sjeća vesele družine sastavljene od djevojčice Dorothy, njezinog psića Tota, Strašila, Limenog Drvosječe i Lava koja putuje prema Smaragdnom Gradu kako bi od velikog čarobnjaka Oza zatražila pomoć. Kada sam uronila u iščitavanje ove knjige, po prvi puta nakon dvadeset godina, kao da sam se vratila u školsku klupu trećeg razreda osnovne škole. Preda mnom su se stvorile slike Dorothynih cipelica, Zle Zapadne vještice i zelenila Smaragdnog Grada. Jedina je razlika bila u tome što sam sada ovu modernu bajku doživjela na sasvim nov način i shvatila zašto već više od stotinu godina ne silazi s ljestvica najboljih književnih djela svih vremena.

Baumovo djelo zaživjelo je na filmskom platnu i kazališnim daskama Lyman Frank Baum bio je američki književnik i novinar koji je više od svega volio pričati priče. Kada je osmišljavao prve priče, nije mogao ni slutiti da će njegov „Čarobnjak iz Oza“ postati jedno od najčitanijih djela svih vremena, prevedeno na gotovo sve svjetske jezike. Svom je najpoznatijem djelu pristupao vrlo temeljito i inovativno, smatrajući da je vrijeme da se odmakne od ustaljenih normi bajki kakve su u njegovo doba pisala braća Grimm. Kako sam kaže u predgovoru svoje knjige, smatrao je da novije vrijeme traži neke nove čudesne priče koje će razveseljavati djecu i u kojima neće biti duhova, vila niti bilo kojih drugih strašnih događaja. Htio je zabaviti djecu te u njoj cijelo vrijeme zadržati radost, a izostaviti tugu. To mu je i uspjelo, a  „Čarobnjak iz Oza“ postao je još popularniji kada je glumica Judy Garland utjelovila Dorothy na filmskom platnu davne 1939. Danas postoji bezbroj verzija njegovih animiranih i kazališnih izvedbi, a upravo je to ono što je autor prvotno i htio – postaviti svoje djelo na film i u kazalište. Nakon „Oza“ napisao je još pregršt drugih djela pa njegov pozamašni književni opus čine 55 romana, 83 kratke priče i 200 pjesama.

Likovi moderne bajke kreću u potragu za onime što najviše žele Najupamćeniji je ipak ostao po svome „Ozu“. Riječ je o modernoj bajci koja na emocionalno uvjerljiv i originalan način dočarava pustolovinu djevojčice Dorothy iz Kansasa i njezinih suputnika. Sve započinje vihorom koji kuću Dorothyne tete i tetka s kojima je živjela diže u zrak te ju sa psićem Totom šalje u čudesnu zemlju u kojoj susreće Strašilo, Limenog Drvosječu i Lava. Svaki od njih nezadovoljan je nekim aspektom svog života. Strašilo svom snagom želi biti pametno, Limeni Drvosječa koji je nekada bio čovjek ponovno želi imati srce, a Lavu je najveća želja biti hrabar. S druge strane, Dorothy samo želi natrag kući svojoj obitelji. Uz pomoć neobičnih bića koje susreću dobivaju ideju da će se sve njihove želje ispuniti dođu li do velikog čarobnjaka Oza i ljubazno ga zamole za pomoć. Vesela družina zajedno nadilazi sve prepreke i stiže do Oza, no ono što ih je tamo dočekalo, jako ih je zabrinulo. Naime, ispostavilo se da je Oz samo obični čovjek koji je druge uvjerio u svoje nadljudske sposobnosti, pa čak i njih kada im je obećao da će im ispuniti sve želje ubiju li Zlu Zapadnu Vješticu. Kako je jasno da on nakon izvršenog zadatka ne može Strašilu dati mozak, Lavu hrabrost, Limenom Drvosječi srce, a Dorothy vratiti kući, prisiljen je improvizirati. Međutim, svojom lukavom idejom potvrđuje da posjet njemu nije ni bio potreban.

Sve ono što nam treba, već se nalazi u nama Već i prije nego su dobili ono što su htjeli, ili su barem tako mislili, svi su likovi pokazivali one karakteristike za koje su bili uvjereni da im nedostaju. Iako je vjerovalo da nije nimalo pametno, Strašilo je svejedno uvijek predlagalo dobre ideje koje su družinu često vraćale na pravi put, Lav je isto tako pokazivao hrabrost, Limeni Drvosječa osjećajnost, a Dorothy je cijelo vrijeme imala na nogama cipelice za koje nije znala da je mogu vratiti kući. Upravo je taj element onaj najvažniji u cijeloj bajci i na to svakako svome djetetu trebate skrenuti pažnju. Sve ono što želimo i sve ono što nam treba, već se nalazi u nama, samo moramo to pronaći. Najbolji način za to je neprestani trud, ulaganje u sebe i uvijek nanovo korištenje vlastitih potencijala. Naši se likovi nisu nikada zaustavljali i vjerovali da će netko drugi riješiti ono što je bila njihova zadaća, a tom se idejom moramo voditi i sami želimo li se razvijati i uživati u najboljoj verziji sebe. Osim toga, Ingrid Divković, mlada riječka književnica i meni jedna od najdražih, kaže da se život događa tek onda kada se krećemo. Nitko neće umjesto nas odigrati naše bitke, nositi se s našim porazima, pa ni slaviti zasluženu vlastitu pobjedu koliko mi sami. Nastojte to osvijestiti kod svoje djece, naučite ih razmišljati vlastitom glavom i moći ćete gledati kako se razvijaju u marljive i uporne mlade ljude koji će uvijek znati kako koristiti ono što im je priroda već dala. Neka vam ovi simpatični junaci budu putokaz u tome.

Tatjana Barat