Branko Matijašević: "Baš svatko može uživati u nekoj knjizi"

Za Čitaj knjigu piše Tatjana Barat U javnosti je poznat kao "guru za kulturu", što je njemu urnebesno, piše književne preporuke za vodeće hrvatske medije, zanima ga sve od stvaranja, proizvodnje, plasiranja i promocija knjiga, pa do njihovog utjecaja na mainstream kulturu. Kako sam kaže, najviše voli kada netko doslovno podivlja od sreće čitajući neku knjigu te čvrsto vjeruje u to da za uživanje u nekoj knjizi nije nužno visoko obrazovanje. Od književnog elitizma bježi kao vrag od tamjana, a svojim čitateljima uvijek preporučuje samo one knjige za koje smatra da će ih uistinu zanimati. Njegov stan krasi impresivna biblioteka koju redovito nadopunjuje na Amazonu, dok antikvarijate ostavlja u prošlosti. Htio on to priznati ili ne, njegova prisutnost u medijima i njegov rad vezan uz književnost pomažu u razbijanju predrasuda (balkanskog) društva da muškarci ne čitaju. Strast kojom govori o knjigama i njegov jedinstveni pristup svemu vezanom uz književnost naprosto su zarazni. Teško da ćete kao poznavatelj književnosti ili naprosto knjigoljubac moći ne se oduševiti nekime tko kaže da su knjige ekstenzija njega u svijetu. Dakako, riječ je o Branku Matijaševiću. Imali smo priliku porazgovarati s njime o fenomenu mainstream književnosti, o tome zašto je prestao čitati klasike, što misli o mnogima ne baš dragom Miljenku Jergoviću, zašto ljubav prema čitanju ne povezuje s pameću, vidi li sebe kao predvodnika trendova, zašto vjeruje da nijedno istraživanje o čitanju u Hrvatskoj nema veze sa stvarnošću i drugim temama. Zavirite u njegov najnoviji video uradak na temu knjiga: https://www.facebook.com/miss7.hr/videos/10155238252339735/ Upozoravamo da ćete nakon ovog još više zavoljeti knjige. ;) Tatjana: Kako odlučujete što ćete preporučiti čitateljima? Preporučujete li uvijek samo ono što Vam se istinski sviđa i odbijate preporučiti nešto što je možda svjetski hit, ali ga Vi ne smatrate takvim ili? Branko: Prvo, preporučujem samo knjige za koje smatram da će ih ljudi uistinu htjeti pročitati. Ako je meni neka knjiga nevjerojatno dobra, a istovremeno mislim da neće zanimati čitatelje članka, tada je izostavljam bez imalo grižnje savjesti. Ne podnosim nametanje svog ukusa. Informacije pokušavam plasirati na način na koji će ih čitatelji preporuke stvarno uspjeti usvojiti. Drugo, preporučujem uglavnom „komercijalne“ knjige. Istinski me ne zanima kultura u smislu elitizma i profinjenosti. To ne poštujem. Smatram da svatko može uživati u nekoj knjizi te da je samo to bitno – spajanje čitatelja i knjige. Za mene je jedino bitno da netko uživa u čitanju knjige, potpuno nevažno koje. T: Odakle Vaša strast prema čitanju? B: Vrlo često razmišljam o tome. Najčešće dolazim do zaključka da je to neki poremećaj koji je autonoman, a ja sam samo njegova fizička manifestacija. (smije se) Mislim da ne treba previše razmišljati odakle strast za nečim dolazi, ali da, svakako treba puno razmišljati o tome gdje se u nama nalazi vatra te, kad je pronađemo, nadolijevati na nju litre i litre benzina. Neka se pretvori u plamen koji konzumira sve pred sobom. Ako ne gori, nešto nije kako treba. T: Razbijate predrasude da muškarci ne čitaju. Odakle uopće takva fama u javnosti da knjige i muškarci ne idu zajedno? Poznajem ih dosta koji itekako čitaju. B: Sve je to povezano s ulogama koje spolovi u društvu sami sebi nameću. Mislim da uopće nije bitno čita li netko ili ne. Ako ga zanima nešto drugo, izvrsno! Previše se čitanje povezuje s pameću, obrazovanjem i onda na kraju dobijete glavonje koji nemaju veze sa stvarnošću, osušene ljude koji žive u prašini svog duha. Najčešća percepcija muškarca koji čita je nekakva kultiviranost. Mene više inspirira ljubav prema čitanju kakvu je opisao Jack London u knjizi Martin Eden. Kada muškarac postaje kultiviran, bojim se da gubi puno, previše. Zato se možda mnogi muškarci i boje izložiti knjigama. T: Mišljenje mnogih žena koje vole čitati jest da su načitani muškarci iznimno privlačni te da je raspravljanje s partnerom o književnim naslovima jedna od boljih zajedničkih aktivnosti. Što mislite o tome? B: Čitanje može puno pomoći u šarmiranju suprotnog spola, ali ako pomislite da ste pametni, ostat ćete sami ili zaglibiti u nekoj nesretnoj vezi. Treba hraniti duh, naravno, ali knjige sa sobom nose jedan opasan teret. Ljudi se odvoje od svojih misli i osjećaja te je to realna opasnost čitanja i traženja sebe izvan sebe. Da se vratim na pitanje. Ako se čitanju pristupa na ispravan način, kao komunikaciji čitatelja i teksta, tada se to vrlo često prenosi i u komunikaciju među ljudima, otvarajući nove moćnosti, teme i kutove gledanja. Kada se poistovjetite s nekim likom iz knjige, lakše vam je razumjeti svog sugovornika. T: Što najviše volite čitati? B: U životu ima raznih faza izbora štiva, barem kod mene. Nekada su to bile knjige kojima pokušavam riješiti praktičan problem. Pa klasici kojima sam se šopao preko svake mjere, sve dok se nisam u potpunosti izdeprimirao i izgubio volju za životom. Ipak, najviše volim čitati knjige koje u meni izazivaju najveću količinu sreće u tom trenutku. Osjećam li knjigu, čujem li glas pisca, otvaraju li se u meni novi vidici, pleše li moja mašta obavijena velom svijeta iz knjige? Umjetnost me zanima u svim oblicima: knjige, glazba, filmovi. Ovisno o trenutku izabirem medij, a unutar njega ovo što stvara najviše odjeka u nutrini. Bježim glavom bez obzira od bilo kojeg teksta koji mi ne odgovara u potpunosti. U posljednje vrijeme puno pozornosti posvećujem fenomenu Miljenka Jergovića i pitam se zašto njega nitko ne čita s uživanjem. To me navelo da potražim odgovore u raznim knjigama koje do sada nisam imao namjeru pročitati. Znatiželja mi govori koju knjigu da uzmem u ruke. T: Nazivaju vas "guruem za kulturu". Laska li Vam to? B: To je apsolutno urnebesno! Ja se cijelo vrijeme borim protiv kulture kakva se propagira u medijima. Velike riječi, knjige koje nitko ne čita, izbor autora samo zbog sredstava iz EU ili zbog mogućnosti prodaje Ministarstvu – to nije nikakva kultura. Kultura je nešto pozitivno, nešto što u sebi sadrži širenje, život i kretanje prema naprijed. Kako „kulturna“ djela doprinose razvoju duha ako ih nitko ne želi blizu sebe? Mladi ljudi bježe od kulture i u tome ih razumijem. Kada čitate neku učenu kritiku knjige, a relativno ste normalan čovjek, gotovo sigurno će vam kroz glavu proći misli ovoga tipa: „Hoću li i ja postati ovakav ako čitam knjige? Pa to ne želim! Ja ne želim biti nesretan kao Miljenko Jergović, zaboga!“ (smije se) T: Što mislite, zašto se uporno u hrvatskoj javnosti pokušava stvoriti slika da u našoj državi nitko ne čita? Sjećam se da je baš spomenuti Miljenko Jergović u Jutarnjem listu ljetos napisao vrlo provokativni naslov koji je mnoge naljutio, uključujući i mene, pa preporučio knjige za "zemlju u kojoj nitko ne čita". B: Miljenko Jergović je nesretan. Nije mi drago zbog toga, uistinu ga simpatiziram jer ima vrlo lijepu bradu i kovrčavu kosu. No zašto mu je bitno da svi budu nesretni kao on, to izmiče mojim mentalnim sposobnostima. Problem je kada netko pomisli da je vitez kulture pa okolo baulja i ljudima govori što valja, a što ne. Niti jedno istraživanje provedeno o čitanju u Hrvatskoj nema veze sa stvarnošću. To su fantastične interpretacije ljudi koji se ne mogu pomiriti sa činjenicom da svijet teče. Ne možete ga zaustaviti u svojim prašnjavim kabinetima, čak i kada izađete iz zaštićene čahure i putujete po svijetu držeći olovku kao što Houellebecq drži cigaretu! (smijeh)