Čitajte s djecom: Lewis Carroll – "Alisa u Zemlji Čudesa"

Čudesne slike, mašta, san, igra… To su prve asocijacije na priču koja je proslavila Lewisa Carrola. Dakako, riječ je o Alisi i njezinom izmaštanom svijetu u koji je dospjela padom kroz zečju rupu. Sve što je slijedilo zaokuplja pozornost književnih teoretičara još od davne 1865. kada je knjiga ugledala svjetlo dana. Zbog Alice Liddell nastao je fantastični svijet Zemlje Čudesa Biografija Lewisa Carola (pravog imena Charles Lutwidge Dodgson) zaista je osebujna. Osim što je bio matematičar i znanstvenik koji je predavao na prestižnom  Sveučilištu Oxford, Carroll je izrađivao igračke, osmislio svoje lutkarsko kazalište, bavio se fotografijom, pokrenuo nekoliko obiteljskih časopisa i ilustrirao predivne prizore iz svoje mašte. I kao ozbiljan znanstvenik zadržao je dijete u sebi, a posebno mu je zadovoljstvo pričinjalo pričanje priča. Prijateljevao je s djecom dekana Oxforda, a jedna od njih zvala se Alice. Ona ga je zamolila da napiše priču samo za nju i tako je nastalo jedno od najpoznatijih djela dječje književnosti svih vremena. U hrvatskim se školama "Alisa u Zemlji Čudesa" čita kao dio lektire u četvrtom razredu osnovne škole, no svakako zahtijeva dodatno pojašnjenje za približavanje djetetu. Riječ je o  tzv. fantastičnoj umjetničkoj priči koja je kroz godine stekla status dječjeg klasika. Slike temeljene na razgovoru i igri pokretač su radnje Sve počinje kada Alisa usred sparnog ljetnog dana sjedi sa sestrom na livadi. Dosađuje se dok sestra čita knjigu za koju se Alisa pita kakva je korist od nje „kada u njoj nema ni slika ni razgovora“. I upravo su slike i razgovor ono na čemu je osmišljen cijeli daljnji sadržaj priče. Slike Alisinih avantura nakon pada u zečju rupu i ganjanja Bijelog Zeca velikom se brzinom nižu jedna za drugom: od naglog mijenjanja visine, plivanja u jezeru vlastitih suza, druženja sa šumskim životinjama, dolaska u kuću Bijelog Zeca, upoznavanja Mačke Koja Je Pojela Kanarinca, čajanke s Klobučarom i Ožujskim Zecom pa sve do igranja kriketa plamencima i ježevima na Kraljičinom kriketištu te svjedočenja u sudnici. Ne postoji jasno zacrtana radnja i nikada ne znamo gdje će Alisa završiti, hoće li se opet povećati ili smanjiti na svega desetak centimetara, no upravo je to ono što male čitatelje drži prikovanima za knjigu. Ono što je konstanta jest promjena, ne samo izmjena spomenutih slika, nego i Alisina osobna promjena. Na početku priče Alisa je vrlo znatiželjna djevojčica koja je, doduše, vrlo nesigurna u sebe. Sama sebi pokušava dijeliti savjete u obliku monologa, no nikada nije sigurna postupa li ispravno, da bi na kraju priče postala snažna, odlučna i strpljivija, a sve to kroz interakciju s likovima koje upoznaje. Taj segment može biti odlična podloga za razgovor s vašom djecom. Razgovarajte o tome pamte li neku osobu ili  događaj koji ih je na neki način promijenio ili iz kojeg su izvukli dobru pouku. Upitajte ih koliko im znače tuđi ili vlastiti savjeti te kako bi oni reagirali da su se našli na Alisinom mjestu. Kako bi postupili u razgovoru sa životinjama kada bi one doista mogle govoriti ili kako, primjerice, zamišljaju sebe i svog kućnog ljubimca u sličnoj pustolovini? Dok će djeca bez problema uživati u Carrollovom izmaštanom svijetu podsvjesnog i prepoznati sve osjećaje kroz koje i sami prolaze, što je ujedno i temeljni smisao priče, ono što im obično predstavlja problem jest jezik za koji se može reći da je zasebni lik. Na brojnim mjestima u priči riječ je o tzv. nonsensu, odnosno igri riječima u kojoj rečenice često na prvi pogled nemaju smisla. No, kako na kraju shvaćamo da su sve pustolovine bile dio Alisinog sna, cijela priča ponovno dobiva određeni smisao. Snovi su satkani od naše podsvijesti pa često izražavaju ono što želimo ili čega se bojimo iako nam se često ne čine logičnima. Zato porazgovarajte s djecom o njihovim snovima. Neka vam ispričaju jedan svoj san nalik Alisinom i kako su se osjećali kada su se probudli i shvatili da to nije bila realnost. Brojni teoretičari još se i danas spore oko pojedinih elemenata shvaćanja Carrollovog remek-djela, posebno spomenutog nonsensa, no jedno je sigurno: svako dijete koje uđe u Alisin svijet postat će bogatije za nove pustolovine koje će pamtiti cijeloga života. 

Tatjana Barat