10 pjesnika koje bi svatko trebao pročitati barem jednom u životu
Za Čitaj knjigu piše Tatjana Barat
Kada se govori o književnosti i književnim uspješnicama, čini se da je poezija uvijek nekako zapostavljena. Međutim, to je sasvim neopravdano jer ona i danas može postići milijunske naklade.
Pravi primjer za to je mlada kanadska pjesnikinja indijskog porijekla Rupi Kaur, koja je postala svjetski fenomen nakon objave svojih pjesama na društvenim mrežama i prodala više od 2,5 milijuna kopija svoje prve knjige poezije "Med i mlijeko". Sljedeći tjedan u naše knjižare stiže i prijevod na hrvatskom jeziku za koji ne sumnjamo da će slijediti svjetske uspjehe.
Tim smo se povodom odlučili prisjetiti nekih od najvećih pjesnika svih vremena koji su postali poznati daleko prije postojanja društvenih mreža i svojim djelima zadužili čovječanstvo. Mnogi od njih progovarali su o temama o kojima se drugi nisu usudili pisati, pa makar to značilo i političke progone i nemile poglede javnosti.
Dakako, nije bilo nimalo jednostavno zadržati se na broju deset, posebno kada se u obzir uzmu i hrvatski pjesnici, pa ćemo zato njima posvetiti poseban tekst koji ćemo podijeliti s vama u skorije vrijeme i pokazati zašto se itekako isplati čitati naše autore.
Do tada, evo popisa onih autora koji su nezaobilazno štivo svjetskih razmjera.
Mevlana Dželaluddin Rumi
Iako je rođen davne 1207. godine, perzijski pjesnik, teolog, pravnik i filozof poznat kao Rumi posljednjih godina posthumno osvaja svijet. Njegova se djela prodaju u milijunima primjeraka.
Napisao je nekoliko tisuća pjesma posvećenih svome duhovnom učitelju Shamsu, proroku Muhamedu i Alahu, a ono po čemu su posebne jest to što u nekoliko stihova zapravo sažima bit življenja, a sve to omotano u ruho pozitivnosti i radosti. Osim toga, njegova poezija nastoji ujediniti pripadnike svih vjera i rasa. Mnogi njegovi stihovi mogu nam biti nit vodilja u svakom novom danu, a možete ih pronaći u zbirci pjesama "Divan" ili "Knjizi ljubavi" dostupnoj na našem tržištu.
Sylvia Plath
Američka književnica Sylvija Plath hrvatskoj je publici najpoznatija po svom romanu "Stakleno zvono", no riječ je, prije svega, o iznimnoj pjesnikinji koja je imala hrabrosti progovoriti s bolnim temama. U njezinim se pjesmama očituje depresija od koje je patila čitavog života, što ju je na koncu i dovelo do samoubojstva. Ipak, pjesme su bile te u kojima je tražila utjehu kako za vrijeme psihijatrijskog liječenja, tako i ostalim periodima svog života. Njezini lirski subjekti u pjesmama poput "Ariela", "Tulipana", "Ogledala" i drugih propitkuju Elektrin i Edipov kompleks, užase holokausta, smrt, istražuju psihu, smisao života, egzistencijalnu samoću… Ukratko, sve ono što ju je mučilo u svakodnevici pretočila je u stihove.
Želite li saznati više o tome po čemu je posebna pjesnikinja po kojoj je dobio ime i tzv. "Sylvia Plath efekt", nastao na temelju istraživanja koje je pokazalo da su književnici koji pišu poeziju skloniji depresiji i samoubojstvu nego oni književnici koji objavljuju romane i dramska djela, svakako zavirite u njezina djela.
Emily Dickinson
Potpuna suprotnost Sylviji je najznačajnija američka pjesnikinja 19. stoljeća, Emily Dickinson, koja je inspiraciju za svoje pjesme pronalazila u Shakespeareu, biblijskim tekstovima i klasičnoj mitologiji. Mnogi je književni teoretičari nazivaju najoriginalnijom američkom pjesnikinjom. Ono što su sestre Brönte bile u prozi 19. stoljeća, to je Dickinson bila u poeziji. Primjećivala je granice koje društvo nameće ženi i zato njezini lirski subjekti nastoje to nadići, ali opet na suptilan način, svjesni patrijarhata u kojem žive. Pjesme joj odudaraju od klasične interepunkcije i korištenja drugih pravopisnih pravila, ali zato obiluju stilskim figurama od kojih je najznačajnija elipsa odnosno izostavljanje ponekih riječi iz rečenice.
Zanimljivo je da je za života objavila tek sedam pjesama, no nakon njezine smrti pronađene su još tisuće drugih koje su posthumno objavljene. Neke od njih možete pronaći u njezinoj zbirci "Tiše od sna" na hrvatskom jeziku.
Walt Whitman
Američki esejist, novinar i pjesnik Whitman, čiji se opus smješta u pravac transcendentalizma i epohu realizma, naziva se ocem slobodnog stiha iako ga nije on osmislio, a svoje je umijeće pokazao u najpoznatijoj zbirci "Vlati trave". U doba u kojem je zbirka nastala bila je smatrana preeksplicitnom zbog svog seksualnog naboja, pa čak i neprimjernom za objavu. Zato je sam platio tiskanje knjige, a na naslovnici nije naveo ni svoje ime, već se ono krilo unutar stranica pjesama koje graniče s prozom. Kasnije se ponovno okušao u pisanju jer je pjesnike smatrao čvrstom poveznicom s društvom, no nijedno njegovo djelo nije nadišlo slavu prve najznačajnije zbirke.
Pablo Neruda
Kada se spominju najveći pjesnici svih vremena, mnogima pada na pamet nezaobilazni čileanski pjesnik Pablo Neruda, pravog imena Ricardo Eliezer Neftalí Reyes Basoalto. Jedan je od najvećih autora 20. stoljeća, koji je objavio čak 30 zbirki poezije i prošao put od stilova neoromantizma, pa sve do nadrealizma i socijalne poezije. Sukladno tome, mijenjaju se i teme njegovih pjesma. Dok u svojim mlađim danima i u prvim zbirkama progovara o ljubavi, pri čemu je njegovo najpoznatije ostvarenje "Ljubavna pjesma" uvijek prepoznata po prvim stihovima "Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove...", kako vrijeme odmiče, tako ljubavne motive mijenjaju pustoš, ogorčenje, ljutnja, egzistencijalna pitanja, traženje smisla života i svog mjesta u svijetu, potresne borbe Španjolca, samoća i smrt.
Za svoj je rad primio i Nobelovu nagradu za književnost 1971. godine, a čime je to zaslužio, možete se uvjeriti u njegovim zbirkama poput "Španjolska u srcu" i "Sveopći spjev", kao i u raznim edicijama sabranih pjesama.
Federico Lorca
Nerudin suvremenik, a ujedno i najveći pjesnik španjolske književnosti, Federico Lorca nerijetko je smatran najboljim pjesničkim talentom koji je Španjolska ikada imala. Međutim, kako je u svojim pjesmama imao napredne poglede koji nisu bili u suglasju s tadašnjim frankističkim uvjerenjima, ubijen je na samom početku Španjolskog građanskog rata. Zanimljivo je, a ujedno i pomalo zlokobno, što je u svojim pjesmama često posezao upravo za motivom smrti. Bilo da je pisao o pejzažu, ljubavi, ljudima ili samoj Španjolskoj, uvijek je u pozadini svega bila smrt kao njegov vječni lajtmotiv. Osim toga, njegove su pjesme prepune melodioznosti, elemenata španjolskog folklora, metafora i simbola, a sve to možete naći u zbirkama "Knjiga pjesama", "Pjesme", "Ciganski romancero" i drugima.
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
Liričar Jesenjin, oko čije se smrti još uvijek lome koplja i istražuje je li zaista počinio samoubojstvo ili je otrovan zbog političkih razloga, najveći je ruski pjesnik svih vremena. Kao vrlo mlad osvajao je književne krugove svojim talentom i svježinom ideja, no s godinama je počeo osjećati sve veće nezadovoljstvo u velikom gradu, čeznuo je za svojim zavičajem, seoskom idilom djetinjstva, a sve se to očituje i u njegovim pjesmama. One su vrlo jednostavnog izraza, melodiozne, metaforične, ali jednako tako i pesimistične i tragične.
Bio je vođa ruskih imažinista, pjesnika koji formu pretpostavljaju sadržaju, a koliko je utjecao na sve generacije nakon sebe, govori i tzv. "jesenjinština", odnosno motivi melankolije i pesimizma u djelima drugih autora. Čime je to očarao svijet, možete razaznati i iz njegove najpoznatije pjesme "Pismo majci", kao i drugih poput "Ispovijedi mangupa" ili "Krčmarske Rusije", "Jeseni", "Snježnog polja itd.
Wisłava Szymborska
Suvremenu poljsku pjesnikinju Wisławu Szymborsku mnogi nazivaju iznimno inteligentnom književnicom koja je kroz svoje pjesme razmišljala o svijetu koji je okružuje. Kako je dugi niz godina bila dio Komunističke partije, taj se svjetonazor očituje i u njezinim pjesmama, kao i kasnije razočaranje tom ideologijom. Vrlo je vješto kombinirala privatno i javno, svoja razmišljanja i poglede na svijet s aktualnim događanjima. Drugim riječima, dovela je do savršenstva pisanje pjesama u kontekstu ljudske realnosti. Neke od njezinih zbirki su "Zato živimo", "Pitanja sevbi", "Stotinu radosti", "Ljudi na mostu" i druge, a za svoj doprinos književnosti primila je brojne nagrade, među kojima se ističe Nobelova nagrada 1996.
Gwendolyn Brooks
Književnica, sveučilišna profesorica književnosti i prva Afroamerikanka dobitnica Pulitzerove nagrade, Gwendolyn Brooks, jedna je od najčitanijih američkih pjesnikinja 20. stoljeća. Također je bila i konzultantica knjižnice američkog Kongresa, prvo Afroamerikanka u povijesti na toj poziciji.
Kako je uvijek bila društveno i politički angažirana, u svojim je pjesmama progovarala o rasnoj diskriminaciji, borbi za ravnopravnost, svakodnevici Afroamerikanaca u predgrađima i njihovoj potrazi za srećom, a jednako se osvrtala i na aktualna politička događanja u svijetu, zbog čega se njezina poezija smatra pravim svjedokom povijesti sredine i druge polovice 20. stoljeća u SAD-u. Kao već zrela pjesnikinja usmjerila se na problematiku žena u društvu pa se njezina djela smatraju pravim manifestima afroameričkog pokreta feminizma.
U Hrvatskoj ih možete pronaći u "Crno na bijelo — antologija afro-američkoga pjesništva 20. stoljeća".
Inger Christensen
Još jedna književnica za koju se smatra da je bila ispred svog vremena jest Dankinja Inger Christensen. Ispitivala je granice samospoznaje, kao i ulogu jezika i percepcije u pjesmama. Također su motivi njezinih djela bili politički i društveni problemi koje je gledala filozofskim očima. Poeziju je smatrala igrom koju igramo u svijetu koji se ionako poigrava nama. Zbirka "Dolina leptira" joj je i uglazbljena, a poeziju čita sama autorica. Primila je brojne prestižne literarne nagrade diljem svijeta, a njezino se ime često spominjalo i među kandidatima za Nobelovu nagradu, za koju se nadamo da će je posthumno jednom i dobiti.
Mevlana Dželaluddin Rumi
Iako je rođen davne 1207. godine, perzijski pjesnik, teolog, pravnik i filozof poznat kao Rumi posljednjih godina posthumno osvaja svijet. Njegova se djela prodaju u milijunima primjeraka.
Napisao je nekoliko tisuća pjesma posvećenih svome duhovnom učitelju Shamsu, proroku Muhamedu i Alahu, a ono po čemu su posebne jest to što u nekoliko stihova zapravo sažima bit življenja, a sve to omotano u ruho pozitivnosti i radosti. Osim toga, njegova poezija nastoji ujediniti pripadnike svih vjera i rasa. Mnogi njegovi stihovi mogu nam biti nit vodilja u svakom novom danu, a možete ih pronaći u zbirci pjesama "Divan" ili "Knjizi ljubavi" dostupnoj na našem tržištu.
Sylvia Plath
Američka književnica Sylvija Plath hrvatskoj je publici najpoznatija po svom romanu "Stakleno zvono", no riječ je, prije svega, o iznimnoj pjesnikinji koja je imala hrabrosti progovoriti s bolnim temama. U njezinim se pjesmama očituje depresija od koje je patila čitavog života, što ju je na koncu i dovelo do samoubojstva. Ipak, pjesme su bile te u kojima je tražila utjehu kako za vrijeme psihijatrijskog liječenja, tako i ostalim periodima svog života. Njezini lirski subjekti u pjesmama poput "Ariela", "Tulipana", "Ogledala" i drugih propitkuju Elektrin i Edipov kompleks, užase holokausta, smrt, istražuju psihu, smisao života, egzistencijalnu samoću… Ukratko, sve ono što ju je mučilo u svakodnevici pretočila je u stihove.
Želite li saznati više o tome po čemu je posebna pjesnikinja po kojoj je dobio ime i tzv. "Sylvia Plath efekt", nastao na temelju istraživanja koje je pokazalo da su književnici koji pišu poeziju skloniji depresiji i samoubojstvu nego oni književnici koji objavljuju romane i dramska djela, svakako zavirite u njezina djela.
Emily Dickinson
Potpuna suprotnost Sylviji je najznačajnija američka pjesnikinja 19. stoljeća, Emily Dickinson, koja je inspiraciju za svoje pjesme pronalazila u Shakespeareu, biblijskim tekstovima i klasičnoj mitologiji. Mnogi je književni teoretičari nazivaju najoriginalnijom američkom pjesnikinjom. Ono što su sestre Brönte bile u prozi 19. stoljeća, to je Dickinson bila u poeziji. Primjećivala je granice koje društvo nameće ženi i zato njezini lirski subjekti nastoje to nadići, ali opet na suptilan način, svjesni patrijarhata u kojem žive. Pjesme joj odudaraju od klasične interepunkcije i korištenja drugih pravopisnih pravila, ali zato obiluju stilskim figurama od kojih je najznačajnija elipsa odnosno izostavljanje ponekih riječi iz rečenice.
Zanimljivo je da je za života objavila tek sedam pjesama, no nakon njezine smrti pronađene su još tisuće drugih koje su posthumno objavljene. Neke od njih možete pronaći u njezinoj zbirci "Tiše od sna" na hrvatskom jeziku.
Walt Whitman
Američki esejist, novinar i pjesnik Whitman, čiji se opus smješta u pravac transcendentalizma i epohu realizma, naziva se ocem slobodnog stiha iako ga nije on osmislio, a svoje je umijeće pokazao u najpoznatijoj zbirci "Vlati trave". U doba u kojem je zbirka nastala bila je smatrana preeksplicitnom zbog svog seksualnog naboja, pa čak i neprimjernom za objavu. Zato je sam platio tiskanje knjige, a na naslovnici nije naveo ni svoje ime, već se ono krilo unutar stranica pjesama koje graniče s prozom. Kasnije se ponovno okušao u pisanju jer je pjesnike smatrao čvrstom poveznicom s društvom, no nijedno njegovo djelo nije nadišlo slavu prve najznačajnije zbirke.
Pablo Neruda
Kada se spominju najveći pjesnici svih vremena, mnogima pada na pamet nezaobilazni čileanski pjesnik Pablo Neruda, pravog imena Ricardo Eliezer Neftalí Reyes Basoalto. Jedan je od najvećih autora 20. stoljeća, koji je objavio čak 30 zbirki poezije i prošao put od stilova neoromantizma, pa sve do nadrealizma i socijalne poezije. Sukladno tome, mijenjaju se i teme njegovih pjesma. Dok u svojim mlađim danima i u prvim zbirkama progovara o ljubavi, pri čemu je njegovo najpoznatije ostvarenje "Ljubavna pjesma" uvijek prepoznata po prvim stihovima "Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove...", kako vrijeme odmiče, tako ljubavne motive mijenjaju pustoš, ogorčenje, ljutnja, egzistencijalna pitanja, traženje smisla života i svog mjesta u svijetu, potresne borbe Španjolca, samoća i smrt.
Za svoj je rad primio i Nobelovu nagradu za književnost 1971. godine, a čime je to zaslužio, možete se uvjeriti u njegovim zbirkama poput "Španjolska u srcu" i "Sveopći spjev", kao i u raznim edicijama sabranih pjesama.
Federico Lorca
Nerudin suvremenik, a ujedno i najveći pjesnik španjolske književnosti, Federico Lorca nerijetko je smatran najboljim pjesničkim talentom koji je Španjolska ikada imala. Međutim, kako je u svojim pjesmama imao napredne poglede koji nisu bili u suglasju s tadašnjim frankističkim uvjerenjima, ubijen je na samom početku Španjolskog građanskog rata. Zanimljivo je, a ujedno i pomalo zlokobno, što je u svojim pjesmama često posezao upravo za motivom smrti. Bilo da je pisao o pejzažu, ljubavi, ljudima ili samoj Španjolskoj, uvijek je u pozadini svega bila smrt kao njegov vječni lajtmotiv. Osim toga, njegove su pjesme prepune melodioznosti, elemenata španjolskog folklora, metafora i simbola, a sve to možete naći u zbirkama "Knjiga pjesama", "Pjesme", "Ciganski romancero" i drugima.
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
Liričar Jesenjin, oko čije se smrti još uvijek lome koplja i istražuje je li zaista počinio samoubojstvo ili je otrovan zbog političkih razloga, najveći je ruski pjesnik svih vremena. Kao vrlo mlad osvajao je književne krugove svojim talentom i svježinom ideja, no s godinama je počeo osjećati sve veće nezadovoljstvo u velikom gradu, čeznuo je za svojim zavičajem, seoskom idilom djetinjstva, a sve se to očituje i u njegovim pjesmama. One su vrlo jednostavnog izraza, melodiozne, metaforične, ali jednako tako i pesimistične i tragične.
Bio je vođa ruskih imažinista, pjesnika koji formu pretpostavljaju sadržaju, a koliko je utjecao na sve generacije nakon sebe, govori i tzv. "jesenjinština", odnosno motivi melankolije i pesimizma u djelima drugih autora. Čime je to očarao svijet, možete razaznati i iz njegove najpoznatije pjesme "Pismo majci", kao i drugih poput "Ispovijedi mangupa" ili "Krčmarske Rusije", "Jeseni", "Snježnog polja itd.
Wisłava Szymborska
Suvremenu poljsku pjesnikinju Wisławu Szymborsku mnogi nazivaju iznimno inteligentnom književnicom koja je kroz svoje pjesme razmišljala o svijetu koji je okružuje. Kako je dugi niz godina bila dio Komunističke partije, taj se svjetonazor očituje i u njezinim pjesmama, kao i kasnije razočaranje tom ideologijom. Vrlo je vješto kombinirala privatno i javno, svoja razmišljanja i poglede na svijet s aktualnim događanjima. Drugim riječima, dovela je do savršenstva pisanje pjesama u kontekstu ljudske realnosti. Neke od njezinih zbirki su "Zato živimo", "Pitanja sevbi", "Stotinu radosti", "Ljudi na mostu" i druge, a za svoj doprinos književnosti primila je brojne nagrade, među kojima se ističe Nobelova nagrada 1996.
Gwendolyn Brooks
Književnica, sveučilišna profesorica književnosti i prva Afroamerikanka dobitnica Pulitzerove nagrade, Gwendolyn Brooks, jedna je od najčitanijih američkih pjesnikinja 20. stoljeća. Također je bila i konzultantica knjižnice američkog Kongresa, prvo Afroamerikanka u povijesti na toj poziciji.
Kako je uvijek bila društveno i politički angažirana, u svojim je pjesmama progovarala o rasnoj diskriminaciji, borbi za ravnopravnost, svakodnevici Afroamerikanaca u predgrađima i njihovoj potrazi za srećom, a jednako se osvrtala i na aktualna politička događanja u svijetu, zbog čega se njezina poezija smatra pravim svjedokom povijesti sredine i druge polovice 20. stoljeća u SAD-u. Kao već zrela pjesnikinja usmjerila se na problematiku žena u društvu pa se njezina djela smatraju pravim manifestima afroameričkog pokreta feminizma.
U Hrvatskoj ih možete pronaći u "Crno na bijelo — antologija afro-američkoga pjesništva 20. stoljeća".
Inger Christensen
Još jedna književnica za koju se smatra da je bila ispred svog vremena jest Dankinja Inger Christensen. Ispitivala je granice samospoznaje, kao i ulogu jezika i percepcije u pjesmama. Također su motivi njezinih djela bili politički i društveni problemi koje je gledala filozofskim očima. Poeziju je smatrala igrom koju igramo u svijetu koji se ionako poigrava nama. Zbirka "Dolina leptira" joj je i uglazbljena, a poeziju čita sama autorica. Primila je brojne prestižne literarne nagrade diljem svijeta, a njezino se ime često spominjalo i među kandidatima za Nobelovu nagradu, za koju se nadamo da će je posthumno jednom i dobiti.
