Čitajte s djecom: "Medo Winnie zvani Pooh“
Kada tko spomene medvjedića Winnieja zvanog Pooha, misli nam odmah lete do Stojutarske šume u kojoj uz Pooha žive Praščić, Zec, Tigar, Klokanica sa sinčićem, magarac I-A i Sova. Šuma je to u koju često zalazi dječak Christopher Robin i kreće u svoje pustolovine s najdražim životinjama. Djelo britanskog književnika Alana Alexandra Milnea "Medo Winnie zvani Pooh“ prevedeno je na desetke jezika - i latinski, što je čini jedinom knjigom ikada na latinskom jeziku koja je dospjela na ljestvicu najprodavanijih knjiga The New York Timesa. Prema njoj su napravljene animirane, kazališne i filmske adaptacije, a jedna od njih, igrani film "Christopher Robin" upravo se ovih dana može pogledati u hrvatskim kinima. Tom smo se prilikom odlučili prisjetiti najdražeg plišanog medvjedića i njegove važnosti u području dječje književnosti.
Oživljene plišane igračke Djelo je inspirirano Milneovim sinom Christopherom Robinom i njegovom igrom s plišanim igračkama. Naime, Milne je bio sudionik Prvog svjetskog rata, a po povratku mu je bilo vrlo teško vratiti se uobičajenom životu. Nije jednostavno mogao vratiti se pisanju komedija, što je ranije radio, pa je u životu izvan grada i igri sa sinom, u što je ušao tek kada je s njime ostao sam na obiteljskom imanju, vidio bijeg od svakodnevice i ujedno sjajnu priliku za djelo koje bi moglo zainteresirati mlade čitatelje diljem svijeta. Praščiću, Tigru, magarcu Njaru, medvjediću Winnieju zvanom Pooh, Zecu, Sovi te Kloki i Anici, inače Robinovim plišancima, dao je ljudske osobine i tako ih zauvijek obilježio kao najdraže igračke brojnih generacija djece, udruživši se s ilustratorom E. H. Shepardom. Uz njih je vezao pustolovine poput potrage za Njarovim repom, proslave rođendana, poplave koja je zadesila šumu i vožnje u okrenutom kišobranu, Poohovog upadanja u tjesnac, susreta sa Slomom (Pooohova inačica slona), priprema za ekspediciju na Sjeverni pol i brojne druge. Iako prvotno oduševljen vremenom koje je otac napokon provodio s njime, Christopher Robin Milne kasnije mu je zamjerao što mu je zbog prevelike pažnje koju su prva knjiga i njezini nastavci izazvali bilo uništeno djetinjstvo.
Brojna tumačenja Milneovih rečenica Ipak, Winnie zvani Pooh nije zaintrigirao samo djecu, nego i filozofe zbog brojnih svevremenskih istina koje se nalaze u toj knjizi. Osim toga, u posljednjih se nekoliko godina sve veća pažnja pridaje i analizi likova sa stajališta psihologije i psihijatrije. Među brojnim istraživanjima istaknulo se ono pedijatrice Sarah Shea koja je iznijela tezu da svaki od likova Milneovog remek-djela predstavlja određeni psihički poremećaj. Tako Zec ima sve odlike narciosoidne osobe, Pooh pati od ADHD-a i opsesivno-kompulzivnog poremećaja, Sova ima disleksiju, Praščić pokazuje sve naznake anksioznosti, Tigar također ADHD-a, dok je magarc je tipični predstavnik osoba koje pate od depresije. U vrijeme dok je Milne napisao svoju knjigu, psihologija i psihijatrija još nisu poznavale psihičke poremećaje kao danas, pa je teško za povjerovati da je Milneu to bilo na pameti.
Što god mislili o tome, čak i tu tezu možemo okrenuti u svoju korist i korist djece kojoj čitamo priče o Poohovim pustolovinama pa im uz pomoć određenih likova pokazati kako smo svi različiti, kako svi imamo neke svoje tegobe, ali da nas one nipošto ne moraju sputavati u svakodnevici. Osim toga, pustolovine Pooha i njegovih prijatelja šalju i snažnu poruku o važnosti prijateljstva, sloge, važnosti umjerenosti, brizi za druge, ali i važnosti znatiželje i traganja za novim uzbuđenjima te radosti u svemu što nas okružuje. Pisano jednostavnim jezikom, uz povremene dodatke pjesmica, zagonetki, pitalica i igre riječima, ovo djelo sumira sve ono što čini svako dijete – svojim igračkama pridaje ljudske osobine i stvara njihove „osobnosti“. Upravo je zato ovo idealna knjiga za svako dijete, pa čak i one koji su ostali djeca samo u srcu jer uz Pooha možemo mnogo toga naučiti.
Tatjana Barat
