Aktualni književni naslovi, oslikavanje majica, geografske karte i upotreba tehnologije na satima lektire u OŠ Ivana Meštrovića
Za Čitaj knjigu piše Tatjana Barat
Jeste li i vi bili među sretnicima kojima su tijekom školovanja predavali iznimni učitelji i profesori zbog kojih ste zavoljeli čitanje? Brojni zaljubljenici u čitanje dat će vam potvrdan odgovor. Koliko je uloga učitelja važna u formiranju ljubavi prema čitanju, iz mjeseca u mjesec potvrđuju nam divni pojedinci predstavljeni u ovoj rubrici.
Inicijativom „Hrvatske škole koje mijenjaju lice lektire“ nastojimo pokazati da itekako ima onih profesora koji ne čekaju reforme, nego ih sami provode na svojim satima i tako drastično utječu na razvijanje kulture čitanja cijelog našeg društva.
To nam pokazuje i Kristina Dilica, profesorica hrvatskog jezika i književnosti i fonetike, teta pričalica u bolnicama, zaljubljenica u umjetnost i pisanje te suradnica izdavačkih kuća. Zaposlena u Osnovnoj školi Ivana Meštrovića u Zagrebu, koju je nekada i sama pohađala, uvijek nastoji učenicima približiti lektirna djela na njima što zanimljiviji način, a jednako tako im daje i uvid u najnovije domaće i svjetske naslove koje učenici s oduševljenjem prihvaćaju.
Prof. Dilica pronašla svoj kreativni kutak
Nakon višegodišnjih zamjena i asistiranja u različitim školama, prof. Dilica je svoj kutak napokon pronašla u spomenutoj OŠ Ivana Meštrovića, jednoj od najvećih škola u zapadnome dijelu Zagreba. Škola je poznata po brojim aktivnostima, uspjesima na natjecanjima. humanitarnim akcijama i volontiranju. Također se ističe i fotografska grupa koju vodi prof. Dilica, gdje su se počeli otkrivati skriveni talenti učenika.
Takvo je okruženje Kristini dalo priliku da napokon u punom sjaju pokaže kako nastava lektire može biti zanimljiva, što joj je bila dugogodišnja želja.
„Od malih nogu zanimao me rad s djecom, ali za odabir hrvatskoga jezika svakako su zaslužni i moji profesori kojima sam imala čast biti učenica. Profesor Ilijašević, koji je u osnovnoj školi probudio ljubav prema jeziku i književnosti, postavio je temelje koji su se u srednjoj školi ojačali. Nekadašnje bavljenje glazbom i crtanjem danas je zamijenjeno pisanjem, a nadam se u budućnosti i više posvetiti tom području“, govori nam profesorica Dilica.
Učenici vole inovativnost
Svakodnevni boravak među učenicima tijekom godina asistiranja u nastavi pomogao joj je da stvari vidi njihovim očima, upozna njihove interese i razmišljanja. Kako sama kaže, kao asistent u nastavi postajete dio razreda i razvoj učenika promatrate iz dana u dan iz druge perspektive nego kad stojite ispred razreda u ulozi učitelja.
Upravo je zato s druge strane katedre krenula u razvijanje ljubavi prema čitanju među svojim učenicima.
„Svaka se knjiga može približiti učenicima ako se uloži malo truda i ako se razmisli o njihovim interesima. Učenici vole inovativnost i sami tome doprinose. Na internetu su dostupne sve klasične informacije o lektirama i zato je potrebno osmisliti zadatke kojima će oni pokazati svoj rad, iskazati svoja razmišljanja, a ne prepisivati tuđa, već ranije napisana. Već samo jedno drugačije pitanje ili zadatak, popis pitanja za pojedinu knjigu čini zanimljivijim“, govori nam prof. Dilica.
Svaka lektira zahtijeva drugačiji pristup
Kako ni jedna lektira ni žanrovski ni tematski nije nalik onoj prethodnoj niti su učenici iz pojedinih razreda i generacija jednaki, svakoj lektiri pristupa potpuno drugačije. Iako su pismene provjere njihov neizostavni dio, u kreativnijem dijelu obrade nastoji aktualizirati teme kojima su učenici okupirani.
Primjerice, roman „Trojica u Trnju“ spojila je sa snalaženjem na zemljopisnoj karti Zagreba. Učenici su u skupinama morali u što kraćem vremenu označiti na karti sva mjesta koja se u romanu spominju. Time se provjeravala pročitanost, ali se i upoznavao grad u kojem žive.
Korištenjem internetskog programa koji simulira pad atomske bombe na bilo koje mjesto na svijetu i prikazuje radijus štete i zračenja, doprla je do učenika tijekom obrade romana „Sadako hoće živjeti“.
Svjesna činjenice digitalnog doba u kojem njezini učenici velik dio svog vremena provode pred računalima i malim ekranima, osmislila je zadatak u kojem se spaja znanje o lektiri s poznavanjem aktualnih glumaca.
„Ako već postoji film snimljen prema knjizi, obavezno ga pogledamo i uspoređujemo. Ako ne postoji, zamišljamo da je ipak snimljen ili da je napravljena kazališna predstava pa učenici izrađuju kino ili kazališni plakat sa slikom i popisom glumaca. Uvijek je zanimljivo vidjeti kojim bi aktualnim glumcima dali pojedine uloge“, kaže prof. Dilica.
Spoj različitih umjetnosti
Osim toga, kako gaji veliku ljubav prema likovnoj umjetnosti, redovito je nastoji povezati s književnom umjetnošću, čime ujedno učenicima daje mogućnost likovnog izražavanja.
„Osmi razredi su s velikim oduševljenjem izrađivali majice na temu 'Malog princa'. Peti razredi su izrađivali likovne radove na temu „Bajke o ribaru i ribici“. Ako nam je u nekoj knjizi dan točna fizička karakterizacija lika, redovito slikaju likove. Izrada stripa prema kratkom sadržaju također je rado prihvaćena aktivnost, posebno u korelaciji s nastavom likovne kulture“, govori nam prof. Dilica.
Da je takav pristup daleko učinkovitiji od ustaljenih šablona vođenja dnevnika čitanja, pokazuju i reakcije učenika.
„Učenici pozitivno reagiraju na takve nastavne sate. Neki od njih nestrpljivo čekaju nova pitanja i postavljaju upite vezane za idući lektiru na popisu. Oni učenici koji redovito prigovaraju na pitanja i lektire, nakon obavljenih zadataka uvijek imaju pozitivan komentar. Nije lako razbiti zidove postavljene prema čitanju, ali se u tom procesu ne smije izgubiti volja i ustrajnost. Učenici se kreativnim satima lektire vesele jer oni potiču i razvijaju kreativnost i na satovima jezičnog izražavanja i medijske kulture“, ističe prof. Dilica.
Tematika primjerena pojedinom učeniku
Dakako, ni u jednom razrednom odjelu nijedne škole neće uvijek svi učenici biti oduševljeni lektirom, no dovitljivi i kreativni profesori nastoje riješiti i taj problem.
„Treba im pokazati da postoje knjige koje obrađuju i njima omiljene teme. To je iznimno težak zadatak, ali cilj poticanja čitanja je vrijedan svakog truda. Treba otkriti što te učenike zanima i pokušati zadati zadatak kojim će pokazati svoje interese, a opet povezati s lektirom. Također im treba dati mogućnost odabira knjige jer njihovim odabirom upoznajemo učenika i njegove afinitete“, kaže prof. Dilica.
Knjiga dvomjesečja
Osim što učenicima nastoji omogućiti da minimalno jednom u nastavnoj godini odaberu lektiru po svom ukusu, uvela je i tzv. knjigu dvomjesečja, što je jedna od aktivnosti na koju je najponosnija, a koja predstavlja dodatak redovitoj lektiri.
„U toj aktivnosti ne sudjeluju uvijek svi učenici, ali svakako potiču jedni druge na čitanje. Također, ne moraju pročitati predloženu knjigu ako im naslov nije zanimljiv pa to dvomjesečje preskoče radionicu. Na radionicama pričamo o pročitanom djelu, raspravljamo i rješavamo zadatke. Odabrane knjige predlažu i sami, a riječ je o novim i aktualnim knjigama za mlade. To je svakako aktivnost koja potiče čitanje, daje dovoljno vremena i pokazuje da ima zanimljivih knjiga bez obzira na lektirni popis. Jedna od takvih bila je i knjiga 'Auggie i ja' autorice R.H. Palacio“, ističe prof. Dilica.
Ne nedostaje joj novih ideja za sate obrade lektira, a svaki učenik koji pročita knjigu te dolazi na sat prepun entuzijazma i prepričava svoje dojmove, najveća joj je nagrada i svakodnevna motivacija.
„Čak i ako nisu pročitali knjigu do kraja, uključuju se u razgovor i pročitaju naknadno. Tako se razvija ljubav prema čitanju i potiče čitanje. Njihova volja i želja za znanjem neiscrpna su motivacija za pronalaženjem novih metoda poučavanja. A putem književnosti učenici mogu ne samo spoznati prošlost, prepoznati i preispitati sadašnjost i aktualne teme, nego se i pripremiti za budućnost“, zaključuje Kristina Dilica.
Prof. Dilica pronašla svoj kreativni kutak
Nakon višegodišnjih zamjena i asistiranja u različitim školama, prof. Dilica je svoj kutak napokon pronašla u spomenutoj OŠ Ivana Meštrovića, jednoj od najvećih škola u zapadnome dijelu Zagreba. Škola je poznata po brojim aktivnostima, uspjesima na natjecanjima. humanitarnim akcijama i volontiranju. Također se ističe i fotografska grupa koju vodi prof. Dilica, gdje su se počeli otkrivati skriveni talenti učenika.
Takvo je okruženje Kristini dalo priliku da napokon u punom sjaju pokaže kako nastava lektire može biti zanimljiva, što joj je bila dugogodišnja želja.
„Od malih nogu zanimao me rad s djecom, ali za odabir hrvatskoga jezika svakako su zaslužni i moji profesori kojima sam imala čast biti učenica. Profesor Ilijašević, koji je u osnovnoj školi probudio ljubav prema jeziku i književnosti, postavio je temelje koji su se u srednjoj školi ojačali. Nekadašnje bavljenje glazbom i crtanjem danas je zamijenjeno pisanjem, a nadam se u budućnosti i više posvetiti tom području“, govori nam profesorica Dilica.
Učenici vole inovativnost
Svakodnevni boravak među učenicima tijekom godina asistiranja u nastavi pomogao joj je da stvari vidi njihovim očima, upozna njihove interese i razmišljanja. Kako sama kaže, kao asistent u nastavi postajete dio razreda i razvoj učenika promatrate iz dana u dan iz druge perspektive nego kad stojite ispred razreda u ulozi učitelja.
Upravo je zato s druge strane katedre krenula u razvijanje ljubavi prema čitanju među svojim učenicima.
„Svaka se knjiga može približiti učenicima ako se uloži malo truda i ako se razmisli o njihovim interesima. Učenici vole inovativnost i sami tome doprinose. Na internetu su dostupne sve klasične informacije o lektirama i zato je potrebno osmisliti zadatke kojima će oni pokazati svoj rad, iskazati svoja razmišljanja, a ne prepisivati tuđa, već ranije napisana. Već samo jedno drugačije pitanje ili zadatak, popis pitanja za pojedinu knjigu čini zanimljivijim“, govori nam prof. Dilica.
Svaka lektira zahtijeva drugačiji pristup
Kako ni jedna lektira ni žanrovski ni tematski nije nalik onoj prethodnoj niti su učenici iz pojedinih razreda i generacija jednaki, svakoj lektiri pristupa potpuno drugačije. Iako su pismene provjere njihov neizostavni dio, u kreativnijem dijelu obrade nastoji aktualizirati teme kojima su učenici okupirani.
Primjerice, roman „Trojica u Trnju“ spojila je sa snalaženjem na zemljopisnoj karti Zagreba. Učenici su u skupinama morali u što kraćem vremenu označiti na karti sva mjesta koja se u romanu spominju. Time se provjeravala pročitanost, ali se i upoznavao grad u kojem žive.
Korištenjem internetskog programa koji simulira pad atomske bombe na bilo koje mjesto na svijetu i prikazuje radijus štete i zračenja, doprla je do učenika tijekom obrade romana „Sadako hoće živjeti“.
Svjesna činjenice digitalnog doba u kojem njezini učenici velik dio svog vremena provode pred računalima i malim ekranima, osmislila je zadatak u kojem se spaja znanje o lektiri s poznavanjem aktualnih glumaca.
„Ako već postoji film snimljen prema knjizi, obavezno ga pogledamo i uspoređujemo. Ako ne postoji, zamišljamo da je ipak snimljen ili da je napravljena kazališna predstava pa učenici izrađuju kino ili kazališni plakat sa slikom i popisom glumaca. Uvijek je zanimljivo vidjeti kojim bi aktualnim glumcima dali pojedine uloge“, kaže prof. Dilica.
Spoj različitih umjetnosti
Osim toga, kako gaji veliku ljubav prema likovnoj umjetnosti, redovito je nastoji povezati s književnom umjetnošću, čime ujedno učenicima daje mogućnost likovnog izražavanja.
„Osmi razredi su s velikim oduševljenjem izrađivali majice na temu 'Malog princa'. Peti razredi su izrađivali likovne radove na temu „Bajke o ribaru i ribici“. Ako nam je u nekoj knjizi dan točna fizička karakterizacija lika, redovito slikaju likove. Izrada stripa prema kratkom sadržaju također je rado prihvaćena aktivnost, posebno u korelaciji s nastavom likovne kulture“, govori nam prof. Dilica.
Da je takav pristup daleko učinkovitiji od ustaljenih šablona vođenja dnevnika čitanja, pokazuju i reakcije učenika.
„Učenici pozitivno reagiraju na takve nastavne sate. Neki od njih nestrpljivo čekaju nova pitanja i postavljaju upite vezane za idući lektiru na popisu. Oni učenici koji redovito prigovaraju na pitanja i lektire, nakon obavljenih zadataka uvijek imaju pozitivan komentar. Nije lako razbiti zidove postavljene prema čitanju, ali se u tom procesu ne smije izgubiti volja i ustrajnost. Učenici se kreativnim satima lektire vesele jer oni potiču i razvijaju kreativnost i na satovima jezičnog izražavanja i medijske kulture“, ističe prof. Dilica.
Tematika primjerena pojedinom učeniku
Dakako, ni u jednom razrednom odjelu nijedne škole neće uvijek svi učenici biti oduševljeni lektirom, no dovitljivi i kreativni profesori nastoje riješiti i taj problem.
„Treba im pokazati da postoje knjige koje obrađuju i njima omiljene teme. To je iznimno težak zadatak, ali cilj poticanja čitanja je vrijedan svakog truda. Treba otkriti što te učenike zanima i pokušati zadati zadatak kojim će pokazati svoje interese, a opet povezati s lektirom. Također im treba dati mogućnost odabira knjige jer njihovim odabirom upoznajemo učenika i njegove afinitete“, kaže prof. Dilica.
Knjiga dvomjesečja
Osim što učenicima nastoji omogućiti da minimalno jednom u nastavnoj godini odaberu lektiru po svom ukusu, uvela je i tzv. knjigu dvomjesečja, što je jedna od aktivnosti na koju je najponosnija, a koja predstavlja dodatak redovitoj lektiri.
„U toj aktivnosti ne sudjeluju uvijek svi učenici, ali svakako potiču jedni druge na čitanje. Također, ne moraju pročitati predloženu knjigu ako im naslov nije zanimljiv pa to dvomjesečje preskoče radionicu. Na radionicama pričamo o pročitanom djelu, raspravljamo i rješavamo zadatke. Odabrane knjige predlažu i sami, a riječ je o novim i aktualnim knjigama za mlade. To je svakako aktivnost koja potiče čitanje, daje dovoljno vremena i pokazuje da ima zanimljivih knjiga bez obzira na lektirni popis. Jedna od takvih bila je i knjiga 'Auggie i ja' autorice R.H. Palacio“, ističe prof. Dilica.
Ne nedostaje joj novih ideja za sate obrade lektira, a svaki učenik koji pročita knjigu te dolazi na sat prepun entuzijazma i prepričava svoje dojmove, najveća joj je nagrada i svakodnevna motivacija.
„Čak i ako nisu pročitali knjigu do kraja, uključuju se u razgovor i pročitaju naknadno. Tako se razvija ljubav prema čitanju i potiče čitanje. Njihova volja i želja za znanjem neiscrpna su motivacija za pronalaženjem novih metoda poučavanja. A putem književnosti učenici mogu ne samo spoznati prošlost, prepoznati i preispitati sadašnjost i aktualne teme, nego se i pripremiti za budućnost“, zaključuje Kristina Dilica.
