„Anđeo plišanih igračaka“ otkriva kako je to biti dijete s teškoćama u razvoju

Za Čitaj knjigu piše Tatjana Barat
Kada naiđete na beletristiku koja na topao, iskren i, prije svega, razumljiv način govori o djeci s teškoćama u razvoju, i to još iz pera hrvatske autorice, tada znate da u rukama držite pravi dragulj koji brojnoj djeci može objasniti razlike među nama i pojasniti zašto su neka djeca možda „drugačija“.
Književnici Nadi Mihaljević pošlo je za rukom napisati upravo takvo djelo, koje je 2013. nagrađeno nagradom „Grigor Vitez“ za najbolju dječju knjigu godine. Mihaljević je već poznata kao autorica dječjih romana u kojima pomiče granice pa redovito prikazuje likove koji se moraju nositi s određenom zdravstvenom teškoćom, a jednako je i u ovoj hvalevrijednoj knjizi.
ADHD, autizam i savantizam
Iza naslova „Anđeo plišanih igračaka“ krije se dječja knjiga, sastavljena od niza kratkih priča koje mogu djelovati zasebno (i zato se čitati i djeci s teškoćama u razvoju), ali koje sve zajedno čine zaokruženu cjelinu prateći život sasvim posebnog sedmogodišnjeg dječaka Viktora.
Nakon nekoliko godina života u velikom gradu, Viktorovi roditelji odlučuju preseliti u mnogo mirniji Kraljev Vrh zbog njegovog zdravlja. Naime, Viktor ima kombinaciju elemenata ADHD-a (koji se očituju u njegovoj nemogućnosti da bude miran i na jednom mjestu), autizma (koje se očituju u njegovoj sklonosti redu, poslagivanju plišanih igračaka određenim redoslijedom i osjetljivosti na međusobno dodirivanje različite vrste hrane) te elemenata savantizma (vidljivih u njegovoj matematičkoj genijalnosti i sposobnosti pamćenja čak i najsitnijih detalja, dok istovremeno još nije izgradio unutarnje mehanizme samokontrole poput većine svojih vršnjaka).
Iako njegovi roditelji strahuju kako će se Viktor snaći na selu, okolina ga objeručke prihvaća. Njegovi su susjedi iznimno topli ljudi uz koje uči o biljkama, kućnim ljubimcima, kreativnosti, ali i o tome kako brinuti o drugima, a posebno onima koji imaju zdravstvenih problema. Naime, novi Viktorov susjed, dječak Miro, boluje od dijabetesa pa nakon što mu jednom prilikom pozlije, Viktor uči koliko je važno pokazati razumijevanje za tuđa stanja. Bilo da je s Mirom, njegovim roditeljima ili bilo kim drugim iz sela, Viktor neprestano traži nove „pustolovine“ putem kojih uči kako se suočiti sa svojim strahovima i naizgled možda teško savladivim teškoćama, iako je realno riječ o sasvim svakodnevnim životnim situacijama.
Iza nedostataka se kriju i prednosti
Autorica je u ovom djelu dala odličan prikaz teme o djeci s teškoćama u razvoju u današnje vrijeme. Cijelom se knjigom vodi inkluzivnim pristupom u odgoju koji je od presudne važnosti za razumijevanje onoga što prolaze takva djeca. Viktor ni u jednom trenutku nije izoliran i sam u svojoj bolesti, baš kao ni Miro, već njihova okolina čini sve kako bi se osjećali poput bilo koje druge djece. Ni u jednom trenutku oni nisu okarakterizirani kao drugačiji i nepoželjni. Upravo suprotno – iznimno su voljeni, a Mirina mama Melanija često ih podučava važnim životnim lekcijama, no na vrlo prirodan i nenametljiv način. Viktoru je redovito dano do znanja koliko je voljen te, ono što je iznimno važno, zna da ima i brojne prednosti koje drugi možda nemaju. Na koncu, svatko je od nas jedinstven i upravo zato važna karika u društvu.
Osim što je knjiga odlična za sve one koji rade s djecom s teškoćama poput Viktorovih, jednako je tako nezaobilazno štivo za djecu. U njima će probuditi empatiju, razumijevanje i odgovornost za djecu koja su možda ponešto drugačija od njih, ali jednako tako zanimljiva, vrijedna i jedinstvena. Svakako vrijedi čitanja! Kada se jednom upoznate s Viktorom, nećete ga tako lako smetnuti i s uma, baš kao što i stoji na koricama knjige.

