Tajna Zmajskog mosta - Anđa Marić – spoj pustolovine i slovenske povijesti na nov način

Jeste li ikada tijekom šetnje Zmajskim mostom u Ljubljani razmišljali o tome kako je on uopće nastao i odakle arhitektu i kiparu ideja za most koji će čuvati baš zmajevi? Most preko Ljubljanice, rijeke koja teče centrom Ljubljane, izgrađen je 1901. kao zamjena za drveni most koji je oštećen u potresu. Projektirao ga je inženjer Josef Melan i tada se smatrao čudom arhitekture – bio je izgrađen od samo jednog luka bez dodatne potpore. No posebno je zanimljiva priča o zmajevima koji krase most. Naime, na njemu se nalaze četiri velike skulpture zmaja i još 16 malenih zmajeva koji su vidljivi samo pažljivom promatraču. Osmislio ih je kipar Jurij Zaninovič, a o samom zmaju u Ljubljani postoji čak nekoliko legendi. Jednu sasvim drugačiju priču o nastanku spomenutog mosta ispričala je Anđa Marić u svome drugom romanu za djecu. Koristivši Ljubljanu i njezinu povijest, grad u kojem je i sama živjela 12 godina, kao scenografiju za dječje pustolovine, uspjela je stvoriti roman vrijedan čitanja, pomalo nalik Kokovim pustolovinama. Priča prati dječake Gašpera, Chrisa, Jordana i djevojčicu Lanu, školske prijatelje koji bivaju ujedinjeni u pravoj detektivskoj priči otkrivanja pozadine iza postanka Zmajskog mosta. U špilji ponad Ljubljane, Gašper je sasvim slučajno upoznao mladog zmaja Vatroslava Ognjena koji već stotinu godina, što iznosi jednu zmajsku godinu, ne zna gdje su njegovi roditelji, sestra i ujak. Družina odlučuje pomoći mu u potrazi, a kada shvate da su zmajevi na Zmajskom mostu neobično nalik Vatroslavovoj obitelji, shvaćaju da iza čitave gradnje mosta stoji složena priča. Istodobno se pak vraćamo i stotinu godina u prošlost i učimo o tome kako je, prema Anđinom viđenju, Jurij Zaninovič došao na ideju postavljanja kipova zmajeva na most te kakvu ulogu u svemu tome imaju Vatroslavov otac i vještica Morticija.

Propitkivanje svijeta oko sebe Ovaj roman je pravi primjer toga kako se mogu spojiti povijest, pustolovina, fantastičnost, detektivski elementi te važnost dječjeg prijateljstva i propitkivanja svijeta oko sebe. Potiče na kritičko razmišljanje, donošenje vlastitih zaključaka i daje jednu novu vizuru na događaje o kojima smo mislili da znamo sve. Osim toga, autorica vrlo vješto kombinira retrospekciju sa sadašnjim događajima te kao najbistriji lik uvodi djevojčicu, što često nedostaje u dječjoj književnosti, barem onoj u lektirama. Jednako kvalitetno pristupa i dječjem ophođenju s nepoznatim ljudima, snazi prijateljstva i različitosti te pokazuje da je u našim životima najvažnije to kako se ponašamo prema drugima, a ne kakva su naša vanjska obilježja ili pak društveni status. Iako sam nebrojeno puta čula kako je vrlo jednostavno pisati dječju književnost za razliku od one namijenjene odraslima, oni koji barem malo poznaju teoriju i praksu dječje književnosti, dobro znaju da je istina potpuno drugačija. Odrasli koji nemaju izgrađen svoj čitateljski ukus čitat će gotovo sve ako je to „popularno“, bez obzira na nedostatak književne vrijednosti, za što primjere imamo i na domaćoj i na svjetskoj sceni, no s djecom je potpuno drugačije. Oni će na prvu shvatiti je li neko djelo zanimljivo i vrijedno čitanja. Ako nije, stavit će knjigu sa strane već nakon prvih nekoliko stranica. S njima nema pretvaranja i dodvoravanja. I Anđa to zna. Zato nas već od prve stranice svoje knjige uvodi u jedan sasvim čaroban svijet pun topline, svijet na koji mnogi ni ne bi pomislili šećući ljubljanskim Zmajskim mostom, no to je svijet u koji će se zaljubiti svako dijete koje voli povijesne priče, pustolovine, zmajeve i pripremanje čarobnih napitaka. Iako izbor ilustracije za naslovnicu možda i nije najspretniji, ako se nešto prodaje u Planetopiji, znate da vrijedi.  Bez imalo sumnje, Anđa Marić polako, ali sigurno utire svoj put prema jednoj od kvalitetnijih hrvatskih književnica za djecu.  

Tekst: Tatjana Barat