Klasik mjeseca: Uronite u čaroliju Dickensove "Božićne pjesme"
Dana 19. prosinca davne 1943. svjetlo dana ugledala je "Božićna pjesma" (ili u nekim prijevodima "Božićna priča") engleskog književnika Charlesa Dickensa, djelo koje je tijekom stoljeća postalo sinonim za pravo značenje božićnih blagdana. Doživjelo je brojne animirane, filmske i kazališne adaptacije, a i ja sam se prvi put susrela s tom vječnom pričom upravo putem animiranog filma. Sve do nedavno, Dickens je bio i dio predivne instalacije u zagrebačkom tunelu Grič u kojem ste se istog trenutka kada biste ušli u njega, našli u magičnom svijetu najljepših dječjih božićnih priča. Iako je prvotno "Božićna pjesma" namijenjena djeci, čitaju je i odrasli, baš kao što čitaju i "Malog princa". A Dickens je priču pisao po narudžbi, kako bi se izvukao iz dugova te nije mogao ni zamisliti da će i u 21. stoljeću biti jednako aktualna.
Klasik za sva vremena i sve generacije No, što je to što toliko privlači čitatelje? Prije svega, riječ je o vrhunski pisanom tekstu koji objedinjuje sve ono što bi svako "djelo za sva vremena" i trebalo sadržavati – uvijek aktualnu temu, alegoriju, mnogima najdraži blagdan i maestralne karakterizacije likova koji postoje uvijek i svugdje. Ne nedostaje ni iznenađenja i naglih obrata. Protagonist Ebenezer Scrooge oličenje je bogatog, ali sebičnog i škrtog starca kojemu je štednja toliko važna da i samog sebe liši elementarnih stvari poput grijanja svoje kuće i ureda. No, to je tek vrh sante leda jer se prema drugima ponaša još gore. Nimalo ne mari za život svog zaposlenika Boba niti za ono malo članova obitelji koja mu je preostala. Međutim, sve se počinje mijenjati na samu Badnju večer. Nakon što odbije poziv svog nećaka Freda na večeru, a Boba jedva pušta ranije kući uz uvjet da mu to skine s plaće, Scrooge se vraća u svoj hladni dom i tada se počinju događati neobične stvari. Niotkuda se stvori duh Scroogeovog pokojnog poslovnog partnera Marleya koji je zbog svojih loših postupaka tijekom života sada osuđen na vječno lutanje okovan lancima. On mu najavljuje da će ga noćas posjetiti tri duha- duh božićne prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Dakako, Scrooge mu ne povjeruje, no s otkucajem punog sata stiže prvi duh...
Svaki lik ima svoju simboliku Sva tri duha koji jedan za drugim dolaze Scroogea upozoriti na to kakav je život vodio i kako će završiti nastavi li istim smjerom, alegorija su za ono što čini život svakoga od nas. Duh božićne prošlosti simbolizira Scroogeovo djetinjstvo i mladenaštvo, sve njegove ideale o kojima je sanjao prije nego što ga želja za zgrtanjem bogatstva uvukla u svoj ponor i odvojila od zaručnice Belle. Duh božićne sadašnjosti simbolizira sve one božićne ideale kojima svi mi težimo – okupljenoj obitelji za punim stolom, veselju, ljubavi i zajedništvu, dok duh božićne budućnosti, koji dolazi odjeven u crni ogrtač, simbolizira strah od smrti i spoznaju da ipak nećemo zauvijek biti na ovome svijetu. Dickens je i u ostale likove unio svoja razmišljanja o društvu svog vremena odnosno o društvu viktorijanske Engleske, ali koja se vrlo lako mogu primijeniti i danas. S jedne strane je Scrooge koji predstavlja sve one kojima Božić, a time i emocionalnost ne znače ništa i koji u životu vide samo materijalni uspjeh, a kao antipod mu je suprotstavljen njegov nećak Fred koji predstavlja svo ono božićno veselje, toplinu i onu posebnu čaroliju kojom smo u prosincu svi nekako vezani. Dakako, kao i u većini svojih djela, Dickens je posegnuo za likom siromašnog dječaka – bolesnog hendikepiranog Tima, Bobovog sina, kako bi još jače istaknuo nepravdu u društvu. Zanimljivo je i da spominje beskućnike koje Scrooge smatra lijenčinama, a upravo je takvo bilo i mišljenje tadašnjih vladajućih. Time je kritizirao tadašnje društvene podjele i politiku, baš kao što to književnici već stoljećima običavaju raditi u svojim remek-djelima.
Promjena je ipak moguća Međutim, kao i u svakoj čarobnoj priči, njezin je završetak nadasve pozitivan i daje nadu u to da sami možemo odlučivati o tome kako će izgledati naš život. Nakon posjeta triju duhova, Scrooge se opet susreće s onim istim likovima kao na početku, no sada kao potpuno druga osoba. Ne samo da pomaže onima kojima je to potrebno i prigrli svoju otuđenu obitelj, nego se u njemu rađa potpuno nova životna energija i odlučnost da će svoje preostale dane proživjeti na najbolji mogući način. Uostalom, to je i bit Božića. Iako nas reklame bombardiraju sa svih strana i uvjeravaju nas da nam je neophodno ovo ili ono, činjenica je da nam je potrebno samo istinsko veselje u krugu naših najdražih, a upravo je to i Dickens imao na umu prilikom stvaranja svog klasika i upravo je to ono što moraju shvatiti i djeca i odrasli nakon čitanja ove priče. Iako prosinac više nego bilo koji drugi mjesec obiluje magijom, vjerom u bolje sutra te ljubavlju, čak i prema strancima, ne bi li bilo idealno kada bismo tu čaroliju mogli prenijeti i na ostatak godine?
