Bal luđakinja – Victoria Mas – knjiga kojoj je kraj došao prebrzo

Koja je ovo fenomenalna knjiga! Progutala sam je u dva dana, s tim da sam odugovlačila s čitanjem. Tako to radim kad mi u ruke dođe dragulj od knjige. Priča nas vodi pred sam kraj 19. stoljeća u srce Pariza gdje živi prekrasna devetnaestogodišnja Eugenie koja je iz bogate obitelji - i otac i brat su notari, javni bilježnici. Stanuje u tipično raskošnom pariškom stanu sa štukaturama i otmjenim salonima. No otac smatra da djevojke, pa tako ni njegova kćer ne trebaju ići u škole, već se trebaju samo dobro udati i roditi djecu. A Eugenie se ne želi udati. Smatra da ima pravo na svoj put i da će uskoro napustiti obiteljski dom. Zanimljivo je i to da Eugenie vidi duhove. Oni joj prilaze i šalju poruke za svoje najmilije. No onda se dogodi tragedija…

Kraj Pariza postoji već stoljećima gradska bolnica za duševne bolesnice Salpetriere, najpoznatija bolnica u Europi, gdje odvode mlade, slobodoumne i posebne žene koje se ne uklapaju u društvo. Pod izlikom da ako se ne uklapaju moraju biti duševno bolesne, od trinaest do šezdeset pet godina, kose tamne, plave ili riđe, mršave ili debele, odjevene i počešljane kao što bi bile u gradu… sve su tu Među njima je i mlada prekrasna Louise, žrtva muškog nasilja. Zovu ih luđakinjama i promašajima no ipak ih cijeli Pariz želi vidjeti. U dvorani najpoznatije bolnice svake se godine u vrijeme korizme organizira Bal luđakinja (Bal des Folles) na kojem se žene u bolnici odijevaju u najluđe haljine i kostime i bose plešu po hladnim hodnicima i glavnoj dvorani. Louise i Eugénie trebale bi zasjati na još jednoj takvoj večeri i očarati pariške buržuje. Okupljeno visoko društvo šapuće jesu li histerije opasne, ali se dive njihovoj ljepoti baš kad najjače izgube kontrolu. Za Louise i Eugénie međutim, te je noći sve na kocki: žele se riješiti svojih nametnutih uloga, stigme, žele biti normalne žene, žele sjediti na bulevaru Saint-Germain i čitati knjigu, razmišljati i sanjati i voljeti poput muškaraca . S nevjerojatnom živošću Victoria Mas u "Balu luđakinja " govori o odlasku onih koji nisu zadovoljni, koji se ne mire sa sudbinom, o dirljivoj solidarnosti i neometanoj hrabrosti. Kako će se životi mlade Eugenie i Louise spojiti čitajte u ovoj napetici, ali istovremeno uživajte u romanu koji upozorava da su još, i to ne tako davno, žene smatrane bićima koje treba zatvarati, izolirati, kažnjavati ako su pokazale bilo kakvu želju za samostalnošću, željele biti svoje, slijediti svoje snove ili ne biti majke i poslušne supruge. Isto tako su depresije, napadi panike i straha, neprihvaćanje nasilja od strane obitelji ili supruga smatrane bolesnim anomalijama Kroz cijeli roman sam navijala za Louise, Eugenie, i sve ostale žene u ovom romanu, žene koje treba osloboditi. Hoće li u tome uspjeti? Ova knjiga me podsjeća na jednu tragičnu istinitu priču o fenomenalnoj mladoj francuskoj kiparici Camille Claudel koja je bila učenica velikog kipara Rodina, i njegova tajna ljubavnica. Kad je Camille pokazala koliko boli slomljeno srce, obitelj ju je smjestila u umobolnicu gdje je ostala četrdeset godina, do svoje smrti. Strašna priča koja ostavlja bez riječi. E, pa slična knjiga je i "Bal luđakinja".

Preveo: Mate Maras

Tko je Victoria Mas? Tridesetdvogodišnja književnica. "Bal luđakinja", njezin prvi roman, osvojio je nekoliko nagrada u Francuskoj (uključujući Prix Stanislas i Prix Renaudot des Lycéens) i proglašen je najprodavanijim prvijencem sezone. Filmom se je bavila u Sjedinjenim Američkim  Državama, gdje je živjela osam godina. Diplomirala je na Sveučilištu Sorbonne suvremenu književnost.