Čitajte s djecom: Antoine de Saint Exupéry – "Mali princ"

"Mali princ" jedna je od onih knjiga kojima se uvijek vraćam i koju imam u čak nekoliko primjeraka na svojim policama. To je knjiga koja savršeno spaja djecu i odrasle, odnosno koja briše granicu između dječje književnosti i književnosti za odrasle. Iako je namijenjena čitanju u osmom razredu kao dio lektirnog popisa prema Nastavnom planu i programu za osnovnu školu, može se čitati i nešto ranije, a svakako će se pravi zaljubljenici u književnost njoj vraćati i nakon izlaska iz školskih klupa. Riječ je o djelu tzv. fantastične književnosti koje gradi irealan svijet na podlozi realnog svijeta, a sve to umotano u priču o susretu avijatičara i zlatokosog dječaka u bespućima pustinje. Knjiga nastala davne 1943. godine i danas je vrlo aktualna kroz svoju kritiku društva i upozoravanje na prave životne vrijednosti, a upravo je to ono što potiče odrasle na čitanje ovog bezvremenskog djela. S druge strane, djeca će u njemu pronaći zanimljive bajkovite elemente lisice, zmije i ruže koje govore te osebujne likove vladara, oholice, pijanca, poslovnog čovjeka, zempljopisca i pripaljivača svjetiljki koji svaki žive na svome planetu. Kroz epizode koje bi mogle funkcionirati i kao zasebne crtice stvara se slika svijeta koja je moguća jedino kada se skinu okovi osjetila i praktičnog uma, a kada se prigrli magično. I u tome je najveća ljepota Exupéryjevog djela.

Razgovaraje s djetetom o porukama kojima obiluje Exuperyjev tekst Želite li svoje dijete po prvi put upoznati „Malim princem“ ili pak znate da se to trenutno nalazi na njegovom popisu čitanja školske lektire, skrenite mu pozornost na nekoliko elemenata. Prije svega, upozorite ga na fantastične elemente kojima ova knjiga obiluje, počevši od personifikacije lisice, ruže i zmije pa sve do mogućnosti da se avijatičaru uopće javlja mali princ u pustinji. Obitavanje ljudi na zasebnim planetima diljem galaksije još je jedna idealna tema za raspravu. Razgovarajte s njime o tome može li osoba zaista živjeti sama na svome planetu ili pak joj je ipak potrebna blizina drugih ljudi za sretniji i ispunjeniji život. Zajedno se možete prisjetiti i priče „Pale sam na svijetu“, ali i razgovarati o tome što je potrebno za uspješan suživot ljudi. Dio u kojem lisica govori o pripitomljavanju možete aplicirati na odnose s prijateljima, ali i na kućne ljubimce. Lisica kaže: „Ja sam za tebe samo lisica nalik na tisuću drugih lisica. Ali ako me pripitomiš, postalo bismo potrebni jedno drugome. Ti bi za mene bio jedinstven na svijetu. Ja ću za tebe biti jedinstvena na svijetu.“ Porazgovarajte s djetetom o tome koliko je njegov prijatelj njemu važan i poseban među hrpom drugih dječaka i djevojčica ili koliko je njegov kućni ljubimac utjecao na njegov život. Možda će vas i iznenaditi odgovori koje djeca mogu ponuditi. Posljednji, no ništa manje važan jest razgovor o doživljavanju odraslih. Exupéry u jednom trenutku kaže: "Mogao bih postati kao odrasli koje zanimaju samo brojke“ i to je pomisao koja ga užasava. Neminovno je da će i vaše dijete jednom odrasti, no već je i tijekom odrastanja važno da shvati kako i u kasnijoj životnoj dobi može zadržati ono nešto dječje u sebi. Upitajte ga kako doživljava odrasle i kako vidi sebe kao odraslu osobu. Neka vam ispriča svoju viziju budućnosti. Ne samo što ćete na ovakav način detaljnije proniknuti u srž „Malog princa“, nego ćete i sa svojim djetetom početi graditi svoj svijet uranjanja u književna djela. Neka to bude samo vaš ritual.

Tatjana Barat