Košarica
Izbornik

Klasik mjeseca: Jane Austen – "Ponos i predrasude"

Klasik mjeseca: Jane Austen – "Ponos i predrasude"

Više se ni ne sjećam koliko sam se puta u životu vraćala romanu "Ponos i predrasude" Jane Austen, jedne od najboljih britanskih i svjetskih književnica svih vremena. Svima poznati protagonisti Elizabeth Bennet i Fitzwilliam Darcy nerijetko su isticani kao primjeri prave ljubavi kojoj, htjeli mi to priznati ili ne, svi mi težimo, ljubavi koja će biti puna strasti, uzajamnog poštovanja i bezrezervne podrške u teškim životnim situacijama. Možda se na prvi pogled čini kao obični ljubavni roman, no "Ponos i predrasude" daleko su više od toga. Progovaraju o važnosti obrazovanja, obitelji, reputacije i predrasuda kojima je društvo često ispunjeno, kao i važnosti sklapanja braka iz pravih razloga, neovisno o nečijem društvenom statusu. Osim toga, protagonisti od početka do kraja romana itekako sazrijevaju, a sve to dokazuje da je riječ o slojevitom djelu kojem se čitatelji neprestano vraćaju još od 1813. kada je roman objavljen.

Jane Austen pisala pod pseudoniimom Iako je danas jedna od najčitanijih književnica svih vremena, prema čijim su književnim djelima napravljene brojne filmske adaptacije, Jane Austen (1775.- 1817.) tijekom svog života nije uživala takvu slavu. Školovala se u Oxfordu, Southhamptonu i Readingu te time već bila daleko ispred brojnih drugih žena svoga vremena. Vrlo je rano počela pisati i objavljivati, ali je dugo pisala anonimno i zato je bila isključivana s važnih društvenih događanja i literarnih druženja iako su njezina djela bila vrlo čitana te su je hvalili mnogi književnici poput, primjerice, Waltera Scotta. Neki su njezino umijeće pisanja čak uspoređivali sa Shakespeareom, ali je, dakako, bilo i kritičara među kojima su se izdvajali Mark Twain i Charlotte Brönte, koja je, kada se saznalo tko piše ta toliko čitana djela, rekla da Jane uopće ne poznaje osjećaje o kojima piše. Možda ih nije osobno poznavala, ali je zato odlično osmislila svoje likove kao ljude od krvi i mesa koji se uvijek na koncu vode emocijama, bilo da je riječ o "Emmi", "Razumu i osjećajima", "Mansfield Parku" i brojnim drugima. Iako u svojim romanima secira brak te sve njezine junakinje na kraju bivaju sretno udane, sama se nikada nije upuštala u to. Gotovo identično kao i njezina junakinja Elizabeth, dobila je ponudu od neatraktivnog gospodina pod imenom Harris Big Witther. Taj bi je brak riješio svih financijskih briga, kao i cijelu njezinu brojnu obitelj pa je pod pritiskom tih okolnosti isprva pristala na brak, ali je već idućeg dana razvrgnula zaruke. O njezinom kasnijem ljubavnom životu ne zna se praktički ništa, no zato su njezini likovi i zapleti inspiracija mnogim čitateljima i to ne samo ženama. Njezino je najveće djelo do sada prodano u preko 20 milijuna primjeraka diljem svijeta, a zanimljivo je da je Jane prava za objavu knjige prodala izdavaču Thomasu Egertonu za 110 britanskih funti, tada popriličan iznos ekvivalentan današnjih gotovo pet tisuća funti, čime je pokazala da kao žena u 19. stoljeću može sama zarađivati za sebe i da joj brak nije nužna potreba.

Od predrasuda preko sazrijevanja do braka ispunjenog ljubavlju Elizabeth upoznajemo u trenutku kada se u susjedstvo njezine obitelji privremeno smješta gospodin Bingley, što njezina majka vidi kao idealnu priliku za udaju jedne od svojih kćeri. Naime, njezina je životna misija dobro udati svojih pet kćeri, posebno najstarije Jane i Elizabeth. Ponekad nam se možda čini i previše nepromišljena, nagla, nametljiva pa i neumjesna, no kako dobro zna da kćeri neće moći naslijediti obiteljsko imanje zbog nepovoljnog zakona o nasljeđivanju pa je imanje nakon smrti njezina supruga namijenjeno rođaku Collinsu, ona se još za svoga života svim silama želi pobrinuti da svih njezinih pet kćeri uđe u dobar brak. No, Elizabeth nije ni na kraj pameti udati se za nekoga samo zbog njegovog materijalnog bogatstva i zato je ona jedna od mojih omiljenih književnih junakinja svih vremena, dakako, uz Jane Eyre iz istoimenog romana Charlotte Brönte. Ni u ludilu ne želi pristati na brak s rođakom Collinsom kako bi imanje Longbourn ostalo u njezinoj obitelji. Ona uvijek o svemu promišlja, iznimno je inteligentna, puna života i veselja koje širi oko sebe, čvrsto stoji iza svojih životnih uvjerenja, no ipak ima jednu manu – često ima predrasude o ljudima prije nego što ih upozna. Upravo zato gospodina Darcyja, prijatelja novog susjeda Bingelya, vidi samo kao još jednog gradskog i umišljenog bogataša. Međutim, obiteljske drame koje se redaju jedna za drugom, bolest starije sestre i bjegunstvo mlađe sestre s muškarcem sumnjiva morala, zbližavaju Liz i Darcyja na način kako to ranije nisu mogli ni zamisliti. Ipak, razlika u njihovom društvenom položaju ne nailazi na odobravanje okoline koja se svim silama trudi razdvojiti ih. No, da Liz nikada novac nije bio motiv udaje, potvrđuje i to što ne pristaje odmah na Darcyjevu prosidbu iako su njegovi prihodi iznosili tadašnjih 10 tisuća funti godišnje, što bi danas bilo oko 340 tisuća funti ili oko 2 800 000 kuna. Od prvog susreta pa sve do trenutka kada ipak odlučuje udati se za njega jer shvaća koliko ga voli, baš kao i on nju, i Elizabeth i Darcy itekako sazrijevaju na tom putu. Od djevojačkih dana u Longbournu pa sve do novog doma s Darcyjem u Pemberleyju, Liz sazrijeva od djevojke do žene, a slično je i s Darcyjem koji zbog ljubavi prema njoj nadvlada svoj nedostatak socijalnih vještina i ponos koji je u njega usadilo visoko društvo. Upravo su zato do danas ostali primjer prave ljubavi koja nije uvijek idealna ni jednostavna, ali je zato iskrena i svaku eventualnu prepreku vidi kao novi izazov koji treba nadvladati. Uostalom, zbog takve ljubavi i svi mi živimo, zar ne? #klasik

Tatjana Barat

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-12-10 03:32:59