Klasik mjeseca – Pripovijetke Edgara Allana Poea
U doba godine kad su sve snažniji hladni noćni vjetrovi, kad magla iznad rijeke redovito u mojem rodnom kraju stvara atmosferu nalik onoj poeovskoj, kad se približava i u Hrvatskoj Sisvete, uvijek me nanovo zaintrigiraju Poeova djela, napose njegove pripovijetke vezane uz motiv smrti, što je bila tema koja je i njega uvijek okupirala i učinila ga jednim od najutjecajnijih književnika svih vremena.
Otac detektivske priče i SF-a Sve do odlaska na studij, Edgar Allan Poe je imao gotovo idiličan život. Iako su mu biološki roditelji umrli kada je imao dvije godine pa je bio razdvojen od braće, u novom je domu pronašao utočište, obrazovanje i ljubav. Međutim, na studiju je počeo kockati, pa ga je očuh ispisao s fakulteta i zaposlio kao činovnika. Nakon smrti pomajke i očuhovog drugog braka prekida svaki odnos s njime, očuh ga izbacuje iz kuće i odjednom se Poe, koji je do tada živio u uvjerenju da će naslijediti njegovo bogatstvo, našao na cesti bez ičega. U narednim godinama slijedi brak s daljnjom rođakinjom, brojni preljubi, ali i velika neimaština, pokušaji uredničkog rada, osnivanje vlastitog časopisa koji je propao i brojne druge nedaće. Mnogi su ga smatrali bahatim i neuravnoteženim, no prema onima koje je volio uvijek je pokazivao svoju najbolju stranu. I u najtežim trenucima nalazio je utjehu u pisanju. Štoviše, on je prvi svjetski poznati američki književnik, ujedno i prethodnik larpurlartizma i začetnik simbolizma, kao i otac moderne detektivske priče i znanstveno-fantastične literature. Napisao je čak 70 pripovijetki i kratkih priča, a ništa manje produktivan nije bio ni kada je u pitanju poezija.
Trilogija detektivskih priča Upravo su u Poeu našli inspiraciju Conan Doyle u stvaranju lika Sherlocka Holmesa, kao i Agatha Christie u kreiranju svog Poirota i u njihovim pripovijetkama "Umorstva u Rue Morgue" ili "Zagonetni slučaj Marie Rogȇt" i "Ukradeno pismo" koje su temelj onoga što danas poznajemo kao kriminalistička književna djela. Poeov detektiv Dupin i njegov prijatelj Legrand (eto poveznice sa Sherlockom i dr. Watsonom) razrješavaju dva iznimno zamršena slučaja ubojstva te do najsitnijih detalja proučavaju sve što drugima prolazi nezapaženo, te su vrlo vješti u otkrivanju laži svjedoka. Već u prvim rečenicama "Umorstva u Rue Morgue" sveznajući pripovjedač iznosi svoja razmišljanja o metodama analize i raščlambe na primjeru igre šaha, pa je pripovijest koja slijedi svojevrsna potkrijepa toga. Ono što ističe kao važnu karakteristiku svog detektiva Dupina jest to što voli noć, čime je Poe izvrsno uklopio romantičarsku poetiku u svoja djela odnosno mijene u prirodi koristio kao podlogu za događanja u skladu s njima. Noć je kao takva zagonetna i pruža mogućnosti za opisivanje tajnih ubojstava, tajnih lica, horora i svega onoga čiji doživljaj ne bi bio jednak na danjem svjetlu.
Strava i užas u "Crnom mačku" Element smrti Peo prenosi i u svoje druge pripovijetke poput "Krabulje Crvene smrti" u kojoj želi pokazati da ni najbogatiji moderni društveni slojevi, koje je prezirao, nisu zaštićeni pred smrću, a to djelo već naglašava i njegovu drugu stranu – sklonost elementima horora i znanstvene fantastike. Njegova najpoznatija pripovijetka koja objedinjuje i kriminalističke elemente i znanstvenu fantastiku jest "Crni mačak", koji je i dio obavezne srednjoškolske lektire. Junak ove pripovijesti zbog nemilih životnih okolnosti svakodnevno sve više propada i psihički i fizički, poseže za alkoholom za koji misli da će mu riješiti probleme, a u takvim stanjima zlostavlja ženu i mačka Plutona kojeg bez milosti ubije i objesi na drvo, dok ženu ubija sjekirom. Nakon tog čina redaju mu se životne nevolje, a ono što ga posebno uznemiruje jest to što ga prati jednooki crni mačak s bijelom linijom oko vrata, baš poput one gdje je bilo uže njegovog Plutona. Iako misli da je počinio savršeno ubojstvo, događaj tijekom posjeta policije sve mijenja. Tu je Poe još jednom pokazao zašto ga se smatra ocem SF-a i horora. "Netom je odjek mojih udaraca utonuo u tišinu, kad mi odgovori glas iz nutrine groba – plač, isprva prigušen i isprekidan, poput jecaja djeteta, a zatim naglo prerastao u jedan dugačak, glasan i neprekinut vrisak, potpuno neprirodan i neljudski urlik, bolan krik, napola užasnut, krik štono bi mogao odjeknuti samo iz pakla, istodobno iz grla prokletih u njihovim smrtnim mukama…"
Uronite u Poea Da biste u potpunosti doživjeli Poeovu poetiku, njegovu opsjednutost smrću, boli, elementima užasa i strave, svakako preporučujemo čitanje i drugih pripovijedaka poput "Pada kuće Usher", "Jame i njihala", "Zloduha nastranosti", "Krabulje Crvene smrti" i brojnih drugih, kao i njegove poezije i nezaobilaznog "Gavrana". Jesenske večeri pred nama idealne su za uranjanje u njegovo štivo.
Tatjana Barat
